Srpska pravoslavna crkva i vernici 13. septembra obeležavaju Polaganje časnog pojasa, relikvije koju je apostol Toma primio nakon Bogorodičinog uspenija i koja je kroz istoriju donela nebrojena isceljenja i blagodat.
Na današnji praznik, posvećen Polaganju časnog pojasa Presvete Bogorodice, koja po svojoj beskrajnoj milosti i nakon uspenija nastavlja da pokazuje čudotvornu silu svoje ljubavi prema vernima, sveštenici u svakom hramu i crkvi uzdižu molitve i paraklise, čitajući akatiste u čast Majke Božje.
Priča o časnom pojasu sačuvana je u predanju i sa ljubavlju prenosi se s kolena na koleno. Nakon uspenija, kada je Bogorodica dušom i telom uznesena na nebesa, ostavila je za sobom svetinje koje do danas svedoče o njenoj brizi za verujuće. Jedna od tih svetinja je njen časni pojas, darovan apostolu Tomi, onome koji je najposle poverovao, i koji je sa sobom nosio ovaj sveti dar kao zalog Božje ljubavi.
Kroz vekove, pojas je čuvan u Carigradu, u zapečaćenom kovčegu u crkvi Vlaherni, zadužbini carice Pulherije, čime je postao simbol vere i nade, ali i svedočanstvo neizmerne milosti Majke Božje.
SPC
Ikona Polaganje pojasa Presvete Bogorodice
Prema predanju, kovčeg je vekovima ostajao zapečaćen sve do vremena cara Lava Mudroga. Kada je njegova supruga, carica Zoja, teško duševno obolela, u svojoj nevolji dobila je viđenje da će joj pomoć doći ako se na nju stavi pojas Presvete Bogorodice. Na molbu cara, patrijarh blagoslovi otvaranje kovčega i pojas se stavi na caricu, koja ubrzo oseti isceljenje.
Ovo čudo, koje se desilo pod rukom Bogorodičinog blagoslova, postalo je razlog uspostavljanja današnjeg praznika, kada se crkva seća ovog znamenitog isceljenja i sile koja prebiva u svetim moštima i svetinjama.
Vekovima nakon ovog događaja, pojas je prenošen i čuvan u mnogim krajevima sveta, a jedan deo ove relikvije danas se nalazi u Gruziji, u crkvi u Zugdidu, gde je ćerka cara Romana odnela deo pojasa nakon što se njime iscelila. Kroz ovo i mnoga druga čuda, Presveta Bogorodica nastavlja da seje svoje blagoslove među vernima kao večiti most između nebeskog i zemaljsko
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.
Sve više vernika priznaje da im se molitva pretvorila u praznu naviku, ali pouka starca sa Atosa pokazuje da problem nije u rečima, već u odnosu koji gradimo sa Bogorodicom i Bogom.
U bogatoj riznici duhovnog nasleđa, ava Justin Popović ostavio je svoj zapis o Rođenju Presvete Bogorodice, prazniku koji donosi neizmernu radost, spasava dušu i podseća nas na početak spasenja celog sveta.
Umesto uobičajenih čestitki, praznik Rođenje Presvete Bogorodice nas podseća da je najlepši poklon Majci Božjoj naša molitva, dobro delo i ljubav prema bližnjem – jer upravo kroz smirenje i zajedništvo sa Bogom vernik otkriva pravu suštinu prazničnih dana.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.