Na izvoru Svetostefanske reke, u spokojnom okrilju Manastira Lipovac, očigledno je da post i molitva nisu samo rituali, već duboki znakovi duhovne želje za prisnošću sa Bogom.
U srcu srpske zemlje, skriven među prelepim brežuljcima kod izvora Svetostefanske reke, stoji Manastir Lipovac, duhovna oaza posvećena svetom Arhiđakonu i prvomučeniku Stefanu. Ova svetinja, izgrađena u drugoj polovini 14. veka, blista kao dragoceni biser u istorijskom mozaiku srpske duhovnosti. Nekadašnja srednjevekovna tvrđava na steni Leskovik, koja je čuvala granice Srpske despotovine, danas je mesto gde tišina i molitva imaju dubok značaj.
Wikipedia
Manastir Lipovac
Kao ženski manastir u sklopu Eparhije niške Srpske pravoslavne crkve, Lipovac je ne samo duhovni centar već i nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. Pod okriljem igumanije Irine Jovanović, manastir neguje tradiciju postanih priprema i duhovnog pročišćenja, dok svakodnevne službe i obredi prožimaju atmosferu mirnoće i pobožnosti.
U svetlu duhovne refleksije, citat iz "Blagovesnika" manastira Lipovac ukazuje na duboku istinu o postu i Pričešću:
- Ničim mi ne možemo zadužiti Gospoda. "Niko, nikad, ma šta uradio, nije dostojan Pričešća. Post i ispovest su samo znak naše dobre volje, naše iskrene želje da Svetinji priđemo. Ali nismo dostojni i nikad nećemo biti dostojni. Sve pripreme su ništa, jer je blagodat Božija ono što nas spasava i dela u nama. Ali, opet i opet: ako tih priprema nema, mi nikad ne možemo postati svesni da smo ništa i da smo nedostojni Pričešća." (Vladimir Dimitrijević, Isto, str. 394-395).
Wikipedia
Počivši ahi-arhimandrit Dionisije bio je duhovnik Manastira Lipovac, ostavljajući iza sebe raskošno duhovno nasleđe
Blaženopočivši vladika budimski Danilo nam je ostavio sledeću pouku: "U Hristu smo svi spaseni – samo svojim naporima i dobrom voljom, svojim trudom i željom treba da pokažemo da želimo to spasenje." S obzirom na okolnosti u kojima živimo i na to da duhovno raslabljeno vreme daje duhovno raslabljeno monaštvo, sveštenstvo i hrišćane koji žive u svetu, bolje će za naše spasenje biti ako nastavimo bogomoljačku praksu (iz vremena Svetog Vladike Nikolaja), odnosno da se pripremamo postom (na vodi) i molitvom i ispovešću pre nego što se usudimo da priđemo svetom pričešću.
Umesto epiloga, saslušajte šta je o postu rekao Sveti Teofan Zatvornik: "Siroti post! Koliko samo prekora, kleveta i gonjenja trpi! No, po milosti Božijoj, ipak opstaje. Jer oslonac mu je čvrst! Gospod je postio, apostoli su postili i svi sveti Božiji držali su post, tako da, kad bi nam bilo dato da vidimo rajske obitelji, mi tamo ne bismo našli nikog kome bi post bio stran. To je i prirodno.
Wikipedia
Narušavanjem posta izgubljen je raj – strogo držanje posta treba da bude jedno od sredstava za povratak izgubljenog raja... Pogledajte okolo. Čim se neko prihvati brige o duši, odmah počne da posti; i što je briga silnija, to je post stroži. Zašto to? Zato što se uz post to delo uspešnije odvija i sa dušom se lakše izlazi na kraj. Ko se pak odriče posta, njemu spasenje sigurno nije značajno.# (Rečnik hrišćanskog opitnog života, Obraz svetački, Bgd. 2005, str. 239).
Neka Gospod silom svog životvornog krsta i molitvama Presvete Bogorodice, Svetog Save i Svetog Nikolaja Žičkog pomogne da se Srbi obože, slože i umnože. Amin, Bože daj!
Neka Manastir Lipovac, sa svojim bogatim duhovnim nasleđem i posvećenjem, bude svetionik i inspiracija svakom verniku na putu ka duhovnoj obnovi i bliskosti sa Bogom.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Svetogorski starac podseća da odricanje nema puni smisao ako čovek istovremeno ne pronađe više mesta za molitvu, ljubav, praštanje i mir u odnosima sa drugima.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.