Srpska pravoslavna crkva i vernici 13. septembra obeležavaju Polaganje časnog pojasa, relikvije koju je apostol Toma primio nakon Bogorodičinog uspenija i koja je kroz istoriju donela nebrojena isceljenja i blagodat.
Na današnji praznik, posvećen Polaganju časnog pojasa Presvete Bogorodice, koja po svojoj beskrajnoj milosti i nakon uspenija nastavlja da pokazuje čudotvornu silu svoje ljubavi prema vernima, sveštenici u svakom hramu i crkvi uzdižu molitve i paraklise, čitajući akatiste u čast Majke Božje.
Priča o časnom pojasu sačuvana je u predanju i sa ljubavlju prenosi se s kolena na koleno. Nakon uspenija, kada je Bogorodica dušom i telom uznesena na nebesa, ostavila je za sobom svetinje koje do danas svedoče o njenoj brizi za verujuće. Jedna od tih svetinja je njen časni pojas, darovan apostolu Tomi, onome koji je najposle poverovao, i koji je sa sobom nosio ovaj sveti dar kao zalog Božje ljubavi.
Kroz vekove, pojas je čuvan u Carigradu, u zapečaćenom kovčegu u crkvi Vlaherni, zadužbini carice Pulherije, čime je postao simbol vere i nade, ali i svedočanstvo neizmerne milosti Majke Božje.
SPC
Ikona Polaganje pojasa Presvete Bogorodice
Prema predanju, kovčeg je vekovima ostajao zapečaćen sve do vremena cara Lava Mudroga. Kada je njegova supruga, carica Zoja, teško duševno obolela, u svojoj nevolji dobila je viđenje da će joj pomoć doći ako se na nju stavi pojas Presvete Bogorodice. Na molbu cara, patrijarh blagoslovi otvaranje kovčega i pojas se stavi na caricu, koja ubrzo oseti isceljenje.
Ovo čudo, koje se desilo pod rukom Bogorodičinog blagoslova, postalo je razlog uspostavljanja današnjeg praznika, kada se crkva seća ovog znamenitog isceljenja i sile koja prebiva u svetim moštima i svetinjama.
Vekovima nakon ovog događaja, pojas je prenošen i čuvan u mnogim krajevima sveta, a jedan deo ove relikvije danas se nalazi u Gruziji, u crkvi u Zugdidu, gde je ćerka cara Romana odnela deo pojasa nakon što se njime iscelila. Kroz ovo i mnoga druga čuda, Presveta Bogorodica nastavlja da seje svoje blagoslove među vernima kao večiti most između nebeskog i zemaljsko
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od dolaska svetinje iz manastira Vatoped do litije i poklonjenja u Hramu Svetog Save - poznat je raspored događaja, kao i način na koji će vernici moći da priđu i dobiju blagoslov tokom njenog višednevnog boravka u prestonici.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
U bogatoj riznici duhovnog nasleđa, ava Justin Popović ostavio je svoj zapis o Rođenju Presvete Bogorodice, prazniku koji donosi neizmernu radost, spasava dušu i podseća nas na početak spasenja celog sveta.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
Za samo nekoliko nedelja smenjuju se Đurđevdan, Markovdan, Vasilije Ostroški, Spasovdan i niz drugih praznika, uz retka liturgijska poklapanja i gust raspored koji će mnogim porodicama promeniti uobičajene navike.
Razdvajamo autentično svedočanstvo o svetiteljki od mitova, uključujući i priču o navodnom susretu sa Staljinom, i otkrivamo kako je zaista izgledao njen život u vremenu progona i stradanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.