ŽIVOT I ČUDA SVETOG NIKOLE, NAJČEŠĆEG SVECA KOD SRBA (2): Plovili na Nikoljdan i pali u ruke gusarima!
Nekad davno, kaže legenda, kapetan iz poznate kuće pomoraca Vučinića reši, i pored svih saveta da to ne čini, da isplovi baš na Nikoljdan.
Nekad davno, kaže legenda, kapetan iz poznate kuće pomoraca Vučinića reši, i pored svih saveta da to ne čini, da isplovi baš na Nikoljdan.
Svetoj Varvari su pre pogubljenja odsekli grudi.
Kažu da je imao veliku smirenost i "čist um".
Legenda kaže da je kao beba od samo sedam dana odbijao mleko sredom i petkom, kada se posti
Kada je vavilonski car Navuhodonosor udario na Jerusalim, Avakum se sklonio u zemlju Ismailćansku, odakle se posle opet vratio u Judeju, gde je živeo kao zemljoradnik.
Živeo je sedam stotina godina pre Hrista. Na dve stotine godina posle proroka Jone prorekao je propast Ninive.
Prema procenama, čak 30 odsto Srba slavi ovog sveca, a razlozi kako i zašto je baš Sveti Nikola postao najvažnija slava u Srbiji nije jednostavan i zahteva dublje objašnjenje.
Sveti Nikola, poznat po svom pravednom životu, čudotvorstvu i isceliteljskim moćima, a smatra se zaštitnikom moreplovaca, dece i ribara.
Radosnom prinošenju evharistijske žrtve, pored sestrinstva te monaške porodice i velikog mnoštva naroda Božjeg, molitveno su prisustvovali i predstavnici Vojske Republike Srbije.
Kada je 1217. godine Sveti Sava Nemanjić posetio manastir Svetog Save Osvećenog, igumanski štap je tri puta pao, a ikona Majke Božije Mlekokopitateljice krenula je prema njemu.
Između mnogih drugih čudotvornih i dobrih dela neka bude spomenuto samo to, da je on prvi uredio čin bogosluženja po manastirima, poznat pod imenom čina Jerusalimske crkve.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Monahinja Atanasija u knjizi „Ko postii dušu gosti“ otkriva korak po korak pripremu posne poslastice na vodi čiji svaki zalogaj postaje nežan i raskošan doživljaj.
Proslava krsne slave je znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.