ZAPOČNITE GODINU SA MUDROŠĆU KOJA OSVETLJAVA PUT: Nevidljivo koje oblikuje našu sudbinu
Ajeti 2:2-5 iz El-Bekare pokazuju put ka istinskom uspehu i unutrašnjem integritetu – saznajte šta vaš život može dobiti od ovih stihova
Na izvoru Svetostefanske reke, u spokojnom okrilju Manastira Lipovac, očigledno je da post i molitva nisu samo rituali, već duboki znakovi duhovne želje za prisnošću sa Bogom.
U srcu srpske zemlje, skriven među prelepim brežuljcima kod izvora Svetostefanske reke, stoji Manastir Lipovac, duhovna oaza posvećena svetom Arhiđakonu i prvomučeniku Stefanu. Ova svetinja, izgrađena u drugoj polovini 14. veka, blista kao dragoceni biser u istorijskom mozaiku srpske duhovnosti. Nekadašnja srednjevekovna tvrđava na steni Leskovik, koja je čuvala granice Srpske despotovine, danas je mesto gde tišina i molitva imaju dubok značaj.
Kao ženski manastir u sklopu Eparhije niške Srpske pravoslavne crkve, Lipovac je ne samo duhovni centar već i nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. Pod okriljem igumanije Irine Jovanović, manastir neguje tradiciju postanih priprema i duhovnog pročišćenja, dok svakodnevne službe i obredi prožimaju atmosferu mirnoće i pobožnosti.
U svetlu duhovne refleksije, citat iz "Blagovesnika" manastira Lipovac ukazuje na duboku istinu o postu i Pričešću:
- Ničim mi ne možemo zadužiti Gospoda. "Niko, nikad, ma šta uradio, nije dostojan Pričešća. Post i ispovest su samo znak naše dobre volje, naše iskrene želje da Svetinji priđemo. Ali nismo dostojni i nikad nećemo biti dostojni. Sve pripreme su ništa, jer je blagodat Božija ono što nas spasava i dela u nama. Ali, opet i opet: ako tih priprema nema, mi nikad ne možemo postati svesni da smo ništa i da smo nedostojni Pričešća." (Vladimir Dimitrijević, Isto, str. 394-395).
Blaženopočivši vladika budimski Danilo nam je ostavio sledeću pouku: "U Hristu smo svi spaseni – samo svojim naporima i dobrom voljom, svojim trudom i željom treba da pokažemo da želimo to spasenje." S obzirom na okolnosti u kojima živimo i na to da duhovno raslabljeno vreme daje duhovno raslabljeno monaštvo, sveštenstvo i hrišćane koji žive u svetu, bolje će za naše spasenje biti ako nastavimo bogomoljačku praksu (iz vremena Svetog Vladike Nikolaja), odnosno da se pripremamo postom (na vodi) i molitvom i ispovešću pre nego što se usudimo da priđemo svetom pričešću.
Umesto epiloga, saslušajte šta je o postu rekao Sveti Teofan Zatvornik: "Siroti post! Koliko samo prekora, kleveta i gonjenja trpi! No, po milosti Božijoj, ipak opstaje. Jer oslonac mu je čvrst! Gospod je postio, apostoli su postili i svi sveti Božiji držali su post, tako da, kad bi nam bilo dato da vidimo rajske obitelji, mi tamo ne bismo našli nikog kome bi post bio stran. To je i prirodno.
Narušavanjem posta izgubljen je raj – strogo držanje posta treba da bude jedno od sredstava za povratak izgubljenog raja... Pogledajte okolo. Čim se neko prihvati brige o duši, odmah počne da posti; i što je briga silnija, to je post stroži. Zašto to? Zato što se uz post to delo uspešnije odvija i sa dušom se lakše izlazi na kraj. Ko se pak odriče posta, njemu spasenje sigurno nije značajno.# (Rečnik hrišćanskog opitnog života, Obraz svetački, Bgd. 2005, str. 239).
Neka Gospod silom svog životvornog krsta i molitvama Presvete Bogorodice, Svetog Save i Svetog Nikolaja Žičkog pomogne da se Srbi obože, slože i umnože. Amin, Bože daj!
Neka Manastir Lipovac, sa svojim bogatim duhovnim nasleđem i posvećenjem, bude svetionik i inspiracija svakom verniku na putu ka duhovnoj obnovi i bliskosti sa Bogom.



Vernici se na ovaj veliki praznik sećaju uspenja Presvete Bogorodice, dok Tipik precizno određuje kada prestaje post i kada je dopušteno uzimati mrsnu hranu.
Mitropolit niški Arsenije predvodio je liturgijsko sabranje uz trokratni litijski hod, dok su vernici iz cele zemlje doživeli čudesni duh zadužbine Svetog despota Stefana Lazarevića.
Mnogi vernici su u nedoumici zbog različitih tumačenja o pripremi za Svetu tajnu pričešća. Osnivač Srpske pravoslavne crkve je u svom Nomokanonu ostavio precizne smernice koje i danas osvetljavaju put ka dostojnom pričešćivanju.
Sveti Oci nas uče da Sveta tajna pričešća nije samo čin, već najdublji susret sa Bogom. Ko su oni koji ne mogu da pristupe putiru i zašto bi vernici trebalo češće da se sjedinjuju sa Telom i Krvlju Hristovom?
Čak i u najmračnijim trenucima, strpljenje i vera pokazuju put ka ljubavi koju Bog ne skriva ni pred kim.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Svetitelj našeg vremena objašnjava da, kada priznate svoje slabosti, Duh Sveti otvara vrata isceljenja i duhovnog napretka.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelj našeg vremena objašnjava da, kada priznate svoje slabosti, Duh Sveti otvara vrata isceljenja i duhovnog napretka.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.