"ISUS JE SILASKOM U DONJE SVETOVE SPASAVAO DUŠE UMRLIH" Važna poruka mitropolita Joanikija odjeknula u prepunom hramu (FOTO)
Svetu službu Božiju služio je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije sa sveštenstvom i vernim narodom.
Ispred Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, verni narod, sveštenstvo i monaštvo proslavili su praznik Svetog apostola Marka, uz svetu litiju i molitveno jedinstvo, dok je mitropolit Joanikije pozvao na zajedništvo, razumevanje i delanje u dobru, bez obzira na razlike.
U svetlosti vaskršnje radosti i pod svodovima blagodati, na Markovdan, Podgorica je ponovo otkucavala srcem pravoslavlja. Od Crkve Svetog Georgija pod Goricom, kao iz izvora drevne molitve, potekla je Markovdanska litija — drevni litijski hod u čast nebeskog pokrovitelja grada, Svetog apostola i jevanđelista Marka. U tom tihom hodu vere i pokajanja sabralo se brojno sveštenstvo, monaštvo, verni narod, kao i predstavnici državne i gradske vlasti, svedočeći da duh svetosti nije zaboravljen, već traje, diše i obnavlja se.
Na čelu litije bili su mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i episkop dioklijski Pajsije, noseći mošti Prepodobnog Simeona Dajbabskog — sveca molitve, tišine i blagosti. Na tri mesta, kako nalaže predanje, litija se zaustavila radi čitanja Svetog jevanđelja, da bi se Reč Božja izlila na grad i njegove stanovnike, kao rosa neba na žednu zemlju.
Na mestu gde je nekada stajao manastir Svetog Marka, mitropolit Joanikije obratio se sabranima rečima koje su dotakle same dubine narodne duše:
— Sveti Marko bio je propovednik Vaskrsenja Hristovog i svete pravoslavne vere po celom svetu, od Jerusalima do Antiohije i Rima, od Aleksandrije do Venecije. Svojom slavom i blagodatnim zastupništvom stigao je još u davna vremena i do Podgorice, gde je postojao veliki i slavni manastir njemu posvećen. Iako ga danas ne vidimo telesnim očima, on je sačuvan za naše duhovne oči i za pamćenje Božje.
Ove reči prizvale su iz večnosti sećanje na manastir koji je nestao iz pogleda, ali ne i iz srca. Kao svetlost koja nikad ne gasne, manastir Svetog Marka živi u duhu litije, u molitvi vernog naroda, u tišini poklonjenja.
Mitropolit Joanikije podsetio je na istorijski kontinuitet litije, naglasivši kako je narod i između dva svetska rata sa dubokim poštovanjem učestvovao u njoj:
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Litija je duhovni most između prošlosti i sadašnjosti, između neba i zemlje. U tom duhovnom hodu, mitropolit Joanikije osvrnuo se i na obnovu Markovdanske litije koju je, po dolasku u Crnu Goru, započeo blaženopočivši mitropolit Amfilohije, gradeći i duboko prijateljstvo sa porodicom Đečević: Svetu službu Božiju služio je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije sa sveštenstvom i vernim narodom. Ova izjava izazvala je veliko interesovanje kako u medijima tako i na društvenim mrežama. Na mestu gde je pre tačno osam decenija Sveti Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pre mučeničke smrti, podignuta je svetinja u selu Razboj kod Srpca, a srpski narod je, uz arhijereje i sveštenstvo, obnovio pamćenje kroz suze, pesmu i liturgiju – u ime vere koja ne umire. Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
— Govori se da su tada ljudi iznosili bolesnike na ulicu, da litija prođe pored njih, da celivaju Časni krst i ruku episkopa ili sveštenika, i da su mnogi dobijali isceljenje. A svakako, svi koji su sa verom izlazili dobijali su duhovnu silu i utehu.
"ISUS JE SILASKOM U DONJE SVETOVE SPASAVAO DUŠE UMRLIH" Važna poruka mitropolita Joanikija odjeknula u prepunom hramu (FOTO)
UDAR NA SRPSKU PRAVOSLAVNU CRKVU IZ CRNE GORE: "Patrijarh Porfirije nije na čelu Crkve ovde"
POTRESNE SCENE NA MESTU GDE JE PROLIVENA SRPSKA KRV: Sabranje u novoj crkvi na mestu poslednje liturgije Svetog Joanikija – narod u suzama uzdisao molitve
SVETI VASILIJE JAČI OD SVIH ZABRANA: Bez obzira na odluku Ustavnog suda Crne Gore, Nikšić će proslaviti svog zaštitnika – Ostroškog Čudotvorca
Dvodnevne svenarodne svečanosti u čast Svetog Simeona Mirotočivog završene su krsnim hodom koji je podsetio na snagu vere, značaj tradicije i neprekinuto trajanje svetorodne loze Nemanjića.
U iskrenom duhu pravoslavnog jedinstva, patrijarh srpski uputio je srdačne želje poglavaru Ruske Crkve, podsećajući na duboku povezanost dva naroda i nedavnu posetu svetinjama Moskve.
Iz manastira Mileševe u prestoni grad stiže sveta ruka prvog srpskog arhiepiskopa, a ulice Beograda ispuniće se hiljadama vernika, molitvama, ikonama i pesmom – u jednom od najsvečanijih događaja u duhovnom životu naroda.
Posle liturgije Na praznik Prenosa moštiju Svetog Nikolaja, patrijarh srpski je istakao da prava sloboda i istinsko spasenje dolaze kroz prihvatanje Božjih principa, žrtvu i bezuslovnu ljubav čak i prema neprijateljima – poruke koje nas pozivaju da život proživimo u radosti, hrabrosti i istini.
Pre dve godine, neposredno pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, u selu nadomak Trebinja obretene su mošti njegove majke Ane Jovanović. Njena svetost potvrđena je na nedavnom Saboru SPC.
Od španijela i papagaja do čak povremenih kamila ili krava - svi pernati, krzneni i ostali stvorovi „ispoštovali su” toga praznik Svetog Franje Asiškog, na koji budu blagosiljani svake godine od kraja 20. veka.
Sinagoga je građena sredstvima subotičke jevrejske zajednice, u periodu kada je ona bila u svom zenitu.
Kada se uzmu u obzir prilično oskudni podaci o ovoj srednjevekovnoj građevini, nekako je i očekivano da postoje legende i predanja koja se vezuju za Araču.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše
Starac Jefrem Katunakijski da ljudi koji izgovaraju ovo molitvu, duboku u sebi, da su ravni monasima.
Mladi sovjetski vojnik koji je tokom rata prešao u islam i osnovao porodicu sa šestoro dece, danas u pravoslavnoj Rusiji pronalazi mir i ponovo grli korene koje rat nije mogao da izbriše
Pravoslavlje smatra učenje o mitarstvima izuzetno važnim jer podseća vernike na značaj pokajanja, ispovesti i življenja po Božijim zapovestima.