DANAS JE VELIKI PRAZNIK! Slavimo Prepodobnog Prohora Pčinjskog!
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Obeležavanje dana posvećenog ovim svecima donosi nam priliku za uvid u njihov svetli život i neustrašivu borbu protiv jeresi. Ovi svetitelji su, kroz post i asketski život, ostavili neizbrisiv trag u crkvenoj istoriji i borbi protiv jeresi.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici s posebnim poštovanjem obeležavaju praznik posvećen Prepodobnim Isakiju, Dalmatu i Favstu. Ova značajna prilika daje nam mogućnost da se prisetimo njihovih svetih života i neustrašivog duhovnog putovanja koje su ostavili u nasleđe.
Prepodobni Isakije, čiji se praznik slavi i odvojeno 30. maja, predstavljaju oslonac i svetlo u duhovnom životu crkve.
Sveti Dalmat, nekadašnji visoki oficir na dvoru cara Teodosija Velikog, uživao je veliku čast i poštovanje. Međutim, kada se u njemu probudio duhovni zov, odbacio je sve prolazne vrednosti sveta. Otišao je u predgrađe Carigrada zajedno sa svojim sinom Faustom, gde su se obojica povukli u monaštvo pod duhovnim vođstvom Svetog Isakija.

Sveti Dalmat se posvetio asketskom životu i postu, često je postio i do 40 dana, kroz što je savladao nevidljive sile zla. Njegovu odanost Bogu i bogougodan život duboko je poštovao Sveti Isakije, koji ga je postavio za igumana pre svoje smrti. Na ovaj način, obitelj svetog Isakija postala je poznata kao Dalmatska obitelj.
Sin svetog Dalmata, Favst, bio je veran naslednik svog oca, sledeći njegovu svetost i posvećenost. Njihovo nasledstvo ostalo je trajno utisnuto u hrišćanskoj istoriji, a njihova posvećenost Bogu i borba protiv jeresi, naročito na Trećem vaseljenskom saboru, ostaju uzor svim vernicima.
Danas, kada se sećamo njihovih života, neka nam njihov primer bude inspiracija za dublje duhovno razumevanje i život ispunjen verom i posvećenošću. Prepodobni Isakije, Dalmat i Favst Isakije i dalje zrače svetlom koje osvetljava put svakom verniku koji traži mir i duhovno prosvetljenje.
Budi deo Religija.rs zajednice.
U pravoslavnom hrišćanstvu molitva zauzima posebno mesto u životu vernika.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Dok razmišljamo o materijalnom bogatstvu koje ćemo im ostaviti, često zaboravljamo da postoji nasledstvo koje nema cenu.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Pravo na sud pripada isključivo Bogu.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Bitka protiv greha nije naša - pobeda dolazi od Gospoda.
Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli.
Jedno je zavet celibata ili devičanstva, drugo je siromaštvo, a treće je zavet poslušnosti bratstvu.
Prema učenju crkve, dete do sedme godine nema grehe odnosno, oni mu se ne uračunavaju i nema potrebe da oni poste kao odrasli, ali treba negovati kod dece taj odnos prema crkvi i hrišćanskom životu, kako bi oni izrasli u zdrave ljude.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
U crkvenom kalendaru za 31. oktobar upisana su dva velika svetitelja, ali uz različite oznake praznika.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Bio je lekar, izučavao je grčku filozofiju, propovedao Hristovu reč i, prema crkvenom predanju, naslikao prve ikone Majke Božje.
U pravoslavnom hrišćanstvu molitva zauzima posebno mesto u životu vernika.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Prva i najčešća greška odnosi se na trenutak Svete liturgije kada sveštenik poziva oglašene da priklone glave Gospodu.
U nedelju, 1. novembra, posle svete Liturgije u Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija biće služen pomen stradalima na Železničkoj stanici.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.