Mitropolit Irinej u teškom stanju
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Priča o mučeništvu oca Haritona ostaje svedočanstvo o hrabrosti i vere u teškim vremenima, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i simbol neugasive nade srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
U tišini svetih manastira i u srcima vernika, danas odjekuje sećanje na oca Haritona, mučenika koji je stradao u jednim od najmračnijih dana na Kosovu i Metohiji. Na današnji dan, 15. juna 1999. godine, pripadnici terorističke organizacije OVK kidnapovali su oca Haritona, neposredno nakon ulaska nemačkih snaga KFOR-a na Kosmet. Na očigled vojnika KFOR-a, koji nisu preduzeli ništa da zločin spreče, otac Hariton je odveden na mesto mučenja i stradanja.
Više od godinu dana, porodica, prijatelji i monaška zajednica tragali su za njim, moleći se za njegovo spasenje. Konačno, 8. avgusta 2000. godine, Komisija za ekshumaciju nestalih i kidnapovanih Srba pronašla je izmasakrirano i obezglavljeno telo monaha Haritona u neobeleženom grobu na groblju albanskog sela Tusus, kod Prizrena.
Radoslav Lukić, rođen u selu Seoce kod Kuršumlije, svoj duhovni put započeo je 1995. godine u manastiru Crna Reka kod Ribarića. Dve godine kasnije, još uvek kao iskušenik, premešten je u Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena, koji je tada bio u obnovi. Tu je, pod monaškim imenom Hariton, 1998. godine postao prvi monah zamonašen u manastiru Svetih Arhangela posle 550 godina.
Tragedija oca Haritona postala je simbol stradanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. U maju 2016. godine, mnogi mediji su izvestili da je monah Hariton proglašen za Prepodobnog novomučenika Haritona Kosovskog odlukom Sabora igumana Eparhije raško-prizrenske u egzilu, te da je njegov spomen određen za 28. septembar po starom kalendaru, odnosno 11. oktobar po novom kalendaru. Međutim, valja napomenuti da Eparhija raško-prizrenska u egzilu nije kanonski priznata ni od jedne pomesne pravoslavne crkve, te Hariton nije zvanično kanonizovan za svetitelja, iako ga narod zbog njegovog mučeničkog stradanja slavi.
Danas, u molitvama i sećanjima, vernici se prisećaju mučeništva oca Haritona, moleći se za mir i pravdu. Njegova priča, ispunjena bolom i žrtvom, nastavlja da inspiriše mnoge, podsećajući na snagu vere i duhovne postojanosti u suočavanju sa najtežim iskušenjima.
Budi deo Religija.rs zajednice. Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem. Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku. Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu. Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline. Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane. Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta. Bog vidi i ono što mi ne možemo. Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti. Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom. Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima. U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života." Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.


Ovo gotovo niko ne radi na dan krsne slave, a trebalo bi: Otac Joil o velikoj grešci ljudi zbog koje slava gubi smisao
Danas je velika slava: Obeležavamo Obnovljenje hrama Svetog velikomučenika Georgija - Đurđic
Ovo su tri stvari u životu, koje jednom kada odu, nikad se ne vraćaju: Sveti vladika Nikolaj o najvećim životnim vrednostima i onome što čovek nikad ne sme da izgubi!
Nismo ni svesni koliko smo grešni: Kompletan spisak grehova koje bi trebalo ispovediti, a ljudi ih smatraju nebitnim
Gledajući čudesa tokom njihovog stradanja, mnogi su prešli u hrišćanstvo: Danas su Sveti mučenici Akindin, Pigasije i drugi s njima
Dobro vodite računa šta govorite svojoj deci: Starac Pajsije o rečima koji mogu vaše potomke doživotno da liše sreće
KADA VAS STIGNU NEVOLJE, TUGE I BOLESTI, SAMO OVO URADITE! Savet mati Antonije zlata vredan!
AKO OVO NEMATE U KUĆI, ODMAH GA UNESITE! Mati Antonija kaže da će vas odmah zapljusnuti Božja blagodat i doneti mir celoj porodici!
POŽAR STIGAO DO MANASTIRA SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG: Vatrena stihija guta sve ispred sebe, monahinje evakuisane, mole se za spas svetinje (VIDEO)
SEĆATE LI SE TORTE KOJA JE NEKADA BILA PONOS SVAKE SLAVSKE TRPEZE? Originalni recept za “španski vetar”, poslasticu koja se ne zaboravlja
KAD PALITE SVEĆE, JEDNU OBAVEZNO NAMENITE ZA OVE LJUDE: Otac Aleksandar tvrdi da ćete se tako zaštiti od svakog zla
PEČENA RIBA NA MANASTIRSKI NAČIN: Beli luk i tri začina daju joj poseban ukus
Petnaestog juna 1999. godine krenuo je prema Prizrenu, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su tek 8. avgusta 2000. godine.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.