ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Sveti Teofan Zatvornik nas prvog četvrtka posle Duhova podseća na važnost čistoće srca i uma u međuljudskim odnosima, naglašavajući da preljuba ne leži u pogledu, već u želji.
- Svaki koji pogleda na ženu… već je učinio preljubu s njom (Mt.5,28). Šta, zar onaj koji živi u zajednici da nikako ne pogleda na ženu? Ne, jer ne čini preljubu onaj koji jednostavno pogleda na ženu, nego onaj koji je pogleda sa željom. Ako treba da pogledaš – pogledaj, ali srce drži na uzdi. Gledaj očima deteta koje na žene gleda čisto, bez ikakvih rđavih misli. Treba i njih voleti, jer se ni one ne isključuju iz zapovesti o ljubavi prema bližnjim – ali, čistom ljubavlju u kojoj se ima na umu duša i duhovno srodstvo, bez ičeg drugog…
Pred Bogom nema muškog ni ženskog pola. Tako ni u međusobnim odnosima hrišćana ne bi trebalo da postoji razlika. Međutim, reći ćeš da je to teško. Naravno, bez borbe ne biva. Ipak, borba pretpostavlja izbegavanje rđavog. To, pak, izbegavanje se milostivim Gospodom računa u čistotu.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Da li otvorenost i pravednost uvek oslobađaju, ili je potrebno birati reči s ljubavlju i obazrivošću? Moskovski patrijarh iz 19. veka podučava nas kako delovati na način koji ne osuđuje, već donosi mir i duhovni napredak.
Sveti Teofan je u svojoj misli za 15. subotu po Pedesetnici, poručuje da su ljubav i moralna odgovornost temelj ljudskog postojanja. Njegove misli podstiču nas da budemo svesni kako greh i bezakonje hladne ljubav i umanjuju našu sposobnost da se povezujemo jedni s drugima. On nas poziva da se borimo protiv sebičnosti i egoizma koji su koreni mnogih problema u društvu. Kroz lične izbore, kao što su odricanje od sebičnih želja i pružanje ljubavi drugima, možemo doprineti stvaranju boljeg sveta.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simeona po starom i Svetog apostola Simona Zilota po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Gospu Trsatsku, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Iza spoljašnje urednosti krije se gubitak radosti, koji prema svetogorskom starcu otkriva dublju duhovnu krizu savremenog čoveka.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.