SVAKI ZALOGAJ LEČI I SAM JE BOŽJI DAR: Čuveni monaški hleb sa Hilandara pravi se na čudesan način, ali i čuda čini!
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani.
Spoj pšeničnog i kukuruznog brašna stvara savršenu teksturu i ukus, a uz mali trik iz manastirske kuhinje dobićete mirisnu veknu kojoj niko neće odoleti.
U tišini manastirskih kuhinja, gde se vekovima mesi hleb kao dar Bogu i ljudima, krije se tajna savršenog zalogaja – jednostavan, ali blagosloven spoj pšeničnog i kukuruznog brašna. Ovaj hleb nije samo hrana, već simbol skromnosti i ljubavi, način da se kroz miris pečenog testa oseti toplina doma i svetost truda. Svaka vekna nosi pečat strpljenja, molitve i stare mudrosti – a sada, uz recept koji sledi, i vi možete uneti deo tog duhovnog nasleđa u svoju kuhinju.
Sastojci:
600 g pšeničnog brašna
400 g kukuruznog brašna
2 kašičice soli
1,5 kašika šećera
600 ml tople vode
40 g svežeg kvasca (ili 10 g suvog kvasca)
2 kašike maslinovog ulja
Mešavina maslinovog ulja i vode za premazivanje
Priprema:
U toplu vodu dodajte šećer i izmrvljeni kvasac, pa ostavite 10–15 minuta da se aktivira. U većoj posudi pomešajte pšenično i kukuruzno brašno sa solju. Dodajte nadošli kvasac i maslinovo ulje, pa zamesite glatko i elastično testo (možete koristiti mikser sa nastavcima za testo).
Pokrijte testo čistom krpom i ostavite ga da naraste oko 45–60 minuta, dok ne udvostruči volumen. Prebacite testo na pobrašnjenu površinu, premesite ga i oblikujte veknu ili loptu i stavite u pleh obložen papirom za pečenje. Ostavite još 20 minuta da odmori, a zatim premažite površinu mešavinom maslinovog ulja i vode.
Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 200°C oko 40–45 minuta, dok ne dobije zlatno-smeđu boju i ne zazvuči šuplje kada ga kucnete odozdo. Ostavite hleb da se ohladi na rešetki pre sečenja.
Ovaj hleb će imati hrskavu koricu i mekanu unutrašnjost, uz blagu slatkastu notu kukuruza, ali uz dominantnu strukturu pšeničnog brašna.
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani. Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere. U manastiru Slanci priprema se jedinstven desert od krušaka, šumskog voća i meda, po receptu koji potiče iz vremena kada je Rastko Nemanjić bio dečak. Bez mleka, jaja i veštačkih dodataka, ali bogat aromama i hranljivim sastojcima, ovaj moćan manastirski desert idealan je za post, ali i za vegetarijance i vegane.
SVAKI ZALOGAJ LEČI I SAM JE BOŽJI DAR: Čuveni monaški hleb sa Hilandara pravi se na čudesan način, ali i čuda čini!
TAJNA UKUSA MANASTIRSKE TRPEZE: Svetogorski monasi otkrivaju šta je najvažnije da bi se pripremio ukusan posni obrok
ZDRAVA POSLASTICA IZ DETINJSTVA SVETOG SAVE: Rastkove kruške osvajaju raskošnim ukusom (VIDEO)
SVETOGORSKI KREM KOJI OSVAJA UKUSOM: Jednostavan i lagan za pripremu manastirski recept star vekovima
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Zabeležen rukom u požutelim sveskama i pravljen merom koju je diktiralo srce, ovaj posni kolač i danas okuplja ukućane oko istog ukusa — jednostavnog, postojanog i dovoljno snažnog da poveže slavu, post i savremeni sto.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.