Katoličanstvo 24.12.2025 | 20:43

SVEŠTENIK SINIŠA PUCIĆ U ZATVORU UOČI BOŽIĆA: „O, kakva li je to škola poniznosti za mene!“

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SVEŠTENIK SINIŠA PUCIĆ U ZATVORU UOČI BOŽIĆA: „O, kakva li je to škola poniznosti za mene!“
Freepik, ofm.hr

Pred praznik Hristovog rođenja franjevac je ušao u karlovački zatvor, služio svetu misu i susreo dvanaestoricu ljudi koje naziva Isusovim malenima.

Uoči Božića, dok se praznično iščekivanje prepliće s mislima o preispitivanju, oproštaju i nadi, jedan sveštenik učinio je nešto što se retko viđa u svakodnevnim vestima. Pred praznik Hristovog rođenja, karlovački zatvor postao je mesto susreta — čoveka i Boga, greha i milosti, tame i tihe svetlosti.

Franjevac iz Karlovca, fra Siniša Pucić, posetio je zatvorenike uoči Božića, pastoralno ih pohodio i sa njima slavio svetu misu u zatvorskim prostorijama. Na mestu koje se obično ne povezuje s radošću praznika, služeno je euharistijsko slavlje, a sakrament pomirenja otvorio je put između ljudi koji su posrnuli i Boga koji čoveka ne prestaje da traži. Svoje iskustvo fra Siniša je podelio na Fejsbuku, jednostavno i iskreno, ali sa snagom koja ostavlja dubok utisak.

Kada zatvor postane prostor susreta i oproštaja

U objavi na svojoj Fejsbuk stranici, ispunjenoj biblijskom simbolikom i ličnim doživljajem, sveštenik Siniša Pucić govori o broju dvanaest, o darovima Duha Svetoga i o zatvorenicima koje naziva Isusovim malenima. Ne umanjuje njihovu odgovornost, ali im ne oduzima dostojanstvo. U takvom pogledu, zatvor prestaje da bude samo mesto kazne i postaje prostor u kojem se jasno vidi koliko je čovek gladan oproštaja.

Dirljivu objavu fra Siniše Pucića prenosimo u celosti:

„Božja promisao danas me je, kao sveštenika, povela u karlovački zatvor. Dvanaest je u Svetom pismu jedan od savršenih brojeva, broj punine, što se očituje u izboru Isusovih apostola ili, mnogo ranije, u plemenima Izrailjevim, od kojih nastaje Božji narod. Dvanaest je i plodova Duha Svetoga, koje ne možemo naći u ovom svetu u ljudima niti ih dobiti nekom svojom zaslugom. Oni su čisti Božji dar.

ofm.hr
Franjevac Siniša Pucić

 

Tako sam od Boga, koji je sama ljubav, na dar primio milost da se u sakramentu pomirenja susretnem sa dvanaest Isusovih malenih, ovčica koje su nakratko odlutale od Isusove porodice — Crkve, od sopstvenih porodica, pa i od samih sebe. Hristos me je poveo za ruku da bih, po daru oproštenja, vratio ove svoje miljenike u zagrljaj Očevog milosrđa. Kakva li je to milost za mene, nedostojnog slugu Božjeg!

A potom vrhunac — zajedno slavimo svetu misu u zatvorskim prostorijama; sa nama je i upravnik zatvora. U trenucima kada živi Isus dolazi među nas po euharistijskim darovima da nam se daruje, da nam pokaže koliko nas ljubi, prizor je čudesan: ovi dobri ljudi, tako potrebni Boga u svom životu, kleče pred Njim! O, kakva li je to škola poniznosti za mene, da i moje srce od kamena postane srce koje iznad svega ljubi Boga, a potom i bližnjega svoga.“

Božićna poruka iza rešetaka

Božićna poruka iz karlovačkog zatvora ne dolazi kao propoved, već kao lično svedočenje. Ona podseća da Hristovo rođenje nije namenjeno bezgrešnima, već onima koji znaju da su slabi. A tamo gde čovek to prizna, makar na trenutak, i rešetke gube svoju težinu.