Priča o mučeništvu oca Haritona ostaje svedočanstvo o hrabrosti i vere u teškim vremenima, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i simbol neugasive nade srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
U tišini svetih manastira i u srcima vernika, danas odjekuje sećanje na oca Haritona, mučenika koji je stradao u jednim od najmračnijih dana na Kosovu i Metohiji. Na današnji dan, 15. juna 1999. godine, pripadnici terorističke organizacije OVK kidnapovali su oca Haritona, neposredno nakon ulaska nemačkih snaga KFOR-a na Kosmet. Na očigled vojnika KFOR-a, koji nisu preduzeli ništa da zločin spreče, otac Hariton je odveden na mesto mučenja i stradanja.
youtube/printscreen/Дамир С. Живковић
Svetovno ime monaha Haritona bilo je Radoslav Lukić
Više od godinu dana, porodica, prijatelji i monaška zajednica tragali su za njim, moleći se za njegovo spasenje. Konačno, 8. avgusta 2000. godine, Komisija za ekshumaciju nestalih i kidnapovanih Srba pronašla je izmasakrirano i obezglavljeno telo monaha Haritona u neobeleženom grobu na groblju albanskog sela Tusus, kod Prizrena.
Radoslav Lukić, rođen u selu Seoce kod Kuršumlije, svoj duhovni put započeo je 1995. godine u manastiru Crna Reka kod Ribarića. Dve godine kasnije, još uvek kao iskušenik, premešten je u Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena, koji je tada bio u obnovi. Tu je, pod monaškim imenom Hariton, 1998. godine postao prvi monah zamonašen u manastiru Svetih Arhangela posle 550 godina.
Wikipedia
Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena, u kome je otac Hariton zamonašen
Tragedija oca Haritona postala je simbol stradanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. U maju 2016. godine, mnogi mediji su izvestili da je monah Hariton proglašen za Prepodobnog novomučenika Haritona Kosovskog odlukom Sabora igumana Eparhije raško-prizrenske u egzilu, te da je njegov spomen određen za 28. septembar po starom kalendaru, odnosno 11. oktobar po novom kalendaru. Međutim, valja napomenuti da Eparhija raško-prizrenska u egzilu nije kanonski priznata ni od jedne pomesne pravoslavne crkve, te Hariton nije zvanično kanonizovan za svetitelja, iako ga narod zbog njegovog mučeničkog stradanja slavi.
Foto: Svetigora.com
Monah Hariton
Danas, u molitvama i sećanjima, vernici se prisećaju mučeništva oca Haritona, moleći se za mir i pravdu. Njegova priča, ispunjena bolom i žrtvom, nastavlja da inspiriše mnoge, podsećajući na snagu vere i duhovne postojanosti u suočavanju sa najtežim iskušenjima.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Iako je prvobitno najavljeno da će kulturno-umetnički program voditi poznati glumac Milan Vasić, on je za portal religija.rs otkrio da su stvari zapravo drugačije.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.