U srcu prestonog grada, praznik Sabor Svetog arhangela Mihaila i ostalih nebeskih sila bestelesnih obeležen je uz veličanstveno bogosluženje i inspirativne reči vladike Ilariona o važnosti jedinstva, radosti i prenošenja dobra vesti.
Saborna crkva u Beogradu, biser duhovnosti i svedok vekovne istorije srpskog naroda, proslavila je svoju hramovnu slavu – Sabor Svetog arhangela Mihaila i ostalih nebeskih sila bestelesnih, praznik koji simbolizuje silu Božije ljubavi i zajedništva.
TV Hram
Vladika Aleksej
Na dan Arhanđelovdana, 21. novembra, svetu arhijerejsku Liturgiju služio je episkop hvostanski Aleksej, vikar Patrijarha srpskog, u molitvenom zajedništvu sa vikarnim episkopima novobrdskim Ilarionom i topličkim Petrom. Uz njih su sasluživali i arhimandriti Nektarije, glavni sekretar Svetog Arhijerejskog Sinoda, i Gavrilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, kao i sveštenstvo Sabornog hrama.
Liturgiji su prisustvovali i princ Filip Karađorđević sa suprugom princezom Danicom i decom, princom Stefanom i princezom Marijom, koji su se sa vernicima pričestili, svedočeći veru i duhovno jedinstvo u ovom svečanom trenutku.
TV Hram
Saborni hram u Beogradu liturgijski je obeležio hramovnu slavu
Liturgijsko slavlje odlikovala je duboka molitva i zahvalnost za ljubav nebeskih sila koje nas, poput nevidljivih čuvara, vode putem vrline i dobrote. Tokom besede, vladika Ilarion je inspirisao prisutne da razumeju suštinu anđelske poruke kao poziv na ljubav, zajedništvo i svedočenje radosti u Hristu.
– Čovek je anđeloliko biće. Radost koju doživljava deli sa drugima, gradeći zajednicu. Neka bismo i mi svakoga dana bili anđeli i jevanđelisti, prenoseći našim bližnjima radosnu vest i zajedničku sreću u Hristu, poručio je vladika Ilarion.
TV Hram
Princ Filip i princeza Danica sa svojim decom u toku liturgije primili su Svetu tajnu pričešća
Praznično slavlje nastavljeno je u duhu jedinstva, saučestvovanjem vernika i duhovnika u zajedničkoj trpezi ljubavi. Saborna crkva, simbol jedinstva vere i naroda, još jednom je podsetila na značaj zajednice kao suštine hrišćanskog života.
Arhanđelovdan u Sabornoj crkvi nije samo dan hrama, već trenutak prožet anđeoskom ljubavlju i radosti, koji nas podseća na Hristov poziv: biti vestonosac dobrog i graditi zajednicu sa Bogom i ljudima.
U hramu Svetog Georgija u Užicu, gde je vera stub zajedništva, uz arhijerejsku liturgiju, svečano rukopoloženje i praznični ručak, sabrano je preko hiljadu vernika u duhu ljubavi i zahvalnosti prema precima.
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Duboko nadahnut molitvom i verom, vladika Nikolaj Velimirović slavi Svetog arhangela Mihaila, nebeskog vojskovođu, u stihovima koji ohrabruju, osnažuju i pozivaju na duhovno uzdizanje.
Proslavljamo svetitelja čije mošti mirotoč i donose isceljenje duše i tela, pomirenje među ljudima i nadu onima koji su na ivici očaja. Njegova svetost i ljubav prema bližnjima ostaju neugasivo svetlo vere u savremenom svetu.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U mladosti je bio vojnik, a pošto je bio veoma obrazovan i hrabar, veoma se dopao caru Dioklecijanu, koji ga je postavio za načalnika svoje dvorske garde.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
Beseda mitropolita šumadijskog u Ralji otvorila je pitanja bez lakih odgovora: gde počinje prava ljubav, zašto bez Boga nema istinskog odnosa među ljudima i kako se vera proverava tek onda kada naiđe na greh drugoga.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.