PO ČEMU JE SVETLA SEDMICA NAJPOSEBNIJA SEDMICA U GODINI: Otac Andrej objasnio kako bi ljudi trebalo da je iskoriste i izdao ozbiljno upozorenje bračnim parovima!
Čak i ako neko umre tokom ovih dana, ne pevaju se ni uobičajeni zaupokojeni za njega, peva se pashalni kanon, kaže otac Andrej.
U toku je Svetla sedmica, posebni period u pravoslavlju koji sledi odmah nakon Vaskrsa i traje sedam dana, sve do Tomine nedelje. Ova sedmica predstavlja produžetak vaskršnje radosti - vreme kada se slavi pobeda života nad smrću i Hristovo vaskrsenje.
Tokom Svetle sedmice bogosluženja imaju svečani karakter, carske dveri na oltaru su stalno otvorene kao simbol otvorenog neba, a vernici se i dalje pozdravljaju radosnim pozdravom: "Hristos vaskrse" - "Vaistinu vaskrse".
Otac Andrej Tkačov je objasnio zašto je Svetla nedelja posebna nedelja i po čemu je ona specifična.
shutterstock.com/Ermolaev Alexander
Tokom Svetle sedmice trebalo bi svakodnevno ići u crkvu
- Želeo bih da vas podsetim da je Uskršnja nedelja jedinstvena nedelja. To jest, sedmodnevna biblijska nedelja posvećena boravku u crkvi, svaki dan ako je moguće - počeo je on pa nastavio:
- Često sam lično posmatrao prazne crkve, zatvorene crkve tokom Uskršnje nedelje, jer u crkvi nema nikoga. To je, naravno, tužno. Ponekad jedan sveštenik ne može da služi svih sedam dana zaredom; to je razumljivo; i njemu je potreban odmor. A ponekad crkve imaju mnogo sveštenika. Zamolio bih vas da Uskršnju nedelju provedete u molitvi.
- Tokom ovih dana moramo doći u hram Božiji i pevati: "Pevajte Bogu našem, pevajte, pevajte Caru našem, pojte." Moramo se truditi da redovno budemo u crkvi tokom Vaskršnje nedelje i da se možemo pričešćivati bez posta. Crkva je blagoslovila služenje Liturgije, a zabranila je post. Dakle, ispostavlja se da je post zabranjen, ali je pričešće obavezno.
Kako se možemo pripremiti?
Religija
Tokom Svetle nedelje nema posta, ali trebalo bi se pričešćivati
- Čitajte ili pevajte Pashalni kanon. Ako ne možete da ga pevate, pročitajte ga. Ako ste u braku, pokušajte da ne "spavate" sa mužem ili ženom. Idite u crkvu ujutru praznog stomaka odmah ujutru. Služba traje oko četrdeset minuta, kao poseban voz, a zatim se pričešćujete i idete dalje na odmor ili svojim poslom.
Potrebno je, kaže, biti u crkvi tokom Uskršnje nedelje, svaki dan po mogućstvu.
- Trebalo bi da težite ovom standardu, ali ga naravno ne mogu postići svi. Standard može biti takav da možete biti u crkvi dva, tri ili četiri dana, i to je već veoma dobro. Ali u svakom slučaju, nemojte proći pored crkve. Idite na liturgiju i pričešćujte se. To je zakon Crkve. Vaskrs je, post je završen, i možete se pričešćivati tokom cele Svetle nedelje bez posta. Jednostavno treba da dođete, zahvalite, hvalite, slavite, pevate i učestvujete u svetim Hristovim tajnama.
Printscreen/Youtube/ТКАЧОВ НА СРПСКОМ
Otac Andrej Tkačov
Božje crkve treba da budu pune tokom Vaskrsa.
- U suprotnom, ispostavlja se da su tokom posta crkve pune, zatim dolazi Vaskrs, počinje proždrljivost i pijenje, a crkva je prazna. Dakle, koja je bila svrha posta? Postili su da bi kasnije na Vaskrs mogli da se raduju i vesele, da se raduju Hristu i da idu u crkvu. Molim vas, imajte na umu da tokom Svetle nedelje treba da budete u crkvi i da se često molite; za to je Svetla nedelja. Hristos vaskrse!
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Snažna beseda arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog otvorila je pitanje suštine vere i upozorila da se susret sa Bogom ne svodi na spoljašnje oblike, već na živo učešće u liturgiji i delatnu ljubav prema Hristu.
Recept iz domaće kuhinje donosi jednostavnu poslasticu od nekoliko sastojaka, sa vazdušastim slojevima i bogatim čokoladnim punjenjem koje će obradovati i najmlađe i odrasle.
Na Veliku Gospojinu u Pivskom manastiru služena Sveta arhijerejska liturgija, a mitropolit budimljansko-nikšićki u besedi govorio o životu, stradanju i veri generala Mladića.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
U vremenu kada je stres postao nezaobilazan deo svakodnevnog života, mudrost počivšeg vitovničkog monaha pruža jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako da postignemo unutrašnju ravnotežu i izlečenje kroz veru, post i ispovest.
Dan posvećen ovoj svetiteljki, zaštitnici vernika, treba provesti u miru i molitvi. Crkva nas podseća da izbegnemo praznoverje i dočekamo praznik u čistoj veri.
Na izvoru Svetostefanske reke, u spokojnom okrilju Manastira Lipovac, očigledno je da post i molitva nisu samo rituali, već duboki znakovi duhovne želje za prisnošću sa Bogom.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Nerukotvorenu ikonu Gospoda Isusa Hrista po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava spomendan Mučeništva Svetog Jovana Krstitelja, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.