Dolazak bebe u muslimasku porodicu prati više obreda, a najvažniji su izgovaranje reči ezan i ikamet, mazanje nepca slatkišima, akika i šišanje kose. Sve ovo se obavlja u prvih sedam dana kako bi novorođenče odrastalo s islamskim vrednostima i tradicijom. Majka ulazi u nifas, odnosno dobija podršku i negu cele porodice koja može da traje i do dve godine.
Rođenje deteta u Islamu je trenutak velike radosti i duboke zahvalnosti. Slavi se s različitim ritualima, od inicijacije u religiju preko ezana i ikame do društvenih činova kao što je ceremonija Akika. Svaki obred naglašava važnost novorođenčeta u zajednici i označava početak životnog puta u skladu s islamskim vrednostima i tradicijom.
Svaki od ovih obreda ima svoje značenje i izvodi se u određenim prilikama kako bi ojačao ne samo dete nego i porodicu u društvu i veri. Ezan i i ikamet su prve reči u bebinom uhu i simboliziraju veru. Odmah nakon rođenja, otac ili sveštenik u uho izgovara reči ezan i ikamet.
Shutterstock
Oko bebe pomaže i otac
Ovaj obred predstavlja ne samo uvod u veru, već i želju roditelja da njihovo dete odrasta pod zaštitom i vođstvom Islama. Ezan je poziv na molitvu koji najavljuje Alahovu prisutnost i veličinu, dok ikamet označava skori početak molitve. Zatim, dolazi tahnek.To je slatki uvod u svet. Bebi se nepca trljaju slatkišima da mu život bude sladak, ali to je ujedno i molitva za slast vere i životnog iskustva koje dete može doživeti.
Akika je čin zahvalnosti. Obavlja se sedmog dana bebinog života tako što se žrtvuje životinja i podeli meso. Istog dana se novorođenčetu brija glava ui to je simbolika čišćenja. Kosa se merii pretvara u milostinju.Sedmog dana se daje ime detetu što je njegovo stvaranje identiteta.
Shutterstock
Šišanje novorođenčeta je jedan od obreda
Kada je u pitanju majka,ona se posle porođaja nalazi u nifasu. To je razdoblje oporavka porodilje. Nakon rođenja deteta važni su podrška i nega majci koja doji. Preporučeno je da majka ima podršku porodice dve godine.
Ovi običaji su više od običnih obreda to su geste pune ljubavi koje uvode dete u zajednicu koja će ga pratiti celi život. To su slavljenici koji okupljaju familiju i i omogućavaju detetu odrastanje u okruženju ljubavi, brige i duhovne snage.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom i Svetu mučenicu Agatiju po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Agatu Sicilijansku, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.