SVAKI ZALOGAJ LEČI I SAM JE BOŽJI DAR: Čuveni monaški hleb sa Hilandara pravi se na čudesan način, ali i čuda čini!
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani.
Spoj pšeničnog i kukuruznog brašna stvara savršenu teksturu i ukus, a uz mali trik iz manastirske kuhinje dobićete mirisnu veknu kojoj niko neće odoleti.
U tišini manastirskih kuhinja, gde se vekovima mesi hleb kao dar Bogu i ljudima, krije se tajna savršenog zalogaja – jednostavan, ali blagosloven spoj pšeničnog i kukuruznog brašna. Ovaj hleb nije samo hrana, već simbol skromnosti i ljubavi, način da se kroz miris pečenog testa oseti toplina doma i svetost truda. Svaka vekna nosi pečat strpljenja, molitve i stare mudrosti – a sada, uz recept koji sledi, i vi možete uneti deo tog duhovnog nasleđa u svoju kuhinju.
Sastojci:
600 g pšeničnog brašna
400 g kukuruznog brašna
2 kašičice soli
1,5 kašika šećera
600 ml tople vode
40 g svežeg kvasca (ili 10 g suvog kvasca)
2 kašike maslinovog ulja
Mešavina maslinovog ulja i vode za premazivanje
Priprema:
U toplu vodu dodajte šećer i izmrvljeni kvasac, pa ostavite 10–15 minuta da se aktivira. U većoj posudi pomešajte pšenično i kukuruzno brašno sa solju. Dodajte nadošli kvasac i maslinovo ulje, pa zamesite glatko i elastično testo (možete koristiti mikser sa nastavcima za testo).
Pokrijte testo čistom krpom i ostavite ga da naraste oko 45–60 minuta, dok ne udvostruči volumen. Prebacite testo na pobrašnjenu površinu, premesite ga i oblikujte veknu ili loptu i stavite u pleh obložen papirom za pečenje. Ostavite još 20 minuta da odmori, a zatim premažite površinu mešavinom maslinovog ulja i vode.
Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 200°C oko 40–45 minuta, dok ne dobije zlatno-smeđu boju i ne zazvuči šuplje kada ga kucnete odozdo. Ostavite hleb da se ohladi na rešetki pre sečenja.
Ovaj hleb će imati hrskavu koricu i mekanu unutrašnjost, uz blagu slatkastu notu kukuruza, ali uz dominantnu strukturu pšeničnog brašna.
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani. Svetinje čuvaju vekovne recepte i savete koji jednostavne sastojke pretvaraju u prava remek-dela ukusa. Uz posvećenost, strpljenje i ljubav, svako jelo postaje priča o harmoniji prirode i vere. U manastiru Slanci priprema se jedinstven desert od krušaka, šumskog voća i meda, po receptu koji potiče iz vremena kada je Rastko Nemanjić bio dečak. Bez mleka, jaja i veštačkih dodataka, ali bogat aromama i hranljivim sastojcima, ovaj moćan manastirski desert idealan je za post, ali i za vegetarijance i vegane.
SVAKI ZALOGAJ LEČI I SAM JE BOŽJI DAR: Čuveni monaški hleb sa Hilandara pravi se na čudesan način, ali i čuda čini!
TAJNA UKUSA MANASTIRSKE TRPEZE: Svetogorski monasi otkrivaju šta je najvažnije da bi se pripremio ukusan posni obrok
ZDRAVA POSLASTICA IZ DETINJSTVA SVETOG SAVE: Rastkove kruške osvajaju raskošnim ukusom (VIDEO)
SVETOGORSKI KREM KOJI OSVAJA UKUSOM: Jednostavan i lagan za pripremu manastirski recept star vekovima
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Savršen obrok od sastojaka koje imate pri ruci, a koje svako voli.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.