ZAŠTO UVEK TREBA DA SE TRUDIMO DA ZABORAVIMO ŠTA SMO SANJALI: Otac Oleg otkriva kada spavanje postaje tamnica duše i kako
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
Pravoslavna duhovnost jasno razlikuje zdrav od štetnog odmora.
Otac Predrag je objasnio, da ma koliko bezazleno deluje rečenica koju često čujemo: "Ne treba mi niko". ona predstavlja opasnu duhovnu zamku
Protojerej Andrej poručuje da ne zaboravimo ono najvažnije - "Bog šalje supružnika“. Ali, žena mora imati oči da ga prepozna i hrabro srce da kaže "ne“ onima koji to nisu.
Crkva nas vekovima uči da je duhovni život pre svega delanje, a ne samo nadanje.
U pravoslavlju, vera nije puko prihvatanje određenih istina ili moralnih načela, već živi odnos sa Bogom, zajedništvo sa Njim kroz Crkvu, molitvu, svete tajne i svakodnevni podvig.
Naizgled bezazlen porok krije duhovnu opasnost veću nego što slutimo: od hladnoće srca do gubitka radosti u molitvi i liturgiji.
Opštepoznata brojka je samo simbol - prava istina o strastima koje uništavaju čovekovu dušu mnogo je dublja i opasnija nego što mislimo.
Hrišćanski život je put podviga, borbe sa sopstvenim slabostima, stalnog usavršavanja u ljubavi, veri i nadi.
U besedi za subotu 4. nedelje po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović govori o opasnosti lenjosti koja izobličava čovekovu prirodu, uspavljuje dušu i udaljava nas od Gospoda, koji nas je stvorio za rad, stvaranje i rast.
Lenjosti, čamotinja, požuda i praznoslovlje su najveća zla koja mogu da obuzmu čoveka, ističe otac Aleksandar Šmeman.
To stanje nije samo slabost, već prostor kroz koji ulazi čitava vojska drugih grehova.