Molitveno sećanje na upokojenje majke Presvete Bogorodice podseća nas na snagu molitve i značaj svetosti u svakodnevnom životu, čineći ga posebnim trenutkom za duhovno uzdizanje.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas proslavljaju Uspenije Svete Ane, majke Presvete Bogorodice. Ovaj praznik posvećen je blaženom upokojenju Svete Ane, koja se u dubokoj starosti preselila u večni život, nakon dugog i bogougodnog života.
Sveta Ana bila je kćerka sveštenika Matana i Marije iz Vitlejema. Imala je dve sestre: Mariju, majku Salomije, i Soviju, majku Svete Jelisavete, majke Svetog Jovana Krstitelja. Njena porodica je bila bogata verom i pobožnošću, pružajući primer svima kako se kroz veru i ljubav može ostvariti blagosloveno zajedništvo.
Printscreen
Ikona Svete Ane
Pored današnjeg praznika, Sveta Ana se praznuje još dva puta u godini. Prvi put 22. septembra, zajedno sa njenim mužem, Svetim pravednikom Joakimom, kada se sećamo njihovog bogougodnog života i molitvi koje su im donele blagoslov - rođenje Presvete Bogorodice. Drugi put 22. decembra, kada se obeležava Začeće Svete Ane, čime je započet put ka rođenju Bogorodice i, posredno, dolasku Spasitelja.
Danas se vernici u hramovima i domovima mole Svetoj Ani za njeno zastupništvo i zaštitu. Njeno ime je sinonim za pobožnost, strpljenje i veru, a njen život predstavlja nadahnuće svim vernicima da istraju u veri i pobožnom životu.
Praznik Uspenija Svete Ane nas podseća na važnost porodice, molitve i vere u životu svakog pravoslavnog hrišćanina, ukazujući na svetli primer majke Bogorodice, koja je kroz svoj život i delo zaslužila da bude ovenčana oreolom svetosti.
Po svedočenjima brojnih žena, osveštana traka donosi utehu i nadu parovima koji se bore da dobiju potomstvo. Kroz vekove, ovaj drevni običaj pokazuje snagu vere i božanskog blagoslova.
Jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka isticao je da prava zaštita novorođenčeta dolazi kroz Molitvu znamenja, osveštanu vodu i sveti čin krštenja, a ne kroz praznoverje i narodne običaje.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ovaj ugodnik Božji iz prvih vekova hrišćanstva ostavio je snažno svedočanstvo o hrabrosti: pomagao je zatvorenicima, javno ispovedio Hrista i nadživeo teška mučenja.
Od antičkih predstava jahača do pravoslavne ikonografije, lik Svetog Georgija otkriva slojevito tumačenje borbe, vere i unutrašnje promene, koje i danas privlače pažnju vernika i umetnika.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi za sredu 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Žički i Ohridski objašnjava kako se čovekov unutrašnji pogled može neprimetno zamutiti i zašto to utiče na njegovu sposobnost da prepozna istinu.