ZAŠTO CRKVA TRAŽI DA SE MOLIMO ZA SVOJE NEPRIJATELJE! Starac Georgije o jednom o najvećih izazova hrišćanstva i da li se time gazi pravda!
Za mnoge vernike, ova zapovest predstavlja duhovni izazov koji prevazilazi svakodnevnu pobožnost
U teškim danima za veru Isusovu, kada je car Julijan Odstupnik nastojao da uništi hrišćanstvo, ovaj svetac je svojom hrabrošću pokazao snagu duhovnosti i odanosti Bogu.
U vreme kada je Rimskim imperijom vladao car Julijan Odstupnik, u gradu Dorostolu živeo je mladić Emilijan, sluga lokalnog gradonačelnika. Kada je car Odstupnik odlučio da ognjem i mačem uguši hrišćanstvo širom carstva, carski izaslanik stigao je u Dorostol sa zadatkom da pronađe i kazni hrišćane. Međutim, izaslanik nije našao nijednog hrišćanina, što je izazvalo njegovu veliku radost. Tim povodom, priredio je gozbu za sve građane i organizovao veliko žrtvoprinošenje idolima, ispunivši grad neprekidnim veseljem.
Te noći, svetitelj Emilijan, duboko pogođen idolopokloničkim praznovanjima, potajno je obišao idolopokloničke hramove, tržnice i ulice grada. Maljem je polupao sve idole, oslobađajući grad od njihovog prisustva. Kada je ujutro stigla vest o razbijenim idolima, grad je preplavila panika i ljutnja. Građani su očajnički tražili krivca.
U toj zbrci, jedan seljak je slučajno uhvaćen kao osumnjičeni. Videvši da je nevin čovek doveden na suđenje, Emilijan je osetio duboku moralnu dilemu. Priznajući svoje delo, odlučio je da preuzme odgovornost kako ne bi nevini ljudi patili zbog njegovih postupaka.
On se obratio carskoj vlasti i otvoreno priznao šta je učinio. Kada ga je izaslanik upitao ko ga je nagovorio da uništi idole, Emilijan je odgovorio: „Bog i duša moja zapovedili su mi da srušim te mrtve stubove koje vi nazivate bogovima.“
Ovaj iskreni odgovor izazvao je gnev sudije, koji je odlučio da mučenika izloži teškim mukama. Emilijan je najpre bio bičevan, a potom je, po presudi, pogubljen u ognju. Tako je svetitelj Emilijan svoj zemaljski život završio 31. jula 362. godine, prelazeći u Carstvo nebesko.
Danas, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici dostojanstveno proslavljaju dan Svetog mučenika Emilijana. U brojnim hramovima i manastirima širom Srbije, upaljene sveće i bogosluženja svedoče o hrabrosti i posvećenosti ovog svetitelja. Vernici se okupljaju u molitvi i slavlju, prateći primer Svetog Emilijana, koji je svojom hrabrošću i verom pokazao snagu hrišćanske duhovnosti i odanosti Bogu.
Neka Sveta Marina bude zaštitnica naših domova i naše dece. U veri i ljubavi da joj pevamо.
Nevina hrabrost arhiđakona iz Sicilije privukla je mnoge ka Hristu, a njegove čudotvorne mošti i danas čine čuda.
Molitveno se sećamo arhiđakona koji je hrabro stajao za Hrista i učio snazi vere čak i pred smrću, ostavljajući duhovno nasleđe koje nadahnjuje i današnje generacije.
Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Neka Sveta Marina bude zaštitnica naših domova i naše dece. U veri i ljubavi da joj pevamо.
Sveštenik Goran Nuhanović otkrio je kako obična štićenica staračkog doma, pred odlazak s ovoga sveta, kroz ispovest i pričešće doživela viziju nebeske svetlosti i prizvala prisustvo svetitelja.
Centar je takođe saopštio da je u njegovim obrazovnim programima u istom periodu učestvovalo 1.300 studenata, što potvrđuje njegovu sve značajniju ulogu u kulturnom povezivanju i obrazovanju.
Na praznik Svetih Zosima i Jakova, gospođa Vukotić iz Minhena ispričala kako su joj nestali bolovi nakon operacije, verujući da su joj tumanski svetitelji doneli isceljenje i novi život.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za današnji dan otkriva da gordost i sujeta ne donose slavu, već sramotu, jer se pred večnim Sudom otkriva istina unutrašnjeg života čoveka.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
Nevina hrabrost arhiđakona iz Sicilije privukla je mnoge ka Hristu, a njegove čudotvorne mošti i danas čine čuda.