Shutterstock//All for you friend, Printscreen/milutinmilankovic.rs/ /All for you friend, Printscreen/milutinmilankovic.rs/
Pravoslavne crkve koje su prihvatile reformisani julijanski, odnosno Milankovićev, kalendar Božić slave 25. decembra po građanskom kalendaru.
Božić, praznik rođenja Isusa Hrista, jedan je od najznačajnijih hrišćanskih praznika i obeležava se u svim hrišćanskim crkvama. Ipak, datum njegovog proslavljanja nije isti kod svih vernika. Dok većina hrišćanskog sveta Božić slavi danas 25. decembra, deo pravoslavnih crkava ovaj praznik obeležava 7. januara.
Razlog za ovu razliku ne leži u veri ili učenju Crkve, već u upotrebi različitih kalendara.
Osnova za razumevanje ove razlike nalazi se u istoriji kalendara. U hrišćanskom svetu su tokom vekova korišćena dva glavna kalendarska sistema: julijanski i gregorijanski kalendar. Julijanski kalendar uveo je rimski car Julije Cezar 45. godine pre nove ere i on je vekovima bio u širokoj upotrebi.
Međutim, s vremenom se pokazalo da ovaj kalendar ne prati precizno sunčevu godinu, zbog čega je dolazilo do postepenog pomeranja datuma u odnosu na astronomske cikluse.
Zbog tih odstupanja 1582. papa Grgur XIII uveo je gregorijanski kalendar, koji je preciznije usklađen s kretanjem Zemlje oko Sunca. Većina zapadnog sveta postepeno su prihvatile ovaj kalendar u građanskoj upotrebi. Danas gregorijanski kalendar koristi gotovo ceo svet.
Razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara trenutno iznosi 13 dana. Zbog toga datum 25. decembar po gregorijanskom kalendaru pada na 7. januar po julijanskom kalendaru. Upravo iz tog razloga deo pravoslavnih crkava Božić slavi 7. januara, iako ga po crkvenom kalendaru i dalje obeležava 25. decembra.
U pravoslavnom svetu pitanje kalendara ponovo je otvoreno početkom 20. veka. Na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine razmatrana je kalendarska reforma, a tom prilikom je prihvaćen reformisani julijanski kalendar, poznat i kao Milankovićev kalendar, po srpskom naučniku Milutinu Milankoviću koji ga je matematički i astronomski izradio.
Milankovićev kalendar predstavlja najprecizniji kalendar do danas. On se za nepokretne praznike, uključujući Božić, u potpunosti poklapa sa gregorijanskim kalendarom sve do 2800. godine, ali je koncipiran kao reforma julijanskog sistema
Međutim, Milankovićev kalendar nije prihvaćen od svih pravoslavnih crkava. Njegovo usvajanje dovelo je do podele u praksi: jedan deo pravoslavnog sveta prihvatio je reformisani julijanski kalendar za obeležavanje nepokretnih praznika, dok je drugi deo odbio reformu i zadržao stari julijanski kalendar u bogoslužbenoj upotrebi.
SPC
SPC nije prihvatila revidirani julijanski kalendar i Božić slavi 7. januara
Pravoslavne crkve koje su prihvatile reformisani julijanski, odnosno Milankovićev, kalendar danas Božić slave 25. decembra po građanskom kalendaru. Među njima su Carigradska (Vaseljenska) patrijaršija, Grčka pravoslavna crkva, Rumunska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Antiohijska patrijaršija, Kiparska pravoslavna crkva i Pravoslavna crkva u Češkoj i Slovačkoj.
S druge strane, pravoslavne crkve koje nisu prihvatile Milankovićev kalendar i koje su ostale pri starom julijanskom kalendaru Božić slave 7. januara po građanskom računanju vremena. To su Srpska pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Gruzijska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkv, kao i manastiri na Svetoj Gori.
Važno je naglasiti da sve pravoslavne crkve, bez obzira na kalendar koji koriste, Božić slave istog dana po svom crkvenom računanju vremena - 25. decembra. Razlika se odnosi isključivo na kalendarski sistem kojim se taj datum određuje u odnosu na savremeni građanski kalendar.
Zašto katolici i pravoslavci ne slave Božić istog dana i zašto su neki pravoslavci slavili Hristovo rođenje 25. decembra, a drugi će 7. januara, objašnjava kulturolog i verski analitičar Jovan Janjić.
U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Na platou ispred Hrama Svetog Save, vernici su uživali u tradicionalnom lomljenju česnice od 250 kilograma brašna, a Unija pekara Srbije podelila je 4.000 krstića i više od 3.000 paketića.
U duhu hrišćanske ljubavi, poglavar Srpske pravoslavne crkve prevazilazi kalendarske razlike i Hristovo Rođenje čestita svima – od pravoslavnih patrijarha do pape i crkvenih velikodostojnika u Srbiji.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U besedi za 29. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da susreti sa svetima oblikuju ljudske živote i pozivaju na potpuno predanje.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Posebnu pažnju svake godine privlači božićna misa u Vatikanu, koju predvodi papa u Bazilici Svetog Petra, nakon čega se upućuje tradicionalna božićna poruka "Urbi et Orbi“, sa apelom na mir, dijalog i solidarnost među narodima.