Obeležavanje dana posvećenog ovim svecima donosi nam priliku za uvid u njihov svetli život i neustrašivu borbu protiv jeresi. Ovi svetitelji su, kroz post i asketski život, ostavili neizbrisiv trag u crkvenoj istoriji i borbi protiv jeresi.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici s posebnim poštovanjem obeležavaju praznik posvećen Prepodobnim Isakiju, Dalmatu i Favstu. Ova značajna prilika daje nam mogućnost da se prisetimo njihovih svetih života i neustrašivog duhovnog putovanja koje su ostavili u nasleđe.
Prepodobni Isakije, čiji se praznik slavi i odvojeno 30. maja, predstavljaju oslonac i svetlo u duhovnom životu crkve.
Sveti Dalmat, nekadašnji visoki oficir na dvoru cara Teodosija Velikog, uživao je veliku čast i poštovanje. Međutim, kada se u njemu probudio duhovni zov, odbacio je sve prolazne vrednosti sveta. Otišao je u predgrađe Carigrada zajedno sa svojim sinom Faustom, gde su se obojica povukli u monaštvo pod duhovnim vođstvom Svetog Isakija.
Printscreen/Youtube/Православље ТВ - Pravoslavlje TV
Ikona Prepodobnih Isakija, Dalmata i Favsta
Sveti Dalmat se posvetio asketskom životu i postu, često je postio i do 40 dana, kroz što je savladao nevidljive sile zla. Njegovu odanost Bogu i bogougodan život duboko je poštovao Sveti Isakije, koji ga je postavio za igumana pre svoje smrti. Na ovaj način, obitelj svetog Isakija postala je poznata kao Dalmatska obitelj.
Sin svetog Dalmata, Favst, bio je veran naslednik svog oca, sledeći njegovu svetost i posvećenost. Njihovo nasledstvo ostalo je trajno utisnuto u hrišćanskoj istoriji, a njihova posvećenost Bogu i borba protiv jeresi, naročito na Trećem vaseljenskom saboru, ostaju uzor svim vernicima.
Danas, kada se sećamo njihovih života, neka nam njihov primer bude inspiracija za dublje duhovno razumevanje i život ispunjen verom i posvećenošću. Prepodobni Isakije, Dalmat i Favst Isakije i dalje zrače svetlom koje osvetljava put svakom verniku koji traži mir i duhovno prosvetljenje.
Viktorija Sinis je nekada verovala da joj takav način života donosi slobodu i finansijsku sigurnost, a onda je donela odluku koja joj je promenila život.
Zadržavanje čistote misli i uzdržavanje u dane koje Crkva preporučuje – sredom i petkom, tokom velikih postova i prazničnih dana – nije samo tradicija, već čin slobodne volje da se živi u skladu s Božijom promisli.
Prema učenju crkve, dete do sedme godine nema grehe odnosno, oni mu se ne uračunavaju i nema potrebe da oni poste kao odrasli, ali treba negovati kod dece taj odnos prema crkvi i hrišćanskom životu, kako bi oni izrasli u zdrave ljude.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Antima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveta velikomučenica Efimija. Katolička crkva obeležava Svete Kornelija, papu, i Kiprijana, episkopa i mučenika, dok Jevreji danas obeležavaju peti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Mamanta po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik Nikita Got. Katolička crkva obeležava spomendan Gospe Žalosne, dok Jevreji danas obeležavaju četvrti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.