Pred praznik Hristovog rođenja franjevac je ušao u karlovački zatvor, služio svetu misu i susreo dvanaestoricu ljudi koje naziva Isusovim malenima.
Uoči Božića, dok se praznično iščekivanje prepliće s mislima o preispitivanju, oproštaju i nadi, jedan sveštenik učinio je nešto što se retko viđa u svakodnevnim vestima. Pred praznik Hristovog rođenja, karlovački zatvor postao je mesto susreta — čoveka i Boga, greha i milosti, tame i tihe svetlosti.
Franjevac iz Karlovca, fra Siniša Pucić, posetio je zatvorenike uoči Božića, pastoralno ih pohodio i sa njima slavio svetu misu u zatvorskim prostorijama. Na mestu koje se obično ne povezuje s radošću praznika, služeno je euharistijsko slavlje, a sakrament pomirenja otvorio je put između ljudi koji su posrnuli i Boga koji čoveka ne prestaje da traži. Svoje iskustvo fra Siniša je podelio na Fejsbuku, jednostavno i iskreno, ali sa snagom koja ostavlja dubok utisak.
Kada zatvor postane prostor susreta i oproštaja
U objavi na svojoj Fejsbuk stranici, ispunjenoj biblijskom simbolikom i ličnim doživljajem, sveštenik Siniša Pucić govori o broju dvanaest, o darovima Duha Svetoga i o zatvorenicima koje naziva Isusovim malenima. Ne umanjuje njihovu odgovornost, ali im ne oduzima dostojanstvo. U takvom pogledu, zatvor prestaje da bude samo mesto kazne i postaje prostor u kojem se jasno vidi koliko je čovek gladan oproštaja.
Dirljivu objavu fra Siniše Pucića prenosimo u celosti:
„Božja promisao danas me je, kao sveštenika, povela u karlovački zatvor. Dvanaest je u Svetom pismu jedan od savršenih brojeva, broj punine, što se očituje u izboru Isusovih apostola ili, mnogo ranije, u plemenima Izrailjevim, od kojih nastaje Božji narod. Dvanaest je i plodova Duha Svetoga, koje ne možemo naći u ovom svetu u ljudima niti ih dobiti nekom svojom zaslugom. Oni su čisti Božji dar.
ofm.hr
Franjevac Siniša Pucić
Tako sam od Boga, koji je sama ljubav, na dar primio milost da se u sakramentu pomirenja susretnem sa dvanaest Isusovih malenih, ovčica koje su nakratko odlutale od Isusove porodice — Crkve, od sopstvenih porodica, pa i od samih sebe. Hristos me je poveo za ruku da bih, po daru oproštenja, vratio ove svoje miljenike u zagrljaj Očevog milosrđa. Kakva li je to milost za mene, nedostojnog slugu Božjeg!
A potom vrhunac — zajedno slavimo svetu misu u zatvorskim prostorijama; sa nama je i upravnik zatvora. U trenucima kada živi Isus dolazi među nas po euharistijskim darovima da nam se daruje, da nam pokaže koliko nas ljubi, prizor je čudesan: ovi dobri ljudi, tako potrebni Boga u svom životu, kleče pred Njim! O, kakva li je to škola poniznosti za mene, da i moje srce od kamena postane srce koje iznad svega ljubi Boga, a potom i bližnjega svoga.“
Božićna poruka iza rešetaka
Božićna poruka iz karlovačkog zatvora ne dolazi kao propoved, već kao lično svedočenje. Ona podseća da Hristovo rođenje nije namenjeno bezgrešnima, već onima koji znaju da su slabi. A tamo gde čovek to prizna, makar na trenutak, i rešetke gube svoju težinu.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Od Bunjevaca do Slovaka, običaji Badnjaka u Srbiji oslikavaju duhovnu pripremu, porodično zajedništvo i molitvu, a ponoćna misa ostaje trenutak koji okuplja vernike u svetlosti sveća i tišini iščekivanja.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.