U emotivnom susretu sa pravoslavnim Srbima na obali Jadranskog mora, gde je Sveti Sava pre osam vekova lično osnovao Zetsku episkopiju, poglavar SPC u nadahnutoj besedi istakao je značaj vere kao sidra koje ujedinjuje narod i daje snagu za prevazilaženje izazova modernog doba.
U svetlom ozračju Bokokotorskog zaliva, Bijela je dočekala patrijarha srpskog Porfirija s neizmernom radošću i ponosom. U srcu Boke, gde pravoslavna vera vekovima svetli kao svetionik nade, narod ovog kraja, predvođen mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, okupio se da pozdravi svog duhovnog vođu. Na mestu buduće saborne crkve posvećene Sretenju Gospodnjem, patrijarh je osvetio krst, znamenje vere i ljubavi prema Bogu, koji će stajati u središtu hrama, čiji će temelji uskoro biti postavljeni.
Mitropolit Joanikije srdačno je pozdravio patrijarha, ističući značaj ovog susreta u vremenu kada se proslavljaju dva velika jubileja – hiljadugodišnjica Crkve Presvete Bogorodice u Bijeloj i dvestogodišnjica njene obnove. U nadahnutoj besedi, mitropolit je kazao:
- Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Vaša Svetosti, dobro došli svom narodu vernom i odanom, koji Vas sa radošću dočekuje... Vaša je služba služba pomirenja, apostolska i hristolika. Vaš blagoslov će nam dati snagu da složno i jedinstveno gradimo novi saborni hram, ako Bog da.
U nastavku, patrijarh Porfirije je u emotivnoj besedi podsetio na dane mladosti koje je proveo sa mitropolitom Joanikijem, ističući blagoslove i radost što je na tom mestu osveštao krst.
- Osećam se presrećnim kao u danima rane mladosti, kada smo se radovali susretima jedan s drugim... i kada smo već tada naslućivali onog koji je alfa i omega, početak i kraj - kazao je patrijarh.
Osvrćući se na važnost Boke Kotorske za srpsku pravoslavnu tradiciju, patrijarh je podsetio na Svetog Savu, koji je pre osam vekova osnovao Zetsku episkopiju.
- Radujemo se vašoj postojanosti... i time što ste vi, pravoslavni Srbi, ovde već hiljadu godina... Naša vera je sidro koje nas drži čvrsto i pomaže da prebrodimo sve oluje koje nosi ovaj svet - rekao je patrijarh, podsećajući na veru kao temelj života.
U ovom trenutku milosti, narod Bijele, okupan blagoslovom svoga pastira, još jednom je potvrdio veru u Boga i nadu u budućnost, gde će novi hram biti mesto okupljanja, molitve i duhovnog rasta za generacije koje dolaze.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve Patrijarh Porfirije snimio je uvodne i završne kadrove filma "Sveti Sava", koji donosi svedočenja, prizore svetinja i nepoznate detalje o nasleđu prvog srpskog arhiepiskopa.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.