NA PREVARU DOVEDEN ISPRED CRKVE I TU OBEZGLAVLJEN! Slavimo prvog srpskog sveca Jovana Vladimira, kneza srpskog!
Vladimir je bio poznat kao pobožan, pravedan i saosećajan vladar.
Čestitajući nastupajući praznik, vladika je rekao: Noseći ove grančice i mi smo se pridružili onima koji prihvatiše Hrista kao Boga i Cara, neobičnog Cara. Bogosluženje je krunisano osvećenjem vrbovih grančica i svečanom litijom oko hrama, koju je predvodio episkop Atanasije uz učešće sveštenika, velikog broja dece i odraslih.
U navečerje praznika Cveti, 27. aprila 2024. godine, Episkop mileševski Atanasije je služio praznično večernje sa petohlebnicom u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Prijepolju.
Čestitajući nastupajući praznik, Vladika je rekao:
- Noseći ove grančice i mi smo se pridružili onima koji prihvatiše Hrista kao Boga i Cara, neobičnog Cara. Ovaj svet je naučio da dočekuje careve moćne oružjem. Naš Car ima svoje građane koje ne priziva na osnovu sile nego na osnovu dobrote, ljubavi, lepote.
To im pokazuje i na to ih priziva.
- Gospod naš Hristos zasniva Carstvo lepote i dobrote. I nadmeću se neprestano ta carstva, ono sile mišice i ovo lepote i dobrote, ljubavi. Gospod naš Hristos je došao u ovaj svet da obnovi to Carstvo koje je Bog već zasnovao, Carstvo dobrote i lepote, kada je stvarao svet. Ali je to Carstvo bilo urušeno čovekovim otpadništvom i počelo da trune i umire. I sam čovek počeo je da umire - rekao je vladika Atanasije.
On je istakao:
- Gospod naš propoveda ljubav i dobrotu, a njegov lik zrači lepotom. Ulazi on u carski grad Jerusalim, i svi obraćaju pažnju na njega, a najviše deca. Najviše su bili prizvani oni koji su bili slobodnog srca, koji nisu bili opterećeni rugobom, grehom, gramzivošću, pohlepom, nego čista srca. Deca su ga dočekala carskim znamenjem i pevala mu Osana, a to se pevalo caru. On, neobični car, umesto mišice i vojske da bude praćen, kao rimski carevi, On je praćen decom. Sva priroda je njegova, sve njega prepoznaje, njegovu dobrotu i njegovu lepotu, i sve hrli za njime. Smisao našeg današnjeg delanja i pevanja jeste da se i mi pridružujemo tome carstvu i postajemo njegovi građani.
Deca su tu u prednosti, jer rastu.
- Mi se molimo Bogu da im dâ da odrastu u dobroti i čistoti. Čistoti uma i srca, ali i mi stariji smo pozvani da počnemo rasti iznova, i možemo, dok još vremena imamo, obnoviti u sebi, iznova, čiste misli, čisto srce, i sebe razviti, iznova, u dobre ljude i biti građani carstva Hristovoga. Šansa ovome svetu, celoj planeti, jeste u lepoti i dobroti, koju Hristos pokaza sobom, koju propoveda i na koju priziva. Izazov je pred nama, zadatak je pred nama i neka nas Gospod osnaži. A on obećava večni život u toj lepoti i dobroti, večni život u Carstvu nebeskom - poručio je episkop Atanasije.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Judaizam, kao vera čvrsto utemeljena u Božijem otkrivenju i istorijskom iskustvu, nosi univerzalnu poruku o veri, pravdi, znanju i odgovornosti. Njegove vrednosti i duhovna dubina i danas nadahnjuju milione vernika i poštovalaca širom sveta.
U ranom hrišćanstvu za reč ,,greh” korištena je grčka reč ,,amartija” (ἁμαρτία) koja se koristila u streličarskom sportu i značila je promašaj mete, cilja.
Na praznik Svetih cara Konstantina i carice Jelene, patrijarh srpski služio je liturgiju u Beogradu i u nadahnutoj besedi poručio da prava sloboda ne znači činiti šta god poželimo, već biti oslobođen od đavola, smrti i greha kroz zajednicu sa Hristom.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.