MOLITVE OVIH LJUDI BOG NAJPRE USLIŠI: Starac Pajsije otkriva kako i stradanje može da isceljuje
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
Priča o mučeništvu oca Haritona ostaje svedočanstvo o hrabrosti i vere u teškim vremenima, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima vernika i simbol neugasive nade srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
U tišini svetih manastira i u srcima vernika, danas odjekuje sećanje na oca Haritona, mučenika koji je stradao u jednim od najmračnijih dana na Kosovu i Metohiji. Na današnji dan, 15. juna 1999. godine, pripadnici terorističke organizacije OVK kidnapovali su oca Haritona, neposredno nakon ulaska nemačkih snaga KFOR-a na Kosmet. Na očigled vojnika KFOR-a, koji nisu preduzeli ništa da zločin spreče, otac Hariton je odveden na mesto mučenja i stradanja.
Više od godinu dana, porodica, prijatelji i monaška zajednica tragali su za njim, moleći se za njegovo spasenje. Konačno, 8. avgusta 2000. godine, Komisija za ekshumaciju nestalih i kidnapovanih Srba pronašla je izmasakrirano i obezglavljeno telo monaha Haritona u neobeleženom grobu na groblju albanskog sela Tusus, kod Prizrena.
Radoslav Lukić, rođen u selu Seoce kod Kuršumlije, svoj duhovni put započeo je 1995. godine u manastiru Crna Reka kod Ribarića. Dve godine kasnije, još uvek kao iskušenik, premešten je u Manastir Svetih Arhangela kod Prizrena, koji je tada bio u obnovi. Tu je, pod monaškim imenom Hariton, 1998. godine postao prvi monah zamonašen u manastiru Svetih Arhangela posle 550 godina.
Tragedija oca Haritona postala je simbol stradanja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji. U maju 2016. godine, mnogi mediji su izvestili da je monah Hariton proglašen za Prepodobnog novomučenika Haritona Kosovskog odlukom Sabora igumana Eparhije raško-prizrenske u egzilu, te da je njegov spomen određen za 28. septembar po starom kalendaru, odnosno 11. oktobar po novom kalendaru. Međutim, valja napomenuti da Eparhija raško-prizrenska u egzilu nije kanonski priznata ni od jedne pomesne pravoslavne crkve, te Hariton nije zvanično kanonizovan za svetitelja, iako ga narod zbog njegovog mučeničkog stradanja slavi.
Danas, u molitvama i sećanjima, vernici se prisećaju mučeništva oca Haritona, moleći se za mir i pravdu. Njegova priča, ispunjena bolom i žrtvom, nastavlja da inspiriše mnoge, podsećajući na snagu vere i duhovne postojanosti u suočavanju sa najtežim iskušenjima.



U ekskluzivnom intervjuu, starešina manastira Svetih arhangela kod Prizrena govori o duhovnoj snazi, teškim iskušenjima i rastućem značaju manastira za Srbe na Kosovu i Metohiji.
Liturgiju je služio iguman manastira Crna reka arhimandrit Andrej uz sasluženje 23 sveštenika i đakona Eparhije.
Iako je prvobitno najavljeno da će kulturno-umetnički program voditi poznati glumac Milan Vasić, on je za portal religija.rs otkrio da su stvari zapravo drugačije.
Kako javljaju naši novinari, koji se nalaze u porti svetinje, veliki broj Srba je došao iz različitih krajeva i sve vrvi od srpskog roda, još od ranih jutarnjih sati.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U selu Ljubižda, nakon gotovo tri decenije tišine, raseljeni meštani su se ponovo sabrali oko svog hrama, pretvarajući bogosluženje u snažnu poruku opstanka Srba na Kosovu i Metohiji.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.