Na dan kada se Nebo i Zemlja sjedinjuju u molitvi, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u ovoj svetinji pored Brodareva.
U drevnom Manastiru Davidovica kod Brodareva, obeležena je ktitorska slava Prepodobnog monaha Davida, osnivača ove svetinje. Na dan kada se Nebo i Zemlja sjedinjuju u molitvi, arhiepiskop i mitropolit mileševski Atanasije služio je arhijerejsku liturgiju u ovoj svetinji iz doba Nemanjića. Ovaj događaj okupio je brojne monahe, monahinje i vernike, svedočeći o živoj veri koja vekovima pulsira u ovom svetom mestu, obnovljenom nakon vekova pustošenja.
Manastirska crkva, koju je oko 1281. godine izgradio župan Dmitar Nemanjić, posvećena je prazniku Bogojavljenja. Manastir je krajem 17. veka razoren i napušten, te se nalazio u ruševinama sve do 1998. godine, kada je obnovljena manastirska crkva. Prema narodnom predanju, ovde su sahranjeni Jug Bogdan i njegovih devet Jugovića.
Ktitorska slava ove svetinje okupila je brojne monahe, monahinje i vernike, svedočeći o živoj veri koja vekovima pulsira u ovom svetom mestu, obnovljenom nakon vekova pustošenja.
Monasi iz manastira Podmaine kod Budve svojim anđeoskim pojanjem ispunili su svetinju, dok je nastojatelj manastira, arhimandrit Nektarije, zajedno sa prijateljima manastira, pripremio slavski kolač i darove, koji su, nakon zaamvone molitve, osveštani i podeljeni vernicima.
Foto: Eparhija mileševska
Manastirska crkva posvećena je prazniku Bogojavljenja
U pastirskoj besedi, mitropolit Atanasije s ljubavlju je čestitao slavu prisutnima, ističući duhovni značaj ovog svetog mesta:
- Danas se raduju nebesa, a naročito služitelji Božiji koji su se ranije podvizavali u ovoj svetoj obitelji. Raduju se što su u ovako velikom broju posećeni. Ova njihova sveta obitelj naseljena je danas velikim brojem monaških podvižnika i velikim brojem vernih.
Govoreći o jedinstvu Crkve, vladika je podsetio na važnost duhovnog nasleđa koje su ostavili sveti predvodnici vere, poput ktitora manastira, monaha Davida.
- Crkva Hristova je jedna, i jedan je crkveni krvotok. Svi su ovi prostori jedna celina. Blagodarimo Bogu i blagodarimo ktitoru ovoga manastira, monahu Davidu, što nam je dao ovo duhovno uporište.
Mitropolit je takođe podsetio vernike na pouke Svetog Sergija Radonješkog, koji se molitveno proslavlja istog dana, naglašavajući važnost unutrašnje čistoće i ljubavi:
- Pri kraju svog života, Sveti Sergije je svojoj bratiji rekao: Braćo, pazite na sebe. Pre svega imajte čistotu duše i ljubav nelicemernu.
Nakon liturgije, svi prisutni su se okupili za trpezom ljubavi, koju su sa radošću priredili bratstvo i prijatelji manastira. Na molbu vladike Atanasija, arhimandrit Rafailo je održao duhovno predavanje, dodatno osvetlivši značaj molitve i zajedništva u Hristu, čineći ovaj praznični dan u manastiru Davidovica istinskim izvorom blagodati za sve okupljene.
Manastir Davidovica, kao simbol duhovne postojanosti kroz vekove, ponovo postaje mesto okupljanja vernih, dajući snagu i nadu novim pokolenjima, pod svetlim okriljem svetitelja i duhovnih predvodnika.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
U pravoslavnom kontekstu, koren ovog izraza povezuje se sa grčkom rečju hagios, što znači sveti, kao i sa izrazom Hagion Oros, jednim od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Tokom liturgije u hramu Svete Trojice, mitropolit mileševski je poručio vernicima da je radost povratka u Božji dom veća od svakog prestupa i da nas Hristovo vaskrsenje vodi kroz životne izazove.
Uz prisustvo vernika i sveštenstva, u Manastiru Mileševa spojili su se molitva, tradicija i duh vere, dok je mitropolit Atanasije podsetio na značaj svetitelja u našem životu. Nakon bogosluženja, razgovor o humanitarnim projektima doprineo je dodatnom osećaju bliskosti i hrišćanske ljubavi među prisutnima.
Dok dnevni list „Srpski telegraf“ slavi deset godina rada, portal Religija.rs se priprema za drugu godišnjicu, nastavljajući dijalog o veri, identitetu i društvu sa novim idejama i sadržajem.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
U liturgiji pred vernicimaNa liturgiji, poglavar SPC govorio je o Hristovom smirenom dolasku, opasnostima spoljašnje pobožnosti i zamci prilagođavanja vere sopstvenim merilima.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Eparhija u saopštenju poziva vernike na razboritost i poštovanje crkvenog poretka, dok pojedinačni istupi ne odražavaju stav Crkve u celini i mogu narušiti jedinstvo među vernicima.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.