ONI ĆE SIGURNO IZGUBITI I SEBE I SVOJU PORODICU! Arhimandrit Vasilije ozbiljno opomenuo ovu vrstu ljudi
Milosrđe temelj hrišćanskog života.
U današnjim molitvama, Srpska pravoslavna crkva se seća hrabrih svedoka vere. Njihova žrtva i snaga podsećaju nas na nepokolebljivost duha pred iskušenjima, osvetljavajući put vernicima kroz vekove.
U miru i pobožnosti Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas proslavljaju Svetih 45 mučenika iz Nikopolja, čija svetlost svetli kroz vekove, podsećajući nas na snagu vere i nepokolebljivost duha. Leontije, Mavrikije, Aleksandar, Sisinije i njihovi sapatnici, u vreme cara Likinija, koji je vladao istočnim delom Vizantijskog carstva, bili su progonjeni kao i većina hrišćana tog vremena.
U Nikopolju, u Jermeniji, Leontije i njegovi prijatelji stadoše pred namesnika carskog Lisija, hrabro potvrdivši svoju veru u Isusa. Lisije ih upita: „A gde je vaš Hrist? Ne bi li raspet, i ne umre li?“ Sveti Leontije mu odgovori: „Kad znaš da naš Hristos umre, znaj da i vaskrse iz mrtvih i vaznese se na nebo.“ Ove reči odzvanjaju kroz vreme, svedočeći o nepokolebljivoj veri svetih mučenika.
Njihova hrabrost i vera doveli su ih do suđenja, gde su bili bičevani i bačeni u tamnicu, gde im nije bilo dozvoljeno ni da jedu ni da piju. Ali, Božja milost se ogleda u delu blagorodne hrišćanke Vlasijane, koja im je donosila vodu kroz tamnički prozor. U tamnici im se javio anđeo Božji, da ih uteši i ohrabri u njihovoj patnji.
Kada je došlo vreme suđenja, dva tamničara i mnogi drugi obraćeni hrišćani pridružili su se svetima, sveukupno 45 mučenika. Sudija Lisije osudio ih je na smrt, naredivši da im prvo budu odsečene ruke i noge, a zatim da budu bačeni u oganj. Ova stravična kazna izvršena je doslovno, ali njihova žrtva nije bila uzaludna – duše svetih mučenika poletješe ka Gospodu svome u večni život.
Danas se molimo i sećamo njihove žrtve, koja nas uči hrabrosti, vernosti i ljubavi prema Hristu. Njihova svetlost obasjava naše puteve, podsećajući nas da, bez obzira na iskušenja, vera može prevladati sve prepreke. U ovoj molitvi i sećanju pronalazimo snagu i inspiraciju da nastavimo hoditi putem vere, sa srcima punim nade i ljubavi.

Od animiranog filma o Davidu i serija sa biblijskim motivima do novog ostvarenja Mela Gibsona o Vaskrsenju Hristovom, holivudski studiji sve više ulažu u filmove i serije inspirisane duhovnim vrednostima.
Sveštenik Aleksandar Čavka ispričao je neobičnu priču, koju je čuo od svog prijatetelja - profesora, a njegovo kazivanje vam prenosimo u celosti.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Radi se zapravo o sećanju na posljednju večeru koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus održao sa svojim učenicima.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Sretenje se takođe naziva i "Hristovo sretenje u hramu" ili "Hristovo prikazanje".
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.