Čestitajući nastupajući praznik, vladika je rekao: Noseći ove grančice i mi smo se pridružili onima koji prihvatiše Hrista kao Boga i Cara, neobičnog Cara. Bogosluženje je krunisano osvećenjem vrbovih grančica i svečanom litijom oko hrama, koju je predvodio episkop Atanasije uz učešće sveštenika, velikog broja dece i odraslih.
U navečerje praznika Cveti, 27. aprila 2024. godine, Episkop mileševski Atanasije je služio praznično večernje sa petohlebnicom u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju.
Čestitajući nastupajući praznik, Vladika je rekao:
- Noseći ove grančice i mi smo se pridružili onima koji prihvatiše Hrista kao Boga i Cara, neobičnog Cara. Ovaj svet je naučio da dočekuje careve moćne oružjem. Naš Car ima svoje građane koje ne priziva na osnovu sile nego na osnovu dobrote, ljubavi, lepote.
To im pokazuje i na to ih priziva.
- Gospod naš Hristos zasniva Carstvo lepote i dobrote. I nadmeću se neprestano ta carstva, ono sile mišice i ovo lepote i dobrote, ljubavi. Gospod naš Hristos je došao u ovaj svet da obnovi to Carstvo koje je Bog već zasnovao, Carstvo dobrote i lepote, kada je stvarao svet. Ali je to Carstvo bilo urušeno čovekovim otpadništvom i počelo da trune i umire. I sam čovek počeo je da umire - rekao je vladika Atanasije.
Foto: SPC
Litija na Vrbicu u Prijepolju
On je istakao:
- Gospod naš propoveda ljubav i dobrotu, a njegov lik zrači lepotom. Ulazi on u carski grad Jerusalim, i svi obraćaju pažnju na njega, a najviše deca. Najviše su bili prizvani oni koji su bili slobodnog srca, koji nisu bili opterećeni rugobom, grehom, gramzivošću, pohlepom, nego čista srca. Deca su ga dočekala carskim znamenjem i pevala mu Osana, a to se pevalo caru. On, neobični car, umesto mišice i vojske da bude praćen, kao rimski carevi, On je praćen decom. Sva priroda je njegova, sve njega prepoznaje, njegovu dobrotu i njegovu lepotu, i sve hrli za njime. Smisao našeg današnjeg delanja i pevanja jeste da se i mi pridružujemo tome carstvu i postajemo njegovi građani.
Deca su tu u prednosti, jer rastu.
- Mi se molimo Bogu da im dâ da odrastu u dobroti i čistoti. Čistoti uma i srca, ali i mi stariji smo pozvani da počnemo rasti iznova, i možemo, dok još vremena imamo, obnoviti u sebi, iznova, čiste misli, čisto srce, i sebe razviti, iznova, u dobre ljude i biti građani carstva Hristovoga. Šansa ovome svetu, celoj planeti, jeste u lepoti i dobroti, koju Hristos pokaza sobom, koju propoveda i na koju priziva. Izazov je pred nama, zadatak je pred nama i neka nas Gospod osnaži. A on obećava večni život u toj lepoti i dobroti, večni život u Carstvu nebeskom - poručio je episkop Atanasije.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Tokom arhijerejske liturgije u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji, mitropolit mileševski uputio je snažnu poruku vernom narodu o veri, ljubavi i našem mestu u svetu koji prolazi kroz promene.
Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska organizuje niz događaja u znak sećanja na umirovljenog episkopa, a centralni pomen biće služen 23. februara uz prisustvo istaknutih duhovnika i intelektualaca.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.