Niz napada na na objekte Srpske pravoslavne crkve u nekoliko meseci u Kaknju budi strah i pitanja bez odgovora. Paroh je uznemiren, vlasti obećavaju istragu, a verni narod je potresen.
U senci noći, tišinu srpskog pravoslavnog groblja Karaula u opštini Kakanj narušio je novi vandalski čin. Nepoznati počinioci razbili su dva stakla i nasilno ušli u kapelu Srpske pravoslavne crkve, ne ostavljajući iza sebe ništa osim nemira, ogorčenja i dubokog bola među vernicima. Premda iz objekta ništa nije ukradeno, duhovna šteta je velika – jer je svetinja ponovo povređena.
Peti napad na pravoslavne objekte u Kaknju
Kako je potvrdio sveštenik Dragiša Cvjetković, ovo je peti napad na pravoslavne objekte u Kaknju u poslednjih nekoliko meseci. Kapela Karaula, koja je već ranije bila meta napada, ovoga puta je još jednom oskrnavljena. To je samo nastavak niza skrnavljenja – obijena je kapela na Krstima na Mošćanici, kamenovana kapela na Plandištu, a kapela na Viduši iznad Bilješeva takođe je pretrpela obijanje.
– Ne mogu više da govorim o incidentima, jer ono što doživljavamo nije puka slučajnost, već kontinuirano narušavanje svetosti i mira – izjavio je paroh Cvjetković sa vidnom tugom.
Uviđaj urađen, počinioci još nepoznati
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona potvrđeno je da je slučaj prijavljen, a uviđaj izvršen od strane istražitelja Policijske stanice Kakanj. Istraga je u toku, a mere i radnje se preduzimaju na rasvetljavanju svih okolnosti događaja.
Predsednik opštine obećava: "Nema popuštanja, naći ćemo počinioce"
U izjavi za medije, predsednik Opštine Kakanj Mirnes Bajtarević jasno je poručio:
– Podrška Parohijskom domu i našem parohu Dragiši uvek je prisutna. I do sada smo izlazili u susret i opet ćemo. Svaki put saniramo štetu, da vernici pravoslavne veroispovesti ne bi morali da prikupljaju novac, a učinićemo sve da dodatno angažujemo policiju kako bi rasvetlili te događaje.
Njegove reči deluju odlučno:
– Tu nema popusta, ne zanima me o kome se radi. Da mi je iz oka ispao – tražićemo ga. Podrška Srpskoj pravoslavnoj crkvi je uvek tu.
SPC
Sveštenik Dragiša Cvjetković
Pokušaj narušavanja međureligijskog sklada
Uprkos nemilim događajima, predsednik opštine ističe da se saradnja među verskim zajednicama ne sme i neće narušiti:
– Imamo odlične odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Islamskom zajednicom, Katoličkom crkvom i Franjevačkim samostanom. Redovno se sastajemo i to niko neće pokvariti. A one koji to pokušavaju – uhvatićemo i kazniti. –
Vapaj za zaštitu svetinja
U pravoslavnoj duhovnosti, svetinja nije samo kamen, staklo i zid. To je mesto molitve, utehe, opela i nade. Svaki napad na kapelu, ma koliko materijalno beznačajan, ostavlja ranu na duši zajednice. Vernici su uznemireni, ali ne pokolebani.
Poruka koja se ponavlja iz usta svih – od sveštenika do običnog čoveka – jeste:
– Svetinje se ne skrnave. One se čuvaju.
Jer ko digne ruku na hram, kao da je udario u samo srce naroda. A srce naroda – koliko god bilo ranjeno – nikada ne prestaje da kuca za mir, dostojanstvo i svetinju.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Dvojica muškaraca ušla su u Sabornu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, pod izgovorom molitve, a iza sebe ostavili su sliku oskrnavljenih svetinja i dubokog bola među vernim narodom.
Na lokalitetu crkve Bogorodice Hvostanske, unutar zaštićene zone, održan je obred bez blagoslova Srpske pravoslavne crkve, uz poruke mržnje prema pravoslavnim Srbima.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako privlačne ideje i teorije mogu postati prostor u kome čovek gubi sigurnost duhovnog oslonca i ne primećuje trenutak kada se udaljava od onoga što smatra istinom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Vethopeščernika po starom i Svetog Atanasija Velikog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Atanasija Velikog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U prisustvu sveštenstva, majstora i meštana završen važan korak u izgradnji crkve, a poruke vladike ukazale na značaj istrajnosti, vere i dela koja, kako je naglasio, imaju trajnu vrednost i ne prolaze s vremenom.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.