U pravoslavlju se vera ne meri godinama krštenja niti spoljašnjim navikama, već unutrašnjim trudom koji traje čitav život. Retke su reči koje s tolikom jasnoćom razotkrivaju našu duhovnu površnost kao jednostavna, gotovo dečja pitanja Svetog starca Porfirija, u kojima se sudaraju znanje ovoga sveta i zapostavljena nauka poslušnosti Bogu.
Njegov razgovor, zapisan u knjizi „Rečnik Svetog starca Porfirija“, ne ostavlja prostor za samozavaravanje: on ogoljuje lenjost prerušenu u pobožnost i podseća da hrišćanstvo nije ukras niti usputna zanimacija, već naporan, svakodnevni rad na sebi, bez kog nema ni radosti, ni zdravlja, ni istinske slobode.
Pitanja koja razotkrivaju duhovnu površnost
Jednom prilikom me otac Porfirije upita:
– Reci mi, koliko je godina potrebno da bi čovek izučio za pravnika?
Ja sam mu odgovorio. On me zatim upita:
– A koliko je godina potrebno da bi neko postao mehaničar, hemičar, lekar?
Ponovo sam mu odgovorio, nerazumevajući zašto me to pita. Starac je, međutim, postavio novo pitanje:
– A koliko nam je godina potrebno da bismo poznali volju Božiju i da bismo je izvršavali?
Shvatio sam smisao prethodnih pitanja i postideo sam se. Šta sam mogao da mu odgovorim? Da je većina nas, verujućih, lenja i mlaka, da smo hrišćani "iz hobija"?
Starac je to već znao.
On mi je zatim rekao:
– Lenjivac nikada neće postati hrišćanin. Da bi neko bio hrišćanin, istinski hrišćanin, mora da radi, mora mnogo da radi.
Terapija kao put izlečenja
Starac je znao da nerad vodi u očajanje, koje sa sobom donosi mnoge bolesti, kako duševne, tako i telesne.
Svima je prepisivao terapiju radom. Ovo se, međutim, posebno odnosilo na one koji nisu mogli da se pronađu, zbog čega su padali u očajanje. Starac je govorio da nikada nije kasno početi sve ispočetka. Rušenje svetovnih nada i iskorenjivanje egoizma smatrao je najboljim pretpostavkama za taj početak.
Preuzeto iz knjige "Rečnik Svetog starca Porfirija", izdavač: Obraz Svetački-Očev dom, Beograd, 2021.
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Kroz 21 praktičnu duhovnu lekciju, svetitelj pokazuje kako deljenje muke, praštanje i slušanje mogu promeniti naše odnose i pogled na život.