Persijska braća iz četvrtog veka svedočila su nepokolebljivu hrišćansku veru u suočavanju s carem Julijanom, koji je naredio da ih pogube, nakon čega je usledilo čudo - zemlja se otvorila da bi zaštitila njihova tela.
Tri svetitelja iz četvrtog veka Manuil, Savel i Ismail, persijska braća rođena od oca neznabošca i majke hrišćanke, svedoče o nepokolebljivoj veri i hrabrosti u suočavanju s tiranijom. Kršteni i vaspitani u hrišćanskom duhu, služili su kao visoki činovnici kod cara Alamundara. Kada su poslati caru Julijanu da pregovaraju o miru između Persijskog i Grčko-rimskog carstva, njihova vernost Hristu bila je stavljena na iskušenje.
Wikipedia
Ikona Svetih mučenika Manuila, Savela i Ismaila
Car Julijan priredi svetkovinu idolima u Halkidonu, na kojoj su prisustvovali svi visoki dostojanstvenici. Persijski izaslanici Manuil, Savel i Ismail odsustvovali su sa te svetkovine, a to je razljutilo cara. Kada ih je prizvao i naredio im da prinesu žrtve idolima, oni su hrabro izjavili da su hrišćani, te da je nedostojno klanjati se mrtvim idolima. Ovo je dodatno razjarilo cara, koji ih baci u tamnicu.
Sutradan ih izvede i započe prepirku o veri. Sveta braća ostadoše neodoljivi i nepokolebljivi u svojoj veri. Tada ih privezaše za drveće nage i batinaše ih. Dok su trpeli muke, molili su se Bogu s blagodarnošću, govoreći: „O slatki Isuse, ove su nam muke slatke zbog ljubavi tvoje!“ Anđeo Božji javio im se, utešio ih i oduzeo im svaki bol.
Printscreen / YouTube
Ikona Svetih mučenika Manuila, Savela i Ismaila
Međutim, car Julijan osudi svetitelje na smrt mačem. Kada su ih posekli, snažan zemljotres potrese zemlju, koja se rascepi i primi tela svetih mučenika u sebe, da ih neznabošci ne bi spalili po carevom naređenju. Kasnije, tela svetitelja izbiše iz zemlje kako bi ih hrišćani našli i časno sahranili.
Kada je persijski car čuo za Julijanovo nečovečno ponašanje, spremi vojsku protiv njega. Julijan, uveren u svoju pobedu, pođe na Persijsko carstvo. Međutim, bio je potučen do nogu i sam pogibe sa sramom, na radost i smeh celoga sveta, a priča o svetim mučenicima Manuilu, Savelu i Ismailu ostala je kao svedočanstvo o snazi vere, hrabrosti i Božjoj pravdi.
U svojoj nadahnutoj knjizi, Sveti Teofan Zatvornik za nedelju, dan kada slavimo Pedesetnicu, ističe ključnu ulogu Svete Trojice u našem spasenju, te nas poziva na življenje u veri i poslušnosti Božijim zapovestima.
Sveti Teofan Zatvornik nas prve srede posle Pedesetnice uči da je ključ za ulazak u carstvo nebesko u harmoniji između poznavanja jevanđelskog zakona i življenja po njemu. Ispravnost srca i duše, u kombinaciji sa pravdom u delima, otvara vrata ka nebeskom carstvu
Sveti Teofan Zatvornik nas prvog četvrtka posle Duhova podseća na važnost čistoće srca i uma u međuljudskim odnosima, naglašavajući da preljuba ne leži u pogledu, već u želji.
Prvog petka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas upozorava da protivljenje i osveta samo raspiruju zlobu, koja sa jednog lica prelazi na porodicu, a zatim sa pokolenja na pokolenje.
Tokom noći odnet novac od priloga vernika, dok nadležni upozoravaju na stotine nerešenih etnički motivisanih incidenata i izostanak konkretne reakcije međunarodne zajednice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Partenija Lampsakijskog po starom i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Leona Čudotvorca, muslimani su u mesecu Ramazanu, dok u judaizmu nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Fotija Carigradskog po starom, odnosno Svetog Filoteja Atinskog po novom kalendaru. Katolici slave Svetog Konrada iz Parzhama, dok za muslimane počinje prvi dan Ramazana. U judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.