BIO JE BRAT ISUSA HRISTA, ALI ZBOG JEDNOG GREHA NIJE DAO DA GA TAKO ZOVU! SPC obeležava Svetog apostola Judu Jakovljevog
Kada je propovedao u predelima oko Ararata, uhvatili su ga neznabožci, razapeli na krst i ubili strelama.
Iako je imala tek 20 godina, poštovali su je i u manastiru i u gradu zbog velike krotosti, mudrosti i uzdržljivosti.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Svetu prepodobnu mučenicu Fevroniju.
Fevronija je bila ćerka senatora Prosfora iz Rima. Da bi izbegla brak, ona se posvetila Hristu i zamonašila na Istoku, u zemlji Asirskoj. U manastiru u kom se zamonašila, njena tetka Vriena je bila igumanija.
Lisimah, sin nekoga velikaša, želeo je da se oženi Fevronijom, no kako car Dioklecijan podozrevaše u njemu potajnog hrišćanina, poslao ga je na Istok, sa Selinom, njegovim stricem, da hvata i ubija hrišćane.
Selin je bio surov kao zver, i svuda bez poštede je ubijao hrišćane. Lisimah, naprotiv, gde god je mogao, štedeo ih je i branio od strica.
Nakon što je napravio pustoš od hrišćana u Palmiri, Selin je došao u grad Sivapolj blizu kog je bio devički manastir sa pedeset isposnica, među kojima je bila i Fevronija.
Iako je imala tek dvadeset godina, poštovali su je i u manastiru i u gradu zbog velike krotosti, mudrosti i uzdržljivosti. U tom manastiru važilo je pravilo blažene Platonide, ranije igumanije, da se svaki petak provodi samo u molitvana i čitanju sveštenih knjiga, bez ikakvog drugog rada.
Fevronija je bila određena da čita sestrama sveštene knjige, i to stojeći skrivena iza zavese, da njena lepota ne bi zamajavala druge.
Čuvši Selin za Fevroniju, naredio je da mu je dovedu. Kad nije želela da se odrekne Isusa Hristosa i pristane na brak, naredio je da je šibaju, potom da joj zube izbiju, a zatim i odseku ruke, pa prsa, pa noge, i najzad da je poseku mačem.
- Ali mučitelja toga istog dana snađe strašna kazna Božja: bes uđe u njega, i obuze ga neki samrtni užas; u tom užasu on udari glavom o mermerni stub i pade mrtav - piše u žitiju Svete Fevonije.
Lisimah je naredio da se telo Fevronijino sakupi i odnese u manastir, gde je česno sahranjeno, a on se sa mnogim drugim vojnicima krsti.
Mošti Svete Fevronije isceljivali su mnoge, a ona se javljala u dan njenog praznika i stajala je na svom uobičajenom mestu među sestrama. Sve sestre su je gledale sa strahom i radošću.
Fevronija se upokojila 310. godine, a 363. njene mošti su prenete u Carigrad.
Kada je propovedao u predelima oko Ararata, uhvatili su ga neznabožci, razapeli na krst i ubili strelama.
Ostao je zapamćen kao veliki protivnik arijanstva.
Mučena je i postradala za vreme vladavine cara Valerijana.
Sveti Jovan Krstitelj je poznatiji kao Preteča jer se rodio pre Hrista, a onda ga je na reci Jordan i krstio.
Iako svaki od 12 apostola ima svoj dan, Pavlovdan je poseban dan kada se slavi saborno sećanje na sve apostole.
Ovaj svetitelj jei rođen od bogatih i znamenitih roditelja u starome Rimu, gde je izučio sve svetsko znanje toga vremena, a posvetio se naročito medicini.
U hrišćanskoj tradiciji pominje se da se toliko očistio postom, molitvom i bdenjem, da se udostojio primiti veliku blagodat od Boga.
Sveti Tihon Amatunski Čudotvorac je rođen je u Amatuntu na Kipru, gde je živeo apostolskim životom i učio ljude hrišćanskoj veri.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po starom i Svete apostole Jasona i Sosipatera i Kerkiru devicu po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Vincence, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Za vreme Nerona, kada je krenulo gonjenje hrišćana i kada je apostol Pavle posečen, posečena su i ova tri apostola.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.