Shutterstock//All for you friend, Printscreen/milutinmilankovic.rs/ /All for you friend, Printscreen/milutinmilankovic.rs/
Pravoslavne crkve koje su prihvatile reformisani julijanski, odnosno Milankovićev, kalendar Božić slave 25. decembra po građanskom kalendaru.
Božić, praznik rođenja Isusa Hrista, jedan je od najznačajnijih hrišćanskih praznika i obeležava se u svim hrišćanskim crkvama. Ipak, datum njegovog proslavljanja nije isti kod svih vernika. Dok većina hrišćanskog sveta Božić slavi danas 25. decembra, deo pravoslavnih crkava ovaj praznik obeležava 7. januara.
Razlog za ovu razliku ne leži u veri ili učenju Crkve, već u upotrebi različitih kalendara.
Osnova za razumevanje ove razlike nalazi se u istoriji kalendara. U hrišćanskom svetu su tokom vekova korišćena dva glavna kalendarska sistema: julijanski i gregorijanski kalendar. Julijanski kalendar uveo je rimski car Julije Cezar 45. godine pre nove ere i on je vekovima bio u širokoj upotrebi.
Međutim, s vremenom se pokazalo da ovaj kalendar ne prati precizno sunčevu godinu, zbog čega je dolazilo do postepenog pomeranja datuma u odnosu na astronomske cikluse.
Zbog tih odstupanja 1582. papa Grgur XIII uveo je gregorijanski kalendar, koji je preciznije usklađen s kretanjem Zemlje oko Sunca. Većina zapadnog sveta postepeno su prihvatile ovaj kalendar u građanskoj upotrebi. Danas gregorijanski kalendar koristi gotovo ceo svet.
Razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara trenutno iznosi 13 dana. Zbog toga datum 25. decembar po gregorijanskom kalendaru pada na 7. januar po julijanskom kalendaru. Upravo iz tog razloga deo pravoslavnih crkava Božić slavi 7. januara, iako ga po crkvenom kalendaru i dalje obeležava 25. decembra.
U pravoslavnom svetu pitanje kalendara ponovo je otvoreno početkom 20. veka. Na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine razmatrana je kalendarska reforma, a tom prilikom je prihvaćen reformisani julijanski kalendar, poznat i kao Milankovićev kalendar, po srpskom naučniku Milutinu Milankoviću koji ga je matematički i astronomski izradio.
Milankovićev kalendar predstavlja najprecizniji kalendar do danas. On se za nepokretne praznike, uključujući Božić, u potpunosti poklapa sa gregorijanskim kalendarom sve do 2800. godine, ali je koncipiran kao reforma julijanskog sistema
Međutim, Milankovićev kalendar nije prihvaćen od svih pravoslavnih crkava. Njegovo usvajanje dovelo je do podele u praksi: jedan deo pravoslavnog sveta prihvatio je reformisani julijanski kalendar za obeležavanje nepokretnih praznika, dok je drugi deo odbio reformu i zadržao stari julijanski kalendar u bogoslužbenoj upotrebi.
SPC
SPC nije prihvatila revidirani julijanski kalendar i Božić slavi 7. januara
Pravoslavne crkve koje su prihvatile reformisani julijanski, odnosno Milankovićev, kalendar danas Božić slave 25. decembra po građanskom kalendaru. Među njima su Carigradska (Vaseljenska) patrijaršija, Grčka pravoslavna crkva, Rumunska pravoslavna crkva, Bugarska pravoslavna crkva, Antiohijska patrijaršija, Kiparska pravoslavna crkva i Pravoslavna crkva u Češkoj i Slovačkoj.
S druge strane, pravoslavne crkve koje nisu prihvatile Milankovićev kalendar i koje su ostale pri starom julijanskom kalendaru Božić slave 7. januara po građanskom računanju vremena. To su Srpska pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Gruzijska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkv, kao i manastiri na Svetoj Gori.
Važno je naglasiti da sve pravoslavne crkve, bez obzira na kalendar koji koriste, Božić slave istog dana po svom crkvenom računanju vremena - 25. decembra. Razlika se odnosi isključivo na kalendarski sistem kojim se taj datum određuje u odnosu na savremeni građanski kalendar.
Zašto katolici i pravoslavci ne slave Božić istog dana i zašto su neki pravoslavci slavili Hristovo rođenje 25. decembra, a drugi će 7. januara, objašnjava kulturolog i verski analitičar Jovan Janjić.
U jubilarnoj godini posvećenoj 850. godišnjici rođenja Svetog Save, patrijarhova božićna poslanica osvetljava put jedinstva, ljubavi i bratoljublja, uz apel za mir na Kosovu i Metohiji i podsećanje na značaj poštovanja mladosti i zajedništva.
Na platou ispred Hrama Svetog Save, vernici su uživali u tradicionalnom lomljenju česnice od 250 kilograma brašna, a Unija pekara Srbije podelila je 4.000 krstića i više od 3.000 paketića.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Saborno slavlje u hramu Svetog Save okupilo hiljade vernika uz svečane himne i poruku jedinstva. Hor hrama ulepšao prazničnu atmosferu, dok je patrijarhova poslanica istakla značaj ljubavi, bratstva i mira.
U danu ispunjenom redovnim obavezama, poglavar Srpske pravoslavne crkve, sastao se sa Nikolom Nedeljkovićem, novim ambasadorom Srbije u bratskoj, pravoslavnoj Grčkoj.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.