Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
Protojerej Slaviša Marković, sveštenik koga su vernici iskreno voleli, upokojio se nakon duže bolesti u bolnici u Slankamenu. Imao je 52 godine, rodom je iz Bele Crkve, a iza sebe je ostavio bogat trag službe u hramovima Nakučana, Mačve, Ohrida, Loznice i Banje Koviljače. Pre nego što je primio sveštenički čin, bio je cenjen i omiljen veroučitelj, sa smirenim i toplim osmehom, koji je svima unosio osećaj sigurnosti i duhovnog osnaženja.
Otac Slaviša važio je za čoveka velike energije i požrtvovanosti. Njegovo teološko znanje bilo je duboko i promišljeno, a teatrolološka erudicija donosila je posebnu draž njegovim besedama i službama. Vernici, od najmlađih do najstarijih, često su govorili da se njihov susret s njim završavao osećajem ljubavi i poštovanja.
- Bio je iskreni čovekoljubac, radovao se tuđim uspesima kao i svojim - prisećaju se njegovi prijatelji iz Loznice.
Društvene mreže
Protojerej Slaviša Marković
Posvećen obnovi svetinja
Posebno se pamti njegova posvećenost obnovi hramova. Hram u Nakučanima, u kojem je služio, pre dolaska oca Slaviše bio je u teškom stanju. On ga je obnovio, vraćajući mu stari sjaj i pretvarajući ga u pravi biser Mačve. Slično posvećenje pokazao je i kao starešina Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Loznici, na Lagatoru, mestu bogate kulturne i verske tradicije.
Njegov povratak u Jadar, u rodnu Pocerinu, bio je velika radost za vernike, posebno za one kojima je teško pao njegov odlazak iz Loznice. Uz znanje i umeće, ljubav prema Bogu, rodu i otadžbini, imao je dar da ljude i u najvećim nevoljama duhovno osnaži. Njegova bliskost sa braćom sveštenicima, naročito s protom Momčilom Vasiljevićem, bila je primer sabornosti i duhovne zajednice.
Wikimedia/Ванилица
Hram Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Nakučanima
Čudesno otkriće moštiju
Jedan od najupečatljivijih trenutaka njegove službe bio je pronalazak moštiju u crkvi posvećenoj rođenju Svetog Jovana Krstitelja u Nakučanima. Tek četiri dana po dolasku u selo, otac Slaviša je, dok je čistio crkvu, otvorio diptih, dve sastavljene ikone, i između njih pronašao deo rebra s očuvanim delom kože sveca.
- Uzeo sam u ruku i u početku nisam znao o čemu je reč. Kada sam shvatio da su to delovi moštiju, bio sam toliko uzbuđen da sam izašao iz crkve i šetao oko nje nekoliko minuta, a potom odmah obavestio namesnika pocerskog, protojereja-stavrofora Dragana Petrovića - pričao je 2009. otac Slaviša za Glas javnosti. Mošti su potom predane na čuvanje vladiki Lavrentiju šabačkom, a za njihov povratak crkva je morala biti valjano obezbeđena da bi bile zaštićene od lopova.
Svečana liturgija na Ivanjdan, kada su mošti vraćene u crkvu, bila je događaj koji se dugo pamti u Pocerini. Protojerej-stavrofor Dragan Petrović istakao je da su mošti Božija volja, znak vere, nade i ljubavi, sposobne da isceljuju i dušu i telo.
- Verujem da će se i ovde desiti nekakvo čudo, da će se mnogi isceliti od bolesti. Naš narod voli i poštuje svete mošti i ima primera da su mnogima pomogle - kazao je tada otac Dragan.
Wikimedia/Ванилица
Hram Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Nakučanima, koji je sveštenik Slaviša Marković obnovio i u njemu pronašao čudotvorne mošti
Nasleđe koje ostaje
Otac Slaviša Marković završio je svoj ovozemaljski život, ostavljajući iza sebe svetinje obnovljene rukom i srcem, spomen na pronalazak moštiju i na mnoge ljude kojima je bio podrška u trenucima duhovne i životne kušnje. Njegov blagi osmeh, mudrost, požrtvovanost i ljubav prema ljudima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi zauvek ostaju u sećanju onih koji su ga poznavali.
Bio je čovek koji je znao da se molitva i dela vere uvek vrate onome ko iskreno voli. Njegov odlazak je tuga, ali i podsetnik na to kako se živi u službi Bogu i bližnjima - punim srcem i bez rezerve. Protojerej Slaviša Marković upokojio se, ali njegova dela, svetinje i trag u dušama vernika ostaju trajna svetlost Pocerine i šire.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Hiljade vernika sa ikonama u rukama prošlo je ulicama grada, a iz Sabornog hrama odjeknule su reči koje podsećaju da se vera ne brani samo istorijom, već pogledom na čoveka kao živu sliku Božju.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U besedi za utorak drugesedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva uzaludnost nasrtaja na Božji naum i kako se sila nasilnika kroz vekove lomila pred istinom koja neprestano raste.
Od ovsenih, ječmenih i ražanih pahuljica do sočnog porodičnog ručka ili večere – jednostavan recept od nekoliko sastojaka pokazuje kako se od skromne namirnice pravi zasitan i mirisan obrok koji prija svima za stolom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Lava I i Svete mučenike Evtropija, Kleonika i Vasiliska po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetu Katarinu Dreksel, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu se završava drugi dan Purima.