U teškim danima za veru Isusovu, kada je car Julijan Odstupnik nastojao da uništi hrišćanstvo, ovaj svetac je svojom hrabrošću pokazao snagu duhovnosti i odanosti Bogu.
U vreme kada je Rimskim imperijom vladao car Julijan Odstupnik, u gradu Dorostolu živeo je mladić Emilijan, sluga lokalnog gradonačelnika. Kada je car Odstupnik odlučio da ognjem i mačem uguši hrišćanstvo širom carstva, carski izaslanik stigao je u Dorostol sa zadatkom da pronađe i kazni hrišćane. Međutim, izaslanik nije našao nijednog hrišćanina, što je izazvalo njegovu veliku radost. Tim povodom, priredio je gozbu za sve građane i organizovao veliko žrtvoprinošenje idolima, ispunivši grad neprekidnim veseljem.
Te noći, svetitelj Emilijan, duboko pogođen idolopokloničkim praznovanjima, potajno je obišao idolopokloničke hramove, tržnice i ulice grada. Maljem je polupao sve idole, oslobađajući grad od njihovog prisustva. Kada je ujutro stigla vest o razbijenim idolima, grad je preplavila panika i ljutnja. Građani su očajnički tražili krivca.
Printscreen
Ikona Svetog mučenika Emilijana
U toj zbrci, jedan seljak je slučajno uhvaćen kao osumnjičeni. Videvši da je nevin čovek doveden na suđenje, Emilijan je osetio duboku moralnu dilemu. Priznajući svoje delo, odlučio je da preuzme odgovornost kako ne bi nevini ljudi patili zbog njegovih postupaka.
On se obratio carskoj vlasti i otvoreno priznao šta je učinio. Kada ga je izaslanik upitao ko ga je nagovorio da uništi idole, Emilijan je odgovorio: „Bog i duša moja zapovedili su mi da srušim te mrtve stubove koje vi nazivate bogovima.“
Ovaj iskreni odgovor izazvao je gnev sudije, koji je odlučio da mučenika izloži teškim mukama. Emilijan je najpre bio bičevan, a potom je, po presudi, pogubljen u ognju. Tako je svetitelj Emilijan svoj zemaljski život završio 31. jula 362. godine, prelazeći u Carstvo nebesko.
Danas, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici dostojanstveno proslavljaju dan Svetog mučenika Emilijana. U brojnim hramovima i manastirima širom Srbije, upaljene sveće i bogosluženja svedoče o hrabrosti i posvećenosti ovog svetitelja. Vernici se okupljaju u molitvi i slavlju, prateći primer Svetog Emilijana, koji je svojom hrabrošću i verom pokazao snagu hrišćanske duhovnosti i odanosti Bogu.
Dok savremeni čovek brak sve češće posmatra kao prolazan odnos, veliki crkveni otac upozorava da razumevanje za ljudsku slabost postoji, ali da put ka opravdanju nema beskonačno mnogo koraka.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Trakice blagoslovene nad Pojasom Presvete Bogorodice uručene su pacijentima, lekarima i medicinskom osoblju Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, donoseći im poruku vere, nade i duhovne podrške.
Grčki portali ističu da je Hram Svetog Save na Vračaru postao mesto "neprekidnog hodočašća", u kojem se danima smenjuju kolone vernika iz Srbije, regiona i dijaspore.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Marcelina i Petra, mučenike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.