Obeležavanje dana posvećenog ovim svecima donosi nam priliku za uvid u njihov svetli život i neustrašivu borbu protiv jeresi. Ovi svetitelji su, kroz post i asketski život, ostavili neizbrisiv trag u crkvenoj istoriji i borbi protiv jeresi.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici s posebnim poštovanjem obeležavaju praznik posvećen Prepodobnim Isakiju, Dalmatu i Favstu. Ova značajna prilika daje nam mogućnost da se prisetimo njihovih svetih života i neustrašivog duhovnog putovanja koje su ostavili u nasleđe.
Prepodobni Isakije, čiji se praznik slavi i odvojeno 30. maja, predstavljaju oslonac i svetlo u duhovnom životu crkve.
Sveti Dalmat, nekadašnji visoki oficir na dvoru cara Teodosija Velikog, uživao je veliku čast i poštovanje. Međutim, kada se u njemu probudio duhovni zov, odbacio je sve prolazne vrednosti sveta. Otišao je u predgrađe Carigrada zajedno sa svojim sinom Faustom, gde su se obojica povukli u monaštvo pod duhovnim vođstvom Svetog Isakija.
Printscreen/Youtube/Православље ТВ - Pravoslavlje TV
Ikona Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta
Sveti Dalmat se posvetio asketskom životu i postu, često je postio i do 40 dana, kroz što je savladao nevidljive sile zla. Njegovu odanost Bogu i bogougodan život duboko je poštovao Sveti Isakije, koji ga je postavio za igumana pre svoje smrti. Na ovaj način, obitelj svetog Isakija postala je poznata kao Dalmatska obitelj.
Sin svetog Dalmata, Favst, bio je veran naslednik svog oca, sledeći njegovu svetost i posvećenost. Njihovo nasledstvo ostalo je trajno utisnuto u hrišćanskoj istoriji, a njihova posvećenost Bogu i borba protiv jeresi, naročito na Trećem vaseljenskom saboru, ostaju uzor svim vernicima.
Danas, kada se sećamo njihovih života, neka nam njihov primer bude inspiracija za dublje duhovno razumevanje i život ispunjen verom i posvećenošću. Prepodobni Isakije, Dalmat i Favst Isakije i dalje zrače svetlom koje osvetljava put svakom verniku koji traži mir i duhovno prosvetljenje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli.
Prema učenju crkve, dete do sedme godine nema grehe odnosno, oni mu se ne uračunavaju i nema potrebe da oni poste kao odrasli, ali treba negovati kod dece taj odnos prema crkvi i hrišćanskom životu, kako bi oni izrasli u zdrave ljude.
Običaj podrazumeva da roditelji rano ujutro ili po povratku iz crkve sa bogosluženja, vežu svoju decu, obično za ruke ili noge, najčešće za stolicu na kojoj sede.
Pravoslavci proslavljaju Prepodobnog Patapija po starom kalendaru, Svetog mučenika Teomistoklea po novom. Katolici započinju Četvrtu nedelju Adventa. Jevreji obeležavaju sedmi dan Hanuke i Roš hodeš, dok muslimani dan posvećuju redovnim molitvama i svakodnevnim verskim obavezama.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Crkva preporučuje supružnicima da se u dane posta, uz međusobnu saglasnost, uzdrže od telesnih odnosa, kako bi se bračna ljubav privremeno usmerila ka duhovnom zajedništvu i molitvi.