Narodno verovanje pripisuje Svetom Arhangelu Mihailu da često obilazi bolesnike i ako im stane blizu glave ozdraviće. Ukoliko se zaustavi kod nogu, bolesnik će umreti. U mitovima, Arhangel Mihailo se uvek javljao na svim mestima gde se javljala i Bogorodica, tako da je vremenom prihvaćeno da predstavlja nebesku zaštitu i silu na zemlji. Takođe se veruje da Arhangel Mihailo lično luta kroz svet prerušen u prosjaka i grdi nevernike i one koji izbegavaju da pomognu siromašnima.
Veliki pravoslavni praznik posvećen Sv. Arhangelu Mihailu slavi se 21. novembra i u narodu je takođe poznat pod imenom Aranđelovdan. Obeležen je crvenim slovom u crkvenom kalendaru. U hrišcanskoj veri, Sv. Arhangel Mihailo smatra se zaštitnikom Saborne crkve kao prvi od sedam arhanđela koji su pobedili nad Luciferom i Satanom. Mihailo, na hebrejskom znači "onaj koji je poput Boga."Gavrilo znači „sila Božija". On je glasnik Božiji. Predstavljen je tako da u desnoj ruci drži lampu, a u levoj ogledalce. Ogledalce označava Premudrost Božiju.
U umetničkim prikazima uvek se predstavlja u rimskom oklopu i sa podignutim oružjem obično koplje ili mač kojim preti zmaju ili demonu.
Svetom Vasiliju, moćnom svecu, vernici se mole za isceljenje i spasenje od bolesti i nedaća, a manastir u Crnoj Gori pohode desetine hiljada ljudi. Dolaze ljudi iz celog sveta, svih veroispovesti da se poklone moštima velikog svetitelja, čije sveto telo u celosti počiva u Ostroškoj isposnici i nije podložno truljenju.
U Crkvi Svetih prepodobnomučenika đakona Avakuma i igumana Pajsija vernici će 30. juna od 17 časova imati mogućnost da se uz molitve sveštenika i pomazivanje osvećenim uljem, pomole za ozdravljenje svojih tela i duša.
U srcu Ovčarsko-kablarske klisure, u dvorištu ove svetinje podignute u 15. veku nalaze se grobovi dva sina kneza Miloša Obrenovića, a centralno mesto zauzima sveti bor za koji se veruje da ima isceliteljsku moć, o čemu postoje zabeležena brojna svedočanstva, posebno žena sa psihičkim problemima.
Svetiteljka koja je kroz bol i patnju svetlela božanskom ljubavlju, postradala je za Hrista, ostavljajući za sobom svetli put vere i nade, a njene mošti darovale su isceljenje mnogim bolesnicima, čineći čuda i nakon njenog stradanja.
Episkop amatuntski, izabran je za ovu svetu službu zbog čistote svog života i nepokolebljive revnosti prema pravoslavlju, a njegova misija obraćenja neznabožaca na ostrvu Kipru bila je ispunjena mnogim čudesima.
U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali ovog svetitelja, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi, jer se u srpskim tipicima tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Poglavar katoličke crkve izjavio je da ova poseta ima za cilj da ojača veze između katoličke i pravoslavne crkve i pozvao istočne pravoslavce da svojim molitvama podrže jubilarnu godinu, ističući put ljubavi, dijaloga, pomirenja i milosrđa kao put Gospoda.
U Crkvi Svetih prepodobnomučenika đakona Avakuma i igumana Pajsija vernici će 30. juna od 17 časova imati mogućnost da se uz molitve sveštenika i pomazivanje osvećenim uljem, pomole za ozdravljenje svojih tela i duša.
Nakon dugogodišnjeg podvižništva u surovom predelu Karulje na Svetoj gori, shi monah Simeon vratio se u srpske zemlje da provede svoje poslednje dane. Njegova jednostavnost i dečija nevinost ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga sreli.