Srpska dijaspora u Francuskoj, uz blagoslov vladike zapadnoevropskoj Justina, okupila se u Sabornoj crkvi Svetog Save u francuskoj prestonici, da kroz reči, pesmu i prisustvo podseti na snagu zajedništva, očuvanja kulturnog nasleđa i zaveta Svetog kneza Lazara i kosovskih mučenika.
Uz blagoslov episkopa pariskog i zapadnoevropskog Justina, u organizaciji Eparhije zapadnoevropske, održana je prva svečana Vidovdanska akademija u Sabornoj crkvi Svetog Save, u samom srcu Pariza, grada svetlosti i kulture. Na ovaj sveti dan, srpska zajednica u Francuskoj okupila se kako bi proslavila Vidovdan, praznik koji zauzima posebno mesto u srpskoj istoriji i kolektivnom sećanju. Svečanost je uveličala supruga predsednika Republike Srbije, Tamara Vučić, koja je prisustvom donela duh otadžbine i pružila podršku srpskoj dijaspori.
SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vidovdanska akademija u Crkvi Svetog Save u Parizu
Među prisutnima su bile i ambasadorka Republike Srbije u Parizu Ana Hrustanović, i ambasadorka Bosne i Hercegovine Bojana Kondić Panić, čije je prisustvo dodatno osnažilo duh zajedništva srpskog naroda. Svečanosti su pored brojnih uglednih gostiju prisustvovali i predstavnici kulturno-umetničkih društava „Biseri“, „Mladost“, „Oro“ i „Izvor“.
SPC / Eparhija zapadnoevropska
Vidovdanska akademija u Crkvi Svetog Save u Parizu
Episkop Justin je izrazio zahvalnost svim uvaženim gostima, naročito učesnicima programa akademije: idejnom kreatoru i priređivaču programa Marku Matiću, Eparhijskom horu „Sveti Simeon Mirotočivi“ pod vođstvom Marije Rakićević, orkestru KUD „Izvor“ i recitatorima Viktoriji Stefanović, Jovani Milenković, Davidu Pajoviću, Milanu Veličkoviću, Jovanu Pavloviću, Petri Aleksić i Nikoli Stojanoviću.
Glavna poruka večeri bila je jasna i snažna: Srpski narod, iako mali u evropskoj porodici naroda, ponosan je i prkosan, čuvajući svoju istoriju, nasleđe i kulturu, a time i svoj identitet i pravo na postojanje. Srbi, sa širokom i gostoljubivom slovenskom dušom, prihvatili su kulturne tekovine drugih evropskih naroda, obogaćujući sebe i svoje nasleđe.
Kosovo i Metohija, za Srbe, nije samo deo teritorije, već koren, srce i duša narodnog bića, mesto gde se brani i srpska i evropska kultura. Poruka o Kosovskom zavetu Svetog kneza Lazara i kosovskih mučenika odjeknula je kroz srca svih prisutnih, podsećajući na značaj zajedništva, očuvanja kulturnog nasleđa i negovanja kulture sećanja, jer dokle god pamtimo, dotle postojimo i živimo.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Posle liturgije u Crkvi Svetog mučenika kneza Lazara u kripti hrama Svetog Save, reči poglavara SPC ispunjene verom i ljubavlju, osnažile su duh sabranih vernika i podsetile ih na vrednosti koje treba negovati i slediti u svakodnevnom životu.
Vladika kruševački David služio je svetu liturgiju, dok mu je sasluživalo brojno sveštenstvo iz više eparhija, a horovi i bogoslovi svojim pojanjima ulepšali proslavu. Litija do Trga kosovskih junaka i kulturno-umetnički program folklornog ansambla iz Australije obeležili su ovaj dan duboke duhovnosti i zajedništva.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
U besedi za ponedeljak 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ovo nije samo slika budućeg raja, već tajna povezana sa dolaskom Hrista.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Flora i Prepodobnog Jovana Rilskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Polaganje časnog pojasa Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Rajmunda Nonskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Od prvih zajednica iz vremena Habzburške monarhije do današnjih hramova i desetina hiljada vernika - priča o usponu Pravoslavne crkve u zemlji u kojoj skoro svaka porodica iz Srbije ima nekoga svog.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Vernici iz Sidneja, Njukastla i Pits Ridža okupili su se uz svetu Liturgiju i horsko pojanje, pokazujući da pravoslavna vera i tradicija ne poznaju granice.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Na Veliku Gospojinu u Pivskom manastiru služena Sveta arhijerejska liturgija, a mitropolit budimljansko-nikšićki u besedi govorio o životu, stradanju i veri generala Mladića.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Kaže da danas oko nas kruže razne prefinjene jeresi i sablažnjavaju mnoge ljude, govoreći da su duše paisivne, da spavaju, da pored svoga tela čekaju i i svoje vaskrsnće i slične otrovne i zlobne bogoboračke reči, ali da to nije tačno.