Pred praznik Hristovog rođenja franjevac je ušao u karlovački zatvor, služio svetu misu i susreo dvanaestoricu ljudi koje naziva Isusovim malenima.
Uoči Božića, dok se praznično iščekivanje prepliće s mislima o preispitivanju, oproštaju i nadi, jedan sveštenik učinio je nešto što se retko viđa u svakodnevnim vestima. Pred praznik Hristovog rođenja, karlovački zatvor postao je mesto susreta — čoveka i Boga, greha i milosti, tame i tihe svetlosti.
Franjevac iz Karlovca, fra Siniša Pucić, posetio je zatvorenike uoči Božića, pastoralno ih pohodio i sa njima slavio svetu misu u zatvorskim prostorijama. Na mestu koje se obično ne povezuje s radošću praznika, služeno je euharistijsko slavlje, a sakrament pomirenja otvorio je put između ljudi koji su posrnuli i Boga koji čoveka ne prestaje da traži. Svoje iskustvo fra Siniša je podelio na Fejsbuku, jednostavno i iskreno, ali sa snagom koja ostavlja dubok utisak.
Kada zatvor postane prostor susreta i oproštaja
U objavi na svojoj Fejsbuk stranici, ispunjenoj biblijskom simbolikom i ličnim doživljajem, sveštenik Siniša Pucić govori o broju dvanaest, o darovima Duha Svetoga i o zatvorenicima koje naziva Isusovim malenima. Ne umanjuje njihovu odgovornost, ali im ne oduzima dostojanstvo. U takvom pogledu, zatvor prestaje da bude samo mesto kazne i postaje prostor u kojem se jasno vidi koliko je čovek gladan oproštaja.
Dirljivu objavu fra Siniše Pucića prenosimo u celosti:
„Božja promisao danas me je, kao sveštenika, povela u karlovački zatvor. Dvanaest je u Svetom pismu jedan od savršenih brojeva, broj punine, što se očituje u izboru Isusovih apostola ili, mnogo ranije, u plemenima Izrailjevim, od kojih nastaje Božji narod. Dvanaest je i plodova Duha Svetoga, koje ne možemo naći u ovom svetu u ljudima niti ih dobiti nekom svojom zaslugom. Oni su čisti Božji dar.
ofm.hr
Franjevac Siniša Pucić
Tako sam od Boga, koji je sama ljubav, na dar primio milost da se u sakramentu pomirenja susretnem sa dvanaest Isusovih malenih, ovčica koje su nakratko odlutale od Isusove porodice — Crkve, od sopstvenih porodica, pa i od samih sebe. Hristos me je poveo za ruku da bih, po daru oproštenja, vratio ove svoje miljenike u zagrljaj Očevog milosrđa. Kakva li je to milost za mene, nedostojnog slugu Božjeg!
A potom vrhunac — zajedno slavimo svetu misu u zatvorskim prostorijama; sa nama je i upravnik zatvora. U trenucima kada živi Isus dolazi među nas po euharistijskim darovima da nam se daruje, da nam pokaže koliko nas ljubi, prizor je čudesan: ovi dobri ljudi, tako potrebni Boga u svom životu, kleče pred Njim! O, kakva li je to škola poniznosti za mene, da i moje srce od kamena postane srce koje iznad svega ljubi Boga, a potom i bližnjega svoga.“
Božićna poruka iza rešetaka
Božićna poruka iz karlovačkog zatvora ne dolazi kao propoved, već kao lično svedočenje. Ona podseća da Hristovo rođenje nije namenjeno bezgrešnima, već onima koji znaju da su slabi. A tamo gde čovek to prizna, makar na trenutak, i rešetke gube svoju težinu.
U jubilejskoj poslanici kardinal Ladislav Nemet podseća da vera može ujediniti različite tradicije, dok nas poziva da sačuvamo planetu i pomognemo najugroženijima.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Od Bunjevaca do Slovaka, običaji Badnjaka u Srbiji oslikavaju duhovnu pripremu, porodično zajedništvo i molitvu, a ponoćna misa ostaje trenutak koji okuplja vernike u svetlosti sveća i tišini iščekivanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.