SVAKI ZALOGAJ LEČI I SAM JE BOŽJI DAR: Čuveni monaški hleb sa Hilandara pravi se na čudesan način, ali i čuda čini!
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani.
Spoj pšeničnog i kukuruznog brašna stvara savršenu teksturu i ukus, a uz mali trik iz manastirske kuhinje dobićete mirisnu veknu kojoj niko neće odoleti.
U tišini manastirskih kuhinja, gde se vekovima mesi hleb kao dar Bogu i ljudima, krije se tajna savršenog zalogaja – jednostavan, ali blagosloven spoj pšeničnog i kukuruznog brašna. Ovaj hleb nije samo hrana, već simbol skromnosti i ljubavi, način da se kroz miris pečenog testa oseti toplina doma i svetost truda. Svaka vekna nosi pečat strpljenja, molitve i stare mudrosti – a sada, uz recept koji sledi, i vi možete uneti deo tog duhovnog nasleđa u svoju kuhinju.
Sastojci:
600 g pšeničnog brašna
400 g kukuruznog brašna
2 kašičice soli
1,5 kašika šećera
600 ml tople vode
40 g svežeg kvasca (ili 10 g suvog kvasca)
2 kašike maslinovog ulja
Mešavina maslinovog ulja i vode za premazivanje
Priprema:
U toplu vodu dodajte šećer i izmrvljeni kvasac, pa ostavite 10–15 minuta da se aktivira. U većoj posudi pomešajte pšenično i kukuruzno brašno sa solju. Dodajte nadošli kvasac i maslinovo ulje, pa zamesite glatko i elastično testo (možete koristiti mikser sa nastavcima za testo).
Pokrijte testo čistom krpom i ostavite ga da naraste oko 45–60 minuta, dok ne udvostruči volumen. Prebacite testo na pobrašnjenu površinu, premesite ga i oblikujte veknu ili loptu i stavite u pleh obložen papirom za pečenje. Ostavite još 20 minuta da odmori, a zatim premažite površinu mešavinom maslinovog ulja i vode.
Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 200°C oko 40–45 minuta, dok ne dobije zlatno-smeđu boju i ne zazvuči šuplje kada ga kucnete odozdo. Ostavite hleb da se ohladi na rešetki pre sečenja.
Ovaj hleb će imati hrskavu koricu i mekanu unutrašnjost, uz blagu slatkastu notu kukuruza, ali uz dominantnu strukturu pšeničnog brašna.
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani. Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere. U manastiru Slanci priprema se jedinstven desert od krušaka, šumskog voća i meda, po receptu koji potiče iz vremena kada je Rastko Nemanjić bio dečak. Bez mleka, jaja i veštačkih dodataka, ali bogat aromama i hranljivim sastojcima, ovaj moćan manastirski desert idealan je za post, ali i za vegetarijance i vegane.
SVAKI ZALOGAJ LEČI I SAM JE BOŽJI DAR: Čuveni monaški hleb sa Hilandara pravi se na čudesan način, ali i čuda čini!
TAJNA UKUSA MANASTIRSKE TRPEZE: Svetogorski monasi otkrivaju šta je najvažnije da bi se pripremio ukusan posni obrok
ZDRAVA POSLASTICA IZ DETINJSTVA SVETOG SAVE: Rastkove kruške osvajaju raskošnim ukusom (VIDEO)
SVETOGORSKI KREM KOJI OSVAJA UKUSOM: Jednostavan i lagan za pripremu manastirski recept star vekovima
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
U slojevima mesa, testenine i zapečenog sira krije se jelo koje je nastajalo u danima kada nema posta, skromno, zasitno i duboko ukorenjeno u ritam života ravnice.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Starinsko jelo od pšenice, kajmaka i mleka otkriva kako su pravoslavni domovi spajali post i mrs, ali i kako je jedna jednostavna trpeza postajala simbol zajedništva, obilja i života u skladu sa crkvenim ritmom.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po novom i Prepodobnog Pahomija Velikog po starom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Izidora, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.