Katoličanstvo 12.02.2026 | 21:19

SVEŠTENIK GA JE ZLOSTAVLJAO, PA JE NAPUSTIO CRKVU I POSTAO JEDAN OD NAJBOGATIJIH BANKARA: Otac Den svedoči kako je ipak ostavio luksuz i postao sveštenik

Slika Autora
Autor: Saša Tošić

Životna priča Dena Rehila pokazuje kako trauma, gubitak i luksuz ne mogu zameniti unutrašnji mir, dok duhovno preobraženje može promeniti život od korena.

Njegova biografija ne staje u uobičajene crkvene okvire. Ne zato što je previše dramatična, već zato što prkosi logici savremenog čoveka. Otac Den Rehil danas je poznat kao jedan od najistaknutijih egzorcista, ali put koji ga je doveo do oltara započeo je lomom koji bi mnoge zauvek udaljio od vere.

Kao dečak od desetak godina, Daniel je doživeo strašnu traumu – seksualno ga je zlostavljao sveštenik. Taj bolni događaj označio je kraj njegove rane verske nevinosti.

– Sveštenik me je polno zlostavljao kada sam imao 11 godina. To je događaj koji para dušu. Moja intuitivna reakcija tada bila je da više ne idem na mesto gde se to dogodilo – rekao je otac Den u podkastu Pints With Aquinas.

– Doneo sam svesnu odluku da se nikada više neću vratiti u crkvu. Tako sam na dvadesetak godina napustio crkvu i odlučio se obogatiti baveći se bankarstvom i novcem – priseća se.

Dvadeset godina kasnije, upravo zbog tog izbora, Daniel je napustio Katoličku crkvu i posvetio se sticanju bogatstva na Vol stritu.

Od luksuza do praznine

Daniel je postao uspešan bankar i uživao u raskošnom životu – letovao je u Amalfi, vozio najbolje automobile i živeo život iz snova. Ipak, novac nije mogao da kupi ono što mu je najviše nedostajalo – mir i sreću. Noćne more postale su svakodnevica; mesecima nije mogao da spava.

 

 

– Sreća ne dolazi od novca. Ona proizlazi iz odnosa s Isusom – priznaje.

Sve se promenilo kada je leto proveo u kući u Amalfi. Prijateljica ga je pozvala da pođe s njom u Međugorje, mesto Gospinih ukazanja na drugoj strani Jadranskog mora. Daniel se isprva opirao – nije mislio da ga to može promeniti. No već prve noći u Međugorju probudio se s osećajem mira koji je nadilazio svaku reč.

– Reč „mir“ nije dovoljna da opiše osećaj koji sam imao – priseća se.

Povratak Crkvi

Upoznajući sveštenika koji je bio spreman da čuje njegovu dvadesetogodišnju ispovest, Daniel je doživeo trenutak ozdravljenja.

– Odriešio me je i rekao: „Mislim da imaš svešteničko zvanje.“ Bio sam zapanjen, iako sam mislio da je taj poziv zauvek izgubljen, Bog me je i dalje zvao.

Vratio se kući i započeo život u veri. Molio je krunicu svakog dana, pridružio se zajednici mladih katolika na Vol stritu, prisustvovao misi i ispovestima. Nakon 18 meseci svakodnevne molitve, jednog nedeljnog jutra začuo je unutrašnji glas:

– Dođi, prati me!

 

 

Od bankara do sveštenika

Taj trenutak bio je prekretnica. Daniel je dao otkaz, posvetio se duhovnom životu i započeo put ka sveštenstvu. Nakon detaljnog istraživanja, odlučio se za biskupijski red, koji je imao najkraću formaciju – četiri godine. Prelomne godine obeležili su i događaji poput 11. septembra 2001, koji su mu dodatno potvrdili kako je Božji plan nepredvidiv, ali savršen.

Kroz mentorstvo sveštenika Toma DiLorenza i život u zajednici kontemplativnih pustinjaka u Nebraski, Daniel je učio da služi kao žrtveno jagnje – predajući svoj život Isusu i kroz molitvu otkrivajući milosti koje spašavaju duše.

Povratak u Međugorje

Danas je Daniel Rehil sveštenik i jedan od poznatijih egzorcista na svetu. Povratak u Međugorje, sada kao službenik oltara, bio je simboličan i duboko emotivan. Susret s fra Branimirom, sveštenikom koji ga je ispovedio pre 20 godina, pokazao je kako Bog sve povezuje i sve čini savršenim.

– Doći ovamo kao sveštenik posebno je iskustvo. Sada mogu služiti milosti i milosrđu Božjem, kao što to i Gospa svakodnevno čini – kaže.

Priča o ocu Denu Rehilu nije samo priča o osobi koja je preživela traumu ili o bankaru koji je postao sveštenik. To je svedočanstvo Božje providnosti, snage oprosta i čudesne transformacije. Jednom nogom je bio u paklu, a sada drugom stoji čvrsto na oltaru, otkrivajući ljudima slavu Božju i Božje milosrđe.