Persijska braća iz četvrtog veka svedočila su nepokolebljivu hrišćansku veru u suočavanju s carem Julijanom, koji je naredio da ih pogube, nakon čega je usledilo čudo - zemlja se otvorila da bi zaštitila njihova tela.
Tri svetitelja iz četvrtog veka Manuil, Savel i Ismail, persijska braća rođena od oca neznabošca i majke hrišćanke, svedoče o nepokolebljivoj veri i hrabrosti u suočavanju s tiranijom. Kršteni i vaspitani u hrišćanskom duhu, služili su kao visoki činovnici kod cara Alamundara. Kada su poslati caru Julijanu da pregovaraju o miru između Persijskog i Grčko-rimskog carstva, njihova vernost Hristu bila je stavljena na iskušenje.
Wikipedia
Ikona Svetih mučenika Manuila, Savela i Ismaila
Car Julijan priredi svetkovinu idolima u Halkidonu, na kojoj su prisustvovali svi visoki dostojanstvenici. Persijski izaslanici Manuil, Savel i Ismail odsustvovali su sa te svetkovine, a to je razljutilo cara. Kada ih je prizvao i naredio im da prinesu žrtve idolima, oni su hrabro izjavili da su hrišćani, te da je nedostojno klanjati se mrtvim idolima. Ovo je dodatno razjarilo cara, koji ih baci u tamnicu.
Sutradan ih izvede i započe prepirku o veri. Sveta braća ostadoše neodoljivi i nepokolebljivi u svojoj veri. Tada ih privezaše za drveće nage i batinaše ih. Dok su trpeli muke, molili su se Bogu s blagodarnošću, govoreći: „O slatki Isuse, ove su nam muke slatke zbog ljubavi tvoje!“ Anđeo Božji javio im se, utešio ih i oduzeo im svaki bol.
Printscreen / YouTube
Ikona Svetih mučenika Manuila, Savela i Ismaila
Međutim, car Julijan osudi svetitelje na smrt mačem. Kada su ih posekli, snažan zemljotres potrese zemlju, koja se rascepi i primi tela svetih mučenika u sebe, da ih neznabošci ne bi spalili po carevom naređenju. Kasnije, tela svetitelja izbiše iz zemlje kako bi ih hrišćani našli i časno sahranili.
Kada je persijski car čuo za Julijanovo nečovečno ponašanje, spremi vojsku protiv njega. Julijan, uveren u svoju pobedu, pođe na Persijsko carstvo. Međutim, bio je potučen do nogu i sam pogibe sa sramom, na radost i smeh celoga sveta, a priča o svetim mučenicima Manuilu, Savelu i Ismailu ostala je kao svedočanstvo o snazi vere, hrabrosti i Božjoj pravdi.
U svojoj nadahnutoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik za nedelju, dan kada slavimo Pedesetnicu, ističe ključnu ulogu Svete Trojice u našem spasenju, te nas poziva na življenje u veri i poslušnosti Božijim zapovestima.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Sveti Teofan Zatvornik nas prvog četvrtka posle Duhova podseća na važnost čistoće srca i uma u međuljudskim odnosima, naglašavajući da preljuba ne leži u pogledu, već u želji.
Prvog petka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas upozorava da protivljenje i osveta samo raspiruju zlobu, koja sa jednog lica prelazi na porodicu, a zatim sa pokolenja na pokolenje.
Dok strepnja za budućnost razara unutrašnji mir, veliki srpski duhovnik 20. veka razdvaja strah koji uništava od jedinog koji, po njegovim rečima, može da sačuva čoveka.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
U Hramu Svetog Save jasno je uređen red prilaska i celivanjasvetinje, a sveštenik objašnjava sve korake – od stajanja u redu i poklonjenja do kratke molitve i izlaska, uz apel vernicima da sve protekne u sabranosti i bez zadržavanja.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prenos moštiju je izvršen po čudesnom snoviđenju jednog hristoljubivog, pobožnog i pravednog monaha, kome se javio Sveti Nikolaj i rekao da se njegove mošti prenesu u Bari.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Zašto se u jednom tekstu Svetog pisma govori o trenutnom uznesenju, a u drugom o četrdeset dana, i kako je Luka od ovog događaja oblikovao jednu od najvažnijih teoloških priča hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan i po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Kristofora Magelanškog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Odluka da krsno znamenje ponese učenik Matematičke gimnazije Andrej Drobnjaković, višestruki osvajač međunarodnih medalja na najvećim svetskim naučnim takmičenjima, izazvala je veliko interesovanje javnosti u Srbiji.