Srpska dijaspora u Francuskoj, uz blagoslov vladike zapadnoevropskoj Justina, okupila se u Sabornoj crkvi Svetog Save u francuskoj prestonici, da kroz reči, pesmu i prisustvo podseti na snagu zajedništva, očuvanja kulturnog nasleđa i zaveta Svetog kneza Lazara i kosovskih mučenika.
Uz blagoslov episkopa pariskog i zapadnoevropskog Justina, u organizaciji Eparhije zapadnoevropske, održana je prva svečana Vidovdanska akademija u Sabornoj crkvi Svetog Save, u samom srcu Pariza, grada svetlosti i kulture. Na ovaj sveti dan, srpska zajednica u Francuskoj okupila se kako bi proslavila Vidovdan, praznik koji zauzima posebno mesto u srpskoj istoriji i kolektivnom sećanju. Svečanost je uveličala supruga predsednika Republike Srbije, Tamara Vučić, koja je prisustvom donela duh otadžbine i pružila podršku srpskoj dijaspori.
SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vidovdanska akademija u Crkvi Svetog Save u Parizu
Među prisutnima su bile i ambasadorka Republike Srbije u Parizu Ana Hrustanović, i ambasadorka Bosne i Hercegovine Bojana Kondić Panić, čije je prisustvo dodatno osnažilo duh zajedništva srpskog naroda. Svečanosti su pored brojnih uglednih gostiju prisustvovali i predstavnici kulturno-umetničkih društava „Biseri“, „Mladost“, „Oro“ i „Izvor“.
SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vidovdanska akademija u Crkvi Svetog Save u Parizu
Episkop Justin je izrazio zahvalnost svim uvaženim gostima, naročito učesnicima programa akademije: idejnom kreatoru i priređivaču programa Marku Matiću, Eparhijskom horu „Sveti Simeon Mirotočivi“ pod vođstvom Marije Rakićević, orkestru KUD „Izvor“ i recitatorima Viktoriji Stefanović, Jovani Milenković, Davidu Pajoviću, Milanu Veličkoviću, Jovanu Pavloviću, Petri Aleksić i Nikoli Stojanoviću.
Glavna poruka večeri bila je jasna i snažna: Srpski narod, iako mali u evropskoj porodici naroda, ponosan je i prkosan, čuvajući svoju istoriju, nasleđe i kulturu, a time i svoj identitet i pravo na postojanje. Srbi, sa širokom i gostoljubivom slovenskom dušom, prihvatili su kulturne tekovine drugih evropskih naroda, obogaćujući sebe i svoje nasleđe.
Kosovo i Metohija, za Srbe, nije samo deo teritorije, već koren, srce i duša narodnog bića, mesto gde se brani i srpska i evropska kultura. Poruka o Kosovskom zavetu Svetog kneza Lazara i kosovskih mučenika odjeknula je kroz srca svih prisutnih, podsećajući na značaj zajedništva, očuvanja kulturnog nasleđa i negovanja kulture sećanja, jer dokle god pamtimo, dotle postojimo i živimo.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Posle liturgije u Crkvi Svetog mučenika kneza Lazara u kripti hrama Svetog Save, reči poglavara SPC ispunjene verom i ljubavlju, osnažile su duh sabranih vernika i podsetile ih na vrednosti koje treba negovati i slediti u svakodnevnom životu.
Vladika kruševački David služio je svetu liturgiju, dok mu je sasluživalo brojno sveštenstvo iz više eparhija, a horovi i bogoslovi svojim pojanjima ulepšali proslavu. Litija do Trga kosovskih junaka i kulturno-umetnički program folklornog ansambla iz Australije obeležili su ovaj dan duboke duhovnosti i zajedništva.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Ne želeći da stupi u brak sa smrtnim čovekom, Fevronija je svoj život posvetila Hristu i zamonašila se u ženskom manastiru u Asiriji, kojim je upravljala njena tetka Vriena.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Na liturgiji u hramu na Petlovom brdu poglavar SPC govorio je o snazi smirenja, pobedi nad egoizmom, istinskom pokajanju i tome zašto tek život sa Hristom svakom čoveku donosi radost, smisao i unutrašnji mir.
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jednostavan recept nadahnut pravoslavnom tradicijom donosi spoj ribe, mirisa limuna i hrskavih badema, a pokazuje da i skromne namirnice mogu postati pravo praznično uživanje.