Božićna poslanica beogradskog nadbiskupa i kardinala Ladislava Nemeta ove godine izlazi iz uobičajenog okvira praznične poruke i prerasta u promišljenu hrišćansku refleksiju o veri, zajedništvu i odgovornosti. U središtu njegove poruke nalazi se jubilej koji nadilazi konfesionalne granice – 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji, događaja na čijim temeljima, kako naglašava, i danas počivaju zajedničke osnove katoličke i pravoslavne vere.
Božić kao izraz Božje ljubavi prema svakom čoveku
Podsećajući na suštinu božićnog događaja, kardinal Nemet ističe da inicijativa dolazi od Boga:
– Prvi korak u božićnim događanjima povukao je Bog. Poslao je svoga Sina u ovaj stvoreni svet, u materijalni svet svega vidljivog – poručuje on, naglašavajući da je time jasno pokazana ljubav prema svakom stvorenju. Posebno mesto, kako kaže, zauzima čovek – svaki čovek, bez izuzetka. Upravo u toj univerzalnoj dimenziji božićne poruke vidi se ključ razumevanja hrišćanske vere kao vere koja ne deli, već sabira.
Centralna tema poslanice vezana je za Nikejski sabor održan 325. godine, na kojem je, prema rečima kardinala, potvrđena temeljna istina hrišćanstva – da je Isus Hristos i pravi Bog i pravi čovek. Taj simbol vere, ističe Nemet, danas ispovedaju i katolici i pravoslavni, što u Srbiji, gde katolici žive kao manjina uz pravoslavnu većinu, predstavlja snažan temelj istinskog bratstva. To bratstvo, naglašava, ne počiva na uniformnosti ili izjednačavanju, već na zajedničkoj veri koja ostavlja prostor za razlike.
Govoreći o značaju Nikejskog sabora, kardinal posebno ukazuje da je on pokazao kako je jedinstvo moguće i onda kada postoje kulturne, liturgijske i običajne razlike. Ljubav prema sopstvenoj tradiciji, prema njegovim rečima, ne vodi zatvaranju, već otvara prostor za dijalog i razmenu.
– Pogrešno izjednačavanje ne stvara jedinstvo, jedinstvo raste tamo gde se razlike ozbiljno shvataju i prihvataju kao dar – podvlači Nemet, dodajući da upravo različiti liturgijski oblici i duhovni naglasci istočne i zapadne hrišćanske tradicije predstavljaju priliku za međusobno učenje.
U tom kontekstu, kardinal Nemet podseća i na snažno hrišćansko prisustvo u Srbiji, navodeći da se više od 85 odsto stanovništva javno izjašnjava kao hrišćansko. Ta činjenica, prema njegovim rečima, nosi i posebnu odgovornost – ne samo u odnosima među ljudima, već i prema stvorenoj prirodi.
Odgovornost prema prirodi i bližnjem
Značajan deo Božićne poslanice posvećen je pitanju očuvanja životne sredine. Kardinal upozorava na podatak jedne međunarodne organizacije prema kojem se Srbija nalazi među deset najzagađenijih država, ističući da se odgovornost ne može prebaciti isključivo na institucije ili „velike“ aktere.
– Nije istina da mi, mali ljudi, ne možemo ništa da učinimo da se ta situacija promeni. Možemo, i te kako. Zagađivanje počinje od svakog neodgovornog bacanja otpada, trovanja vode hemijskim sredstvima i rasipanja hrane. Svakog Božića čujemo krik ljudi, krik gladnog čoveka, a posebno siromaha koji najviše trpe zbog klimatskih promena, kojima se oduzima dostojanstvo i pravo na normalan život. Svaki Božić je krik ranjene zemlje koja očekuje brižno delovanje nas ljudi u borbi za spas svega stvorenog – rekao je kardinal Nemet.
Božić, kako podseća kardinal, nije samo sećanje na događaj iz prošlosti, već stalni poziv na ljubav koja se pretače u odgovornost – prema drugome, prema zajednici i prema celokupnom stvorenju.
Ulazak u Advent za katolike nije samo liturgijski početak, već poziv na usporavanje i povratak unutrašnjem životu u danima pred praznik Hristovog Rođenja.
Bezlične figure Svete porodice na Velikom trgu izazvale su snažne reakcije vernika, političara i teologa, pokrenuvši žustru raspravu o tome gde prestaje savremeni izraz, a počinje povreda svetog.