Sveti Otac je odao počast u "Vrtu anđela" na trećem najvećem rimskom groblju, gde su grobovi mrtvorođene i pobačene dece.
Papa Franja je na Dušni dan odavo počast nad grobovima mrtvorođene i pobačene dece. Sveti Otac je služio misu za Dušni dan na groblju Laurentino, na južnim predgrađima Rima. Pre mise, stao je i tiho se pomolio pored grobova dece koja nikada nisu rođena, koje čuvaju dve mermerne statue anđela u "Vrtu anđela", delu trećeg najvećeg rimskog groblja. Papa je položio buket belih ruža ispred grobova dece.
Poglavar katoličke crkve je ranije posetio ovo mesto u novembru 2018. godine, kada je prvi put služio misu na groblju Laurentino. Tokom subotnje mise, odlučio je da preskoči propoved i ostao je u molitvenoj tišini.
Grzegorz Galazka / Sipa Press / Profimedia
Papa Franja pored groblja u Rimu
U "Vrtu anđela" su, takođe, grobovie fetusa koji su umrli zbog medicinskih procedura, uključujući abortus. Papa Franja je nedavno snažno ponovio svoje tradicionalne stavove o abortusu.
Vraćajući se sa putovanja u Belgiju krajem septembra, nazvao je lekare koji obavljaju abortuse "ubicama".
Ranije u septembru, kada je upitan o predstojećim izborima u SAD, Papa Franja je rekao da bi birači trebali da izaberu "manje zlo" prilikom izbora između kandidata koji želi da deportuje migrante i onog koji podržava prava na abortus — što se odnosi na Donalda Trampa i Kamalu Haris.
Podsećamo, katolički vernici su juče proslavili Dan svih svetih, u spomen na kanonizovane svece, kao i na one koji nisu kanonizovani, ali su ostvarili ideal hrišćanskog života.
Poglavar katoličke crkve izjavio je da ova poseta ima za cilj da ojača veze između katoličke i pravoslavne crkve i pozvao istočne pravoslavce da svojim molitvama podrže jubilarnu godinu, ističući put ljubavi, dijaloga, pomirenja i milosrđa kao put Gospoda.
Predlog za istovremeno slavlje najvećeg hrišćanskog praznika pravoslavne i katoličke crkve podstakao je ozbiljne rasprave o očuvanju tradicije i mogućim posledicama na verski identitet pravoslavnih vernika.
Mitla (u prevodu "mesto mrtvih"), bio je grad u južnom Meksiku poznat po povezanosti s Pitaom Bezelaom, zapotečkim bogom smrti, a upravo tu se nalazi Crkva Svetog Pavla, ispod koje se proteže podzemni splet hodnika.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.
Sveštenik Borislav Petrić je objasnio značenje tog praznika, ali i napomenuo šta tome prethodi, kako bi obuhvatio dublje i kompletno značenje Pobusanog ponedeljka.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.