ŠTA KAD TE GOSPOD POZOVE PO IMENU: Vladika Nikolaj otkriva šta je gore od tišine groba
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu siropusne sedmice razotkriva istinu o tome da ne vaskrsava svako koga Bog po imenu prozove.
Na dan kada se Nebo i Zemlja sjedinjuju u molitvi, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u ovoj svetinji pored Brodareva.
U drevnom Manastiru Davidovica kod Brodareva, obeležena je ktitorska slava Prepodobnog monaha Davida, osnivača ove svetinje. Na dan kada se Nebo i Zemlja sjedinjuju u molitvi, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u ovoj svetinji iz doba Nemanjića. Ovaj događaj okupio je brojne monahe, monahinje i vernike, svedočeći o živoj veri koja vekovima pulsira u ovom svetom mestu, obnovljenom nakon vekova pustošenja.
Manastirska crkva, koju je oko 1281. godine izgradio župan Dmitar Nemanjić, posvećena je prazniku Bogojavljenja. Manastir je krajem 17. veka razoren i napušten, te se nalazio u ruševinama sve do 1998. godine, kada je obnovljena manastirska crkva. Prema narodnom predanju, ovde su sahranjeni Jug Bogdan i njegovih devet Jugovića.
Ktitorska slava ove svetinje okupila je brojne monahe, monahinje i vernike, svedočeći o živoj veri koja vekovima pulsira u ovom svetom mestu, obnovljenom nakon vekova pustošenja.
Monasi iz manastira Podmaine kod Budve svojim anđeoskim pojanjem ispunili su svetinju, dok je nastojatelj manastira, arhimandrit Nektarije, zajedno sa prijateljima manastira, pripremio slavski kolač i darove, koji su, nakon zaamvone molitve, osveštani i podeljeni vernicima.
U pastirskoj besedi, mitropolit Atanasije s ljubavlju je čestitao slavu prisutnima, ističući duhovni značaj ovog svetog mesta:
- Danas se raduju nebesa, a naročito služitelji Božiji koji su se ranije podvizavali u ovoj svetoj obitelji. Raduju se što su u ovako velikom broju posećeni. Ova njihova sveta obitelj naseljena je danas velikim brojem monaških podvižnika i velikim brojem vernih.
Govoreći o jedinstvu Crkve, vladika je podsetio na važnost duhovnog nasleđa koje su ostavili sveti predvodnici vere, poput ktitora manastira, monaha Davida.
- Crkva Hristova je jedna, i jedan je crkveni krvotok. Svi su ovi prostori jedna celina. Blagodarimo Bogu i blagodarimo ktitoru ovoga manastira, monahu Davidu, što nam je dao ovo duhovno uporište.
Mitropolit je takođe podsetio vernike na pouke Svetog Sergija Radonješkog, koji se molitveno proslavlja istog dana, naglašavajući važnost unutrašnje čistoće i ljubavi:
- Pri kraju svog života, Sveti Sergije je svojoj bratiji rekao: Braćo, pazite na sebe. Pre svega imajte čistotu duše i ljubav nelicemernu.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Nakon liturgije, svi prisutni su se okupili za trpezom ljubavi, koju su sa radošću priredili bratstvo i prijatelji manastira. Na molbu vladike Atanasija, arhimandrit Rafailo je održao duhovno predavanje, dodatno osvetlivši značaj molitve i zajedništva u Hristu, čineći ovaj praznični dan u manastiru Davidovica istinskim izvorom blagodati za sve okupljene.
Manastir Davidovica, kao simbol duhovne postojanosti kroz vekove, ponovo postaje mesto okupljanja vernih, dajući snagu i nadu novim pokolenjima, pod svetlim okriljem svetitelja i duhovnih predvodnika.



Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Predsednik Srbije uručenjem najvišeg državnog priznanja naglasio doprinos arhijereja očuvanju hrišćanske tradicije, umetnosti i kulturnog identiteta, dok je mitropolit bački istakao skromnost i značaj Crkve u životu naroda.
Uz sasluženje episkopa mohačkog Damaskina, liturgiju je služio mitropolit bački Irinej, koji je u besedi istakao životne poruke svetih Simeona i Ane i podsetio vernike na moć molitve, ljubavi i posvećenja Bogu.
Sa liturgijskog sabranja na Sretenje u Podgorici upućena je jasna poruka o odgovornosti, pokajanju i delima koja ostaju zapisana, ne pred ljudima, već pred Bogom, kao priprema za post koji traži više od forme i navike.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U Jevanđelju po Mateju opisano je kako će Sin čovečiji razdvojiti ljude "kao pastir što razdvaja ovce od jaradi", te će jednima reći: "Hodite, blagosloveni Oca mojega", a drugima: "Idite od mene".
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
Pozdravljajući sabrane, patrijarh srpski Porfirije podsetio je da ova institucija od osnivanja 1826. godine traje zahvaljujući spoju ljubavi, odgovornosti i služenja zajedničkom dobru, ostajući oslonac duhovnog i kulturnog pamćenja srpskog naroda.