Pred praznik Hristovog rođenja franjevac je ušao u karlovački zatvor, služio svetu misu i susreo dvanaestoricu ljudi koje naziva Isusovim malenima.
Uoči Božića, dok se praznično iščekivanje prepliće s mislima o preispitivanju, oproštaju i nadi, jedan sveštenik učinio je nešto što se retko viđa u svakodnevnim vestima. Pred praznik Hristovog rođenja, karlovački zatvor postao je mesto susreta — čoveka i Boga, greha i milosti, tame i tihe svetlosti.
Franjevac iz Karlovca, fra Siniša Pucić, posetio je zatvorenike uoči Božića, pastoralno ih pohodio i sa njima slavio svetu misu u zatvorskim prostorijama. Na mestu koje se obično ne povezuje s radošću praznika, služeno je euharistijsko slavlje, a sakrament pomirenja otvorio je put između ljudi koji su posrnuli i Boga koji čoveka ne prestaje da traži. Svoje iskustvo fra Siniša je podelio na Fejsbuku, jednostavno i iskreno, ali sa snagom koja ostavlja dubok utisak.
Kada zatvor postane prostor susreta i oproštaja
U objavi na svojoj Fejsbuk stranici, ispunjenoj biblijskom simbolikom i ličnim doživljajem, sveštenik Siniša Pucić govori o broju dvanaest, o darovima Duha Svetoga i o zatvorenicima koje naziva Isusovim malenima. Ne umanjuje njihovu odgovornost, ali im ne oduzima dostojanstvo. U takvom pogledu, zatvor prestaje da bude samo mesto kazne i postaje prostor u kojem se jasno vidi koliko je čovek gladan oproštaja.
Dirljivu objavu fra Siniše Pucića prenosimo u celosti:
„Božja promisao danas me je, kao sveštenika, povela u karlovački zatvor. Dvanaest je u Svetom pismu jedan od savršenih brojeva, broj punine, što se očituje u izboru Isusovih apostola ili, mnogo ranije, u plemenima Izrailjevim, od kojih nastaje Božji narod. Dvanaest je i plodova Duha Svetoga, koje ne možemo naći u ovom svetu u ljudima niti ih dobiti nekom svojom zaslugom. Oni su čisti Božji dar.
ofm.hr
Franjevac Siniša Pucić
Tako sam od Boga, koji je sama ljubav, na dar primio milost da se u sakramentu pomirenja susretnem sa dvanaest Isusovih malenih, ovčica koje su nakratko odlutale od Isusove porodice — Crkve, od sopstvenih porodica, pa i od samih sebe. Hristos me je poveo za ruku da bih, po daru oproštenja, vratio ove svoje miljenike u zagrljaj Očevog milosrđa. Kakva li je to milost za mene, nedostojnog slugu Božjeg!
A potom vrhunac — zajedno slavimo svetu misu u zatvorskim prostorijama; sa nama je i upravnik zatvora. U trenucima kada živi Isus dolazi među nas po euharistijskim darovima da nam se daruje, da nam pokaže koliko nas ljubi, prizor je čudesan: ovi dobri ljudi, tako potrebni Boga u svom životu, kleče pred Njim! O, kakva li je to škola poniznosti za mene, da i moje srce od kamena postane srce koje iznad svega ljubi Boga, a potom i bližnjega svoga.“
Božićna poruka iza rešetaka
Božićna poruka iz karlovačkog zatvora ne dolazi kao propoved, već kao lično svedočenje. Ona podseća da Hristovo rođenje nije namenjeno bezgrešnima, već onima koji znaju da su slabi. A tamo gde čovek to prizna, makar na trenutak, i rešetke gube svoju težinu.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Od Bunjevaca do Slovaka, običaji Badnjaka u Srbiji oslikavaju duhovnu pripremu, porodično zajedništvo i molitvu, a ponoćna misa ostaje trenutak koji okuplja vernike u svetlosti sveća i tišini iščekivanja.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Nekadašnji direktor Zavoda za zaštitu spomenika otkriva šokantnu devastaciju Jadranske straže i upozorava da svaka nepromišljena odluka može zauvek obezvrediti vekove vere i istorije.
Od čudesnog isceljenja i borbe s Napoleonom do potresnog proročanstva – život i poruka čoveka koji je verovao da se vera brani krstom, žrtvom i hrabrošću, čak i kada se ceo svet gasi.
Inicijativa Usamea Zukorlića da se na vakufskoj parceli izgradi veliki versko-obrazovni kompleks otvara šira pitanja – o nasleđu rahmetli muftije Zukorlića, o borbi za imovinu i o mestu bošnjačke zajednice u Srbiji i Evropi.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.