U toploj i bratskoj atmosferi, poglavar Srpske pravoslavne crkve primio je visokog gosta iz Ruske pravoslavne crkve, a razgovor je protekao u znaku zajedničke molitve, sabornosti i neraskidivih duhovnih veza dva pravoslavna naroda.
U duhu bratske ljubavi i jedinstva pravoslavnih naroda, 7. oktobra 2025. godine u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, patrijarh srpski Porfirije primio je visokog gosta iz Rusije — mitropolita kemerovskog i prokopjevskog Aristarha. Susretu je prisustvovao i episkop valjevski Isihije, čime je ovaj događaj dobio dodatnu duhovnu težinu i postao snažno svedočanstvo jedinstva Crkve Hristove.
Bratska ljubav i molitveno jedinstvo
Mitropolit Aristarh, koji se nalazi u višednevnoj poseti Eparhiji valjevskoj, došao je sa željom da od patrijarha Porfirija zatraži arhipastirski blagoslov i molitve za povereni mu klir i verni narod. Tom prilikom preneo je izraze bratske ljubavi i molitvenog zajedništva vernog naroda Ruske pravoslavne crkve prema punoći Crkve Svetog Save.
Patrijarh Porfirije je, uz tople reči dobrodošlice, istakao značaj zajedničke molitve i čuvanja jedinstva u veri, koje prevazilazi geografske i političke granice, podsećajući da Crkva uvek okuplja i spaja verne u ljubavi Hristovoj.
Foto: SPC
Prijemu su prisustvovali i protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta patrijarha srpskog, protojerej Dimitrij Moškin, jerej Andrej Mojarenko i jerej Jovan Pavljuk, lični sekretar mitropolita Aristarha
Poseta u znaku sabornosti
Tokom boravka u Srbiji mitropolit Aristarh planira da poseti i Eparhiju sremsku, čime ova poseta dobija širi duhovni okvir. Njegovo prisustvo u našoj zemlji svedoči o dubokim vezama između Srpske i Ruske pravoslavne crkve, koje su vekovima učvršćivane molitvama, međusobnim poštovanjem i istinskim hrišćanskim bratstvom.
Prisutni na prijemu
Prijemu su prisustvovali i protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta patrijarha srpskog, protojerej Dimitrij Moškin, jerej Andrej Mojarenko i jerej Jovan Pavljuk, lični sekretar mitropolita Aristarha. Njihovo prisustvo dalo je svečanom susretu i dimenziju institucionalne i duhovne saradnje, ali pre svega svedočanstvo crkvenog jedinstva i bratske povezanosti.
Ovaj susret u Patrijaršijskom dvoru još jednom potvrđuje da je Crkva — kako često naglašava patrijarh Porfirije — „prostor sabornosti, razumevanja i molitvenog zagrljaja svih koji veruju u Hrista“.
Razgovor u Patrijaršijskom dvoru otkrio ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u očuvanju identiteta i unapređenju međunarodnih odnosa kroz dijalog, sinergiju sa državom i negovanje duhovnih vrednosti među Srbima u dijaspori.
Tokom susreta u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu, patrijarh Porfirije i Edvard Ferguson razgovarali su o ulozi Crkve u izgradnji mira, obnovi Međureligijskog veća u BiH i duhovnim vezama Srpske i Anglikanske crkve koje je negovao i Sveti vladika Nikolaj.
Na prijemu u Patrijaršiji istaknuto je da Srbija predstavlja primer harmonije među verama, a razgovarano je o jačanju dijaloga, miru i zajedničkim vrednostima koje povezuju Istok i Balkan.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nastavlja da podržava humanitarni rad Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Susret u Patrijaršijskom dvor održan je uoči predstojeće posete patrijarha srpskog Mitropoliji australijsko-novozelandskoj, gde će se susresti sa vernim narodom i srpskom zajednicom.
Obnova skita Svetog Vasilija na hilandarskom pristaništu i više od decenije pomoći manastiru Hilandaru bili su među najvažnijim razlozima za odlikovanje Marka Ivića Ordenom Svetog Save.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.