Mitropolit crknogorsko-primorski je rekao da nas Božićni post, molitva i pokajanje vraćaju u naručje Božje, kao i to da nas post zapravo vraća samima sebi i bližnjima svojim, poželivši pritom da post svima bude na radost i da donese veliki blagoslov.
Vladika Joanikije je rekao da nas Božićni post, molitva i pokajanje vraćaju u naručje Božje, kao i to da nas post zapravo vraća samima sebi i bližnjima svojim, poželivši pritom da post svima bude na radost i da donese veliki blagoslov:
- Neka da Gospod da ovaj časni post svima bude na radost i da donese veliki blagoslov svima vama, vašim porodicama, vašim domovima, vašem potomstvu. Da promenimo na bolje svoje misli, da oplemenimo svoja osećanja, da odbacimo loše navike, da odbacimo svaku mržnju i pakost, zlopamćenje i sve ono što kvari naš život i što kvari naše međusobne odnose.
Post, molitva i pokajanje nas vraćaju u naručje Božje, vraćaju nas samima sebi, vraćaju nas bližnjima svojim. Ako znamo da se kajemo i da se popravljamo, onda je to pravi i istinski put i radosti i novog života i spasenja - rekao je mitropolit crnogorsko-primorski.
SPC
Mitropolit Joanikije o značaju posta
Mitropolit Joanikije je potom poručio da je veoma važno da se molimo u toku posta i za svoje spasenje ali i za spasenje svojih bližnjih, naročito u cilju izmirenja u svetu, budući da je mnogo ratova i stradanja na čitavoj planeti:
- Da se molimo u toku ovoga posta i za svoje spasenje i za spasenje naših bližnjih, i da se vrati koliko je to moguće mir u ovaj svet, vidi se veliko uznemirenje u celom svetu, proliva se nevina krv, narodi su se zavadili i zaratili i prosto se ne vidi da je neko spreman u ovom momentu da radi o miru. Ali mi hrišćani treba da se molimo Bogu da bude što manje rata, što manje prolivanja bratske krvi, što manje stradanja nevinih, što manje pogibija vojnika i da se molimo da dođe do izmirenja i da dođe do prekida vatre i do prekida prolivanja krvi.
SPC
Brojni vernici su slušali besedu.
Mitropolit Joanikije je naglasio da milost Božja – blagodat koja drži i čuva ovaj svet obnavlja našu pamet i naše misli, naša osećanja i uliva u srca naša ljubav, ne samo prema bližnjima i prema prijateljima, nego i prema neprijateljima, te da je upravo milost Božja i blagodat ono ka čemu hrišćani treba uvek da teže i da to uvek žele, jer nam to menja život nabolje.
- Ne rešavaju sve atomske bombe, nego mnogo više rešava milost Božja, blagodat koja drži i čuva ovaj svet, koju mi neprestano prizivamo, ona obnavlja našu pamet i naše misli, naša osećanja i uliva u srca naša ljubav, ne samo prema bližnjima i prema prijateljima, nego i prema neprijateljima. To je ono što hrišćani uvek treba da žele i da prema tome teže, da se useli Božja blagodat, Božja milost, Božja mudrost u srca svih nas, u srca svih ljudi, da ona opredeljuje i naše odluke i sve ono što u životu radimo. Post je izuzetna prilika da se popravimo, da krenemo ka oboženju, da odbacimo ono što ne valja i to je već veliko delo i veliki doprinos, ne samo za nas, nego za ceo svet. Kažemo mi hrišćani da post i molitva čine čuda, zaista čine čuda, ali ta čuda počinju od naših srca, od naših misli, dobra promena u našim mislima, u našim raspoloženjima, promena prema dobru, prema volji Božjoj da se usmerimo, to je već jedno malo čudo. A kada krenemo da činimo dobro, svaki od nas može da učini ne samo neka mala dobra, neka mala dela, nego može i da učini veoma, veoma mnogo za spasenje naše i naših bližnjih - besedio je mitropolit Joanikije.
Arhijerejska liturgija i rukoproizvođenje u čin ipođakona Darka Stefanovića u hramu Svetih cara Konstantina i carice Jelene doneli su radost i duhovnu snagu, a nadahnute reči episkopa šabačkog o praštanju i ljubavi bile su podsećanje na suštinu pravoslavnog života.
Arheološka istraživanja u porti jedne od najlepših svetinja Srbije, manastira Pustinja kod Prijepolja, otkrila su ostatke građevina iz XVI i XVII veka, kao i neverovatne artefakte koji osvetljavaju bogatu istoriju i duhovno nasleđe ovog svetog mesta.
Pravoslavci proslavljaju svete mučenike Minu, Ermogena i Evgrafa po starom kalendaru, svetih deset mučenika kritskih po novom. Katolici su u Četvrtoj nedelji Adventa, dok Jevreji i muslimani dan posvećuju redovnim molitvama.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.