Zašto se Sveta gora naziva - Bogorodičin vrt?
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
Obraćajući se danas sabranima u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao je značaj vere u duhovnoj obnovi, pozivajući vernike na preobražaj i usklađivanje života sa Hristovom rečju, kao ključem za unutrašnji mir i duševno blagostanje.
U Hramu Svetog Save, patrijarh srpski Porfirije, u današnjoj nadahnutoj besedi, pružio je sabranima uvid u suštinu vere i njen uticaj na duhovno isceljenje. On je osvetlio odlomak iz Jevanđelja po Mateju, koji govori o isceljenju slepih ljudi i demonizovanog čoveka, kao i o neprestanom traganju ljudi za Gospodnjom pomoću kroz vekove.
Patrijarh je naglasio da, kao što Gospod isceljuje razne bolesti i tegobe, njegova ljubav i dobra volja su nepromenjeni i danas.
- Kroz vekove, pa sve do nas, ljudi idu za Gospodom, dolaze u hram Božji. Zato što imaju potrebu da čuju njegovu reč i da dobiju pomoć, da budu isceljeni. Znamo da je Gospod onaj koji propoveda, poučava i isceljuje. Gospod gleda potpunog – celog čoveka - rekao je patrijarh, a potom istakao:
- Ne deli nas na dušu i telo, niti se brine samo o jednom; iako bismo mi ljudi često želeli da nam sve spolja bude u redu, i često prilazeći Hramu sa spoljašnjim telesnim, materijalnim, opipljivim i vidljivim problemima i teškoćama, dolazimo u hram i molimo se Bogu da nam Bog pomogne, da učini čudo, da nas isceli od neke bolesti, da nam reši neki ekonomski, egzistencijalni problem.
Poglavar SPC je kazao da je vera ključ koji omogućava preobražaj, a ona ne predstavlja samo apstraktno uverenje, već konkretnu životnu praksu usklađenu sa Gospodnjom rečju. Vera u Gospoda nije samo verovanje u dalekog Boga, već poverenje u njegovu reč i blagoslov, i trud da živimo prema njegovim pravilima.
Patrijarh srpski dalje je naglasio da bez istinske vere i duhovnog preobražaja, spoljašnji svet će nam delovati iskrivljeno. On je upotrebio primer isceljenja slepih, ukazujući na to da istinska vera otvara duhovne oči, omogućavajući nam da razumemo Gospodnju reč i svet oko nas. Preporučio je vernicima da u svakodnevnom životu prepoznaju Božju ruku i ljubav, i da se trude da žive u skladu sa Hristovom logikom, preobražavajući sebe kroz pokajanje i stalnu unutarnju promenu.
- Verovanje u Gospoda, u njegovu reč i pravila života, jeste put ka isceljenju i duhovnom zdravlju. Potrebno je da svakodnevno usklađujemo svoje misli i dela sa Hristovom voljom,“ rekao je patrijarh, pozivajući vernike da se upitaju da li zaista veruju i da li je njihova vera istinska.
Na kraju besede, patrijarh je podsetio da je vera u Hrista ključ preobražaja i duhovne svetlosti. On je podsetio da vera mora biti živa i dinamična, a ne statična i deklarativna. Samo kroz istinsku veru i pokajanje možemo prevazići unutarnje i spoljašnje slepilo i uvideti pravu svetlost Božju.
- Neka Gospod blagoslovi sve nas da, kao što su slepi u Jevanđelju rekli 'da verujemo', i mi odgovorimo Gospodu sa istinskim verovanjem i traženjem njegove pomoći - zaključio je patrijarh Porfirije.
Ova beseda je podsetnik da prava vera nije samo formalnost, već živ i aktivan odnos sa Bogom koji osvetljava sve aspekte našeg života i vodi nas ka duhovnom isceljenju i unutrašnjem miru.



Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.
U prvu nedelju Božićnog posta, Hram Svetog Save bio je ispunjen vernicima koji su se kroz liturgiju i besedu poglavara Srpske pravoslavne crkve podsetili na najveću hrišćansku vrlinu.
Tumačeći priču o bogatašu i Lazaru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao da Gospod nije socijalni reformator, već Bog ljubavi koji svakom daje ono što mu je potrebno za spasenje.
U Sabornoj crkvi Hrista Spasitelja danas se oseća snaga vere i tradicije, dok predstojatelj Srpske pravoslavne crkve podseća da vera živi u srcima ljudi i povezuje narod u teškim vremenima.
Reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o praštanju, mržnji, narodu i Božiću pretvorile su svečanu akademiju u Banjaluci u trenutak ozbiljnog preispitivanja i retko viđene sabranosti.
Posle liturgije u Hramu Svetog Save, vaterpolo reprezentacija Srbije primila je blagoslov uz arhipastirske reči o trudu, disciplini i zajedništvu.
Od manastira Gračanice do hrama u Kosovskoj Mitrovici, praznična sabranja pokazala su da su zajedništvo i vera jači od podela i pritisaka.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Pravoslavni vernici danas slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Polijevkt. Katolici ne slave veći praznik, kao ni muslimani i Jevreji.
U pouci sveca krije se oštra i neprijatno snažna opomena: vera nije privatni zaklon, već obaveza koja se prepoznaje upravo onda kada je najteže stati i reći - ovo me se tiče.
Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom gledala je kako su ga ubijali i sve vreme se molila Bogu za Stefana.