CRKVENI KALENDAR ZA OKTOBAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 10. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Priča o mučeništvu oca Haritona ostaje svedočanstvo o hrabrosti i vere u teškim vremenima, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i simbol neugasive nade srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
U tišini svetih manastira i u srcima vernika, danas odjekuje sećanje na oca Haritona, mučenika koji je stradao u jednim od najmračnijih dana na Kosovu i Metohiji. Na današnji dan, 15. juna 1999. godine, pripadnici terorističke organizacije OVK kidnapovali su oca Haritona, neposredno nakon ulaska nemačkih snaga KFOR-a na Kosmet. Na očigled vojnika KFOR-a, koji nisu preduzeli ništa da zločin spreče, otac Hariton je odveden na mesto mučenja i stradanja.
Više od godinu dana, porodica, prijatelji i monaška zajednica tragali su za njim, moleći se za njegovo spasenje. Konačno, 8. avgusta 2000. godine, Komisija za ekshumaciju nestalih i kidnapovanih Srba pronašla je izmasakrirano i obezglavljeno telo monaha Haritona u neobeleženom grobu na groblju albanskog sela Tusus, kod Prizrena.
Radoslav Lukić, rođen u selu Seoce kod Kuršumlije, svoj duhovni put započeo je 1995. godine u manastiru Crna Reka kod Ribarića. Dve godine kasnije, još uvek kao iskušenik, premešten je u Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena, koji je tada bio u obnovi. Tu je, pod monaškim imenom Hariton, 1998. godine postao prvi monah zamonašen u manastiru Svetih Arhangela posle 550 godina.
Tragedija oca Haritona postala je simbol stradanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. U maju 2016. godine, mnogi mediji su izvestili da je monah Hariton proglašen za Prepodobnog novomučenika Haritona Kosovskog odlukom Sabora igumana Eparhije raško-prizrenske u egzilu, te da je njegov spomen određen za 28. septembar po starom kalendaru, odnosno 11. oktobar po novom kalendaru. Međutim, valja napomenuti da Eparhija raško-prizrenska u egzilu nije kanonski priznata ni od jedne pomesne pravoslavne crkve, te Hariton nije zvanično kanonizovan za svetitelja, iako ga narod zbog njegovog mučeničkog stradanja slavi.
Danas, u molitvama i sećanjima, vernici se prisećaju mučeništva oca Haritona, moleći se za mir i pravdu. Njegova priča, ispunjena bolom i žrtvom, nastavlja da inspiriše mnoge, podsećajući na snagu vere i duhovne postojanosti u suočavanju sa najtežim iskušenjima.



Petnaestog juna 1999. godine krenuo je prema Prizrenu, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 8. avgusta 2000. godine.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.