Uz prisustvo visokih crkvenih velikodostojnika, predstavnika državnih institucija i učesnika Letnje duhovne škole, vernici su se sabrali da odaju počast hercegovačkim mučenicima, dok je arhijerejsku liturgiju služio mitropolit Joanikije.
Na današnji dan, kada Srpska pravoslavna crkva sa pobožnošću obeležava praznik Svetih mučenika prebilovačkih i hercegovačkih, Hram Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima bio je svetilište duhovne radosti i utehe. U srcu hercegovačke zemlje, gde su se nekada čuli jecaji stradanja, danas je odjekivala himna vaskrsenja i života.
SPC/Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Mitropolit Joanikije
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, predvođen ljubavlju prema svetim precima i vernim narodom, služio je arhijerejsku lturgiju, dok su se duhovna snaga i molitve umnožavale prisustvom mitropolita nemačkog Grigorija, mihalovsko-košickog Georgija, zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog Dimitrija, kao i episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila i budimljansko-nikšićkog Metodija.
U svojoj jvanđeljskoj besedi, mitropolit Grigorije je podsetio prisutne na neiscrpnu ljubav Božiju i važnost sećanja na mučenike koji su svojom žrtvom posvedočili veru u vaskrslog Hrista.
Nakon otpusta, mitropolit Joanikije se, sa dubokom zahvalnošću, obratio sabranom vernom narodu, dok je domaćin vladika Dimitrije, u toplini svog blagoslova, poželeo dobrodošlicu svim prisutnima, među kojima su bili i studenti sa univerziteta iz Republike Srbije i Republike Srpske, učesnici Letnje duhovne škole.
SPC/Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Iguman Rafailo Boljević održao je besedu uoči praznika
Proslavi praznika prethodio je niz duhovnih događaja, među kojima se ističe beseda arhimandrita Rafaila, igumana manastira Podmaine, koji je, govoreći ispred hrama, produbio duhovnu svest prisutnih vernika. Uoči samog praznika, tokom večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom, vladika Dimitrije je u Muzeju žrtava otvorio izložbu „Prebilovci 1941“, koja svedoči o strašnoj sudbini mučenika.
Dok su hramom odjekivale molitve, duh Svetih mučenika prebilovačkih i hercegovačkih lebdeo je nad sabranima, podsećajući na snagu vere koja ne poznaje granice ni vremena.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
U trenucima kada je narod ćutao pred svećama za stradale, patrijarh srpski poslao je poruku koja ne ostavlja ravnodušnim – o ljubavi jačoj od osvete, o Hristovom putu kao jedinom odgovoru na iskušenja današnjice i o potrebi da krst ne postane kamen spoticanja, već znak vaskrsenja.
U Cetinjskom manastiru služena je sveta liturgija i pomen junacima Vučedolske bitke, uz snažne duhovne poruke mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o značaju molitve, slobode, jedinstva i kosovskog zaveta.
U tišini starog groblja, među svećama i molitvama, vernici su se prisetili duhovnog vođe i tragične pogibije 25 meštana u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Na saboru u Bilješevu kod Kaknja mitropoliti i verni narod iz svih krajeva sveta otkrivaju neispričane priče o hrabrosti i neuništivoj veri sveštenomučenika koji su izabrali večni život, ostavljajući neizbrisiv trag u duhovnoj istoriji Srba.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.