Srpska pravoslavna crkva 27. juna proslavlja Svetog proroka Jeliseja, jednog od najvećih starozavetnih proroka i čudotvoraca.
Živeo je oko devet vekova pre Hrista i ostao upamćen po čistoti života, revnosti prema Bogu i mnogobrojnim čudesima koja je činio silom Božjom.
Prema crkvenom predanju, kada je Gospod odlučio da uzme k sebi prestarelog proroka Iliju, otkrio mu je da će njegov naslednik u proročkoj službi biti Jelisej, sin Safatov iz plemena Ruvimova.
Ilija je poslušao volju Božju, ogrnuo Jeliseja svojim ogrtačem i izmolio od Boga da na njega siđe proročka blagodat.
Jelisej je odmah ostavio svoj dom, porodicu i dotadašnji život i pošao za prorokom Ilijom. Nakon što je Ilija uznet na nebo na ognjenim kolima, Jelisej je nastavio njegovo delo, ali sa još većom silom i blagodaću.
U Svetom pismu i crkvenom predanju zabeležena su mnoga čuda koja je učinio. Razdvojio je vode Jordana, kao što je nekada Mojsej razdvojio Crveno more, gorku vodu u Jerihonu učinio pitkom, izveo vodu za vojsku u vreme rata sa Moavićanima, umnožio ulje siromašnoj udovici i vaskrsao umrlog sina žene Somanićanke.
Njegova čuda bila su i znak Božje pravde i milosti. Nahranio je sto ljudi sa svega dvadeset hlebova, iscelio od gube sirijskog vojvodu Nemana, dok je zbog srebroljublja prokaza sišla na njegovog slugu Gijezija.
Predskazivao je buduće događaje, oslepivao neprijateljske vojske i spasavao svoj narod od mnogih nevolja.
Crkva ga poštuje kao proroka velike čistote i vere, koji je svoj život potpuno posvetio služenju Bogu i ljudima. Predstavio se Gospodu u dubokoj starosti, ostavivši za sobom svetli primer poslušnosti, smirenja i revnosti.
Tropar - Sveti prorok Jelisej (glas 4):
Anđeo u telu, temelj proroka, drugi preteča dolaska Hristovog, Ilija slavni, koji je odozgo poslao Jeliseju blagodat da odgoni bolesti i čisti gubave. Zbog toga i onima koji ga poštuju, izliva isceljenje.
Posebno se istakao brigom za one koji su postradali za Hrista, prikupljajući tela mučenika i sahranjujući ih sa dužnim poštovanjem.
Sveti Kiril je predsedavao Trećim vaseljenskim saborom u Efesu 431. godine, na kojem je potvrđeno pravoslavno učenje i osuđeno Nestorijevo.
Obojica su mučenički stradali.
O njegovom životu saznalo se zahvaljujući monahu Pafnutiju, koji ga je pred kraj zemaljskog života pronašao u pustinjskoj samoći.