Prema predanju, ovog dana se sećamo Josifa, sina Jakovljevog i proklete smokve.
Crkva danas obeležava Veliki ponedeljak, koji označava početak Strasne sedmice, poslednje nedelje Vaskršnjeg posta, posvećene stradanjima Isusa Hrista.
Prema predanju, ovog dana se sećamo Josifa, sina Jakovljevog i proklete smokve.
Ova sedmica, poznata kao Velika, Stradalna ili Strasna, donosi najrigoroznija pravila posta, pojačane molitve, tišinu, duhovnu pripremu i bogate narodne običaje koji se prenose generacijama.
Veliki ponedeljak ima dubok duhovni značaj. On se zasniva na ključnim biblijskim događajima iz Jevanđelja.
Od današnjeg dana počinju sveta stradanja Gospoda Isusa Hrista, a pre toga, kao njegovog praobraza, sećamo se prekrasnog Josifa. On je bio sin patrijarha Jakova, kojeg mu je rodila Rahilja.
Omrznut od svoje braće, zbog nekih snoviđenja, on prvo biva bačen u duboku jamu, dok deca obmanjuju oca okrvavljenom odećom, kao da su ga, tobože, rastrgle zveri. Zatim, za trideset srebrnika biva prodat Ismailjćanima, koji ga ponovo preprodaju Petefriju, upravniku evnuha, egipatskog cara - faraona.
Kada je gospođa bezumno nasrnula na celomudrenost mladića, on je, ne želeći da učini bezakonje, pobegao ostavivši svoju haljinu. Ona ga je oklevetala pred gospodarom, i on biva bačen u okove i mračnu tamnicu.
Potom ga, zbog tumačenja snova izvode iz tamnice, predstavljaju ga caru, i on postaje gospodar čitave egipatske zemlje. Na kraju, prilikom prodaje pšenice, ponovo se otkriva svojoj braći, i blagočestivo proživevši čitav život umire u Egiptu, smatran, pored drugih vrlina, velikim u celomudrenosti.
Foto: Religija.rs
Počinje nedelja stradanja Isusa Hristosa
On je praobraz Hrista, jer i Hristos strada od (njegovih) saplemenika Judeja, i učenik ga prodaje za trideset srebrenika, i bacaju ga u tamnu i mračnu jamu - u grob, odakle se, samovlasno ustavši, zacario nad Egiptom, tj. nad svakim grehom, i potpuno ga pobedio, i vlada čitavim svetom i po čovekoljublju nas iskupljuje tajanstvenim davanjem pšenice (hleba), predavši samog Sebe za nas i hraneći nas hlebom nebeskim – Svojim živonosnim telom. Iz tog razloga se sada pominje prekrasni Josif.
Zajedno sa tim, sećamo se i osušene smokve, jer božanstveni jevanđelisti, upravo Matej i Marko, govore o tome odmah posle kazivanja o grančicama.
Smokva predstavlja judejsku sinagogu, u kojoj Spasitelj nije pronašao plod kakav dolikuje, već samo senku zakona, zbog čega im je oduzeo i tu senku, ispunivši zakon u potpunosti.
Ako bi neko upitao: zbog čega se isušuje drvo, koje nema dušu, zašto se ono, koje nije ništa sagrešilo, podvrgava prokletstvu; neka taj zna da je to zato što su Judeji, gledajući Hrista, koji je uvek svima činio dobro i nikada nikome nije učinio ništa loše, mislili da On ima vlast da čini samo dobro, ali ne i da kažnjava.
Ali pošto je čovekoljubiv, Vladika ni je hteo da pokaže na čoveku, da može i to; zato, kako bi uverio nezahvalni narod da On ima vlast i da kažnjava, samo kao Sveblagi neće (to), On podvrgava kazni bezdušnu i neosetljivu prirodu. Ali postoji i jedno tajanstvenije tumačenje, koje je do nas došlo od premudrih staraca, kako kaže Isidor Pelusiot – to je bilo drvo neposlušanja, čije su listove i upotrebili za pokrivanje (sebe, prvi) prestupnici, zbog čega je ono i ovde, po čovekoljublju, od strane Hrista podvrgnuto prokletstvu, koje nije primilo ranije, kako nikada ne bi donosilo plod koji je uzrokovao greh.
A razlog poređenja greha sa smokvom je očigledan, jer i greh pruža prijatno zadovoljstvo - grehovna naslada, a zatim dolazi - oporost i gorčina savesti. Uostalom, oci su ovde stavili priču o smokvi radi umiljenja, kao i priču o Josifu - zato što je praobraz Hrista. (Neplodna) smokva je svaka duša, kojoj je stran svaki duhovni plod, koju Gospod ujutru, tj. posle ovog života, ne našavši sebe u njoj, isušuje kletvom i baca je u oganj večni - i ona postaje kao nekakav isušeni stub, koji zastrašuje one koji ne donose plodove dostojne vrlina.
Na Veliki ponedeljak, kada Hristos korača ka dobrovoljnom stradanju, Sveti Teofan Zatvornik nas uči kako da Ga srcem i telom pratimo kroz pokajanje, post i molitvu. Njegove reči, zapisane pre više od jednog veka, i danas bude svest o dubokom smislu Velike nedelje.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini" svetac je ostavio duboko promišljanje o događajima Velikog utorka, koji i danas odzvanjaju snagom istine i pozivaju na obraćenje — ne rečima, već životom.
U središtu Strasne sedmice, dok svet sluti tragediju, a nebo ćuti, Sveti Teofan Zatvornik u knjizi „Misli za svaki dan u godini“ razotkriva nevidljivi prelom Gospodnjeg puta ka Krstu – trenutak kada ćutanje prestaje, a izgovorena reč zadobija snagu večnosti.
Između doslovnog čitanja Jevanđelja i crkvenog predanja otvara se pitanje koje izaziva rasprave među vernicima – sveštenik Matijas Froze daje odgovor koji menja ugao posmatranja.
Spasovdan, Vaznesenje Gospodnje ili "Dan spasa" je hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa, a 10 dana pre Duhova, i uvek pada u četvrtak.
Protojerej Stiven Frimen podseća da ime u hrišćanstvu nikada nije bilo obična oznaka, već duhovni pečat čoveka – nešto što ga prati od krštenja do večnosti i otkriva mnogo više nego što danas slutimo.
Parohijani su u dvorištu hrama pronašli oskrnavljenu skulpturu Presvetog Srca Isusovog, dok je odsečena glava bila sakrivena u žbunju pored crkve. Policija slučaj istražuje kao mogući zločin iz mržnje.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Spasovdan, Vaznesenje Gospodnje ili "Dan spasa" je hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa, a 10 dana pre Duhova, i uvek pada u četvrtak.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Pojavu Časnog Krsta u Jerusalimu po starom i Svetog mučenika Talaleja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Bernardina Sijenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Prema crkvenom predanju, tačno u 9 sati ujutru, na nebu iznad Jerusalima se pojavio ogroman i blistav Krst koji se protezao od Golgote do Maslinske gore.
Više od sedam vekova traje sećanje na povratak prvog srpskog arhiepiskopa u Mileševu, događaj koji je postao simbol duhovnog jedinstva i istorijskog pamćenja srpskog naroda.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Pojas Presvete Bogorodice sutra će predvoditi Spasovdansku litiju, a vrata Vaznesenjske crkve i Hrama Svetog Save ostaće otvorena cele noći za vernike koji žele da se poklone ovoj velikoj svetinji.
U besedi za sredu šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o unutrašnjoj borbi čoveka i tajni zbog koje se, kako upozorava, životne blagodeti povlače pred navikama koje razaraju dušu.