MLAD SE UPOKOJIO, BIO JE VELIKO SVETLO MEĐU MONASIMA U PUSTINJI: Danas je Prepodobni Zaharije
Bio je sin Kariona Misirca, koji je ostavio i ženu i decu i zamonašio se.
Obeležavanje dana posvećenog ovim svecima donosi nam priliku za uvid u njihov svetli život i neustrašivu borbu protiv jeresi. Ovi svetitelji su, kroz post i asketski život, ostavili neizbrisiv trag u crkvenoj istoriji i borbi protiv jeresi.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici s posebnim poštovanjem obeležavaju praznik posvećen Prepodobnim Isakiju, Dalmatu i Favstu. Ova značajna prilika daje nam mogućnost da se prisetimo njihovih svetih života i neustrašivog duhovnog putovanja koje su ostavili u nasleđe.
Prepodobni Isakije, čiji se praznik slavi i odvojeno 30. maja, predstavljaju oslonac i svetlo u duhovnom životu crkve.
Sveti Dalmat, nekadašnji visoki oficir na dvoru cara Teodosija Velikog, uživao je veliku čast i poštovanje. Međutim, kada se u njemu probudio duhovni zov, odbacio je sve prolazne vrednosti sveta. Otišao je u predgrađe Carigrada zajedno sa svojim sinom Faustom, gde su se obojica povukli u monaštvo pod duhovnim vođstvom Svetog Isakija.
Sveti Dalmat se posvetio asketskom životu i postu, često je postio i do 40 dana, kroz što je savladao nevidljive sile zla. Njegovu odanost Bogu i bogougodan život duboko je poštovao Sveti Isakije, koji ga je postavio za igumana pre svoje smrti. Na ovaj način, obitelj svetog Isakija postala je poznata kao Dalmatska obitelj.
Sin svetog Dalmata, Favst, bio je veran naslednik svog oca, sledeći njegovu svetost i posvećenost. Njihovo nasledstvo ostalo je trajno utisnuto u hrišćanskoj istoriji, a njihova posvećenost Bogu i borba protiv jeresi, naročito na Trećem vaseljenskom saboru, ostaju uzor svim vernicima.
Danas, kada se sećamo njihovih života, neka nam njihov primer bude inspiracija za dublje duhovno razumevanje i život ispunjen verom i posvećenošću. Prepodobni Isakije, Dalmat i Favst Isakije i dalje zrače svetlom koje osvetljava put svakom verniku koji traži mir i duhovno prosvetljenje.
Prema učenju crkve, dete do sedme godine nema grehe odnosno, oni mu se ne uračunavaju i nema potrebe da oni poste kao odrasli, ali treba negovati kod dece taj odnos prema crkvi i hrišćanskom životu, kako bi oni izrasli u zdrave ljude.
Tolika je naša vezanost za hranu, odmor, relaksaciju, da mi pravimo idole od toga... Iz toga proizilazi i bludni život, kaže otac Gojko.
gumanija manastira Bogorodice Trojeručice na Avali kaže da je i ona, koja je "kroz bolesti došla do onoga kako sveti oci pišu da bi trebalo držati postove", uvek slušala samo svoj organizam.
Suština posta je uzdržavanje, pa ako neko nije u stanju da prevlada svoje strasti, onda se uzalud u njega i upustio.
Bio je sin Kariona Misirca, koji je ostavio i ženu i decu i zamonašio se.
Nikon je bio oficir rimski u Neapolju. Nije bio kršten, iako ga je majka, tajno od oca, poučavala veri Hristovoj.
Živeo je u vreme cara Konstancija, i trpeo mnogo od Arijevaca. Pročuo se kao veliki revnitelj pravoslavlja.
Godine 2019, čudo je zabeleženo na praznik svetog Aleksija kada su deca i učitelji iz Centra za rehabilitaciju "Pearl", koji se bavi decom sa autizmom i poremećajem autističnog spektra, posetili Crkvu Svetog Nikole Čudotvorca.
Prilikom rada na ovoj izložbi glavni cilj bio je da se pruži skroman doprinos u očuvanju kulture sećanja na naše stradalnike.
Pre 33 godine sa grupom prijatelja osnovala je Hor i studio za duhovnu muziku „Melodi“ s kojim kontinuirano pronosi lepotu, smisao i bogatstvo vizantijske, srpske, ruske, bugarske, beloruske kulturne baštine.
Kako bi osmeh na licima najmlađih sijao na Vaskrs, pripremljeno je lepo iznenađenje.
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
Jako dobar nam je pokazatelj šta su oni imali i kroz šta su oni prošli, a šta mi imamo danas, istakao je otac Predrag.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
U skromnosti kukuruznog zrna i jednostavnosti pripreme krije se bogatstvo koje je vekovima grejalo trpeze naših predaka, a danas, u vreme posta, podseća da se najdublja uteha često nalazi u najskromnijem obroku.