Od Bele Crkve preko Ohrida do Nakučana, protojerej Slaviša Marković obnavljao je crkve i pružao utehu vernicima.
Protojerej Slaviša Marković, sveštenik koga su vernici iskreno voleli, upokojio se nakon duže bolesti u bolnici u Slankamenu. Imao je 52 godine, rodom je iz Bele Crkve, a iza sebe je ostavio bogat trag službe u hramovima Nakučana, Mačve, Ohrida, Loznice i Banje Koviljače. Pre nego što je primio sveštenički čin, bio je cenjen i omiljen veroučitelj, sa smirenim i toplim osmehom, koji je svima unosio osećaj sigurnosti i duhovnog osnaženja.
Otac Slaviša važio je za čoveka velike energije i požrtvovanosti. Njegovo teološko znanje bilo je duboko i promišljeno, a teatrolološka erudicija donosila je posebnu draž njegovim besedama i službama. Vernici, od najmlađih do najstarijih, često su govorili da se njihov susret s njim završavao osećajem ljubavi i poštovanja.
- Bio je iskreni čovekoljubac, radovao se tuđim uspesima kao i svojim - prisećaju se njegovi prijatelji iz Loznice.
Društvene mreže
Protojerej Slaviša Marković
Posvećen obnovi svetinja
Posebno se pamti njegova posvećenost obnovi hramova. Hram u Nakučanima, u kojem je služio, pre dolaska oca Slaviše bio je u teškom stanju. On ga je obnovio, vraćajući mu stari sjaj i pretvarajući ga u pravi biser Mačve. Slično posvećenje pokazao je i kao starešina Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Loznici, na Lagatoru, mestu bogate kulturne i verske tradicije.
Njegov povratak u Jadar, u rodnu Pocerinu, bio je velika radost za vernike, posebno za one kojima je teško pao njegov odlazak iz Loznice. Uz znanje i umeće, ljubav prema Bogu, rodu i otadžbini, imao je dar da ljude i u najvećim nevoljama duhovno osnaži. Njegova bliskost sa braćom sveštenicima, naročito s protom Momčilom Vasiljevićem, bila je primer sabornosti i duhovne zajednice.
Wikimedia/Ванилица
Hram Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Nakučanima
Čudesno otkriće moštiju
Jedan od najupečatljivijih trenutaka njegove službe bio je pronalazak moštiju u crkvi posvećenoj rođenju Svetog Jovana Krstitelja u Nakučanima. Tek četiri dana po dolasku u selo, otac Slaviša je, dok je čistio crkvu, otvorio diptih, dve sastavljene ikone, i između njih pronašao deo rebra s očuvanim delom kože sveca.
- Uzeo sam u ruku i u početku nisam znao o čemu je reč. Kada sam shvatio da su to delovi moštiju, bio sam toliko uzbuđen da sam izašao iz crkve i šetao oko nje nekoliko minuta, a potom odmah obavestio namesnika pocerskog, protojereja-stavrofora Dragana Petrovića - pričao je 2009. otac Slaviša za Glas javnosti. Mošti su potom predane na čuvanje vladiki Lavrentiju šabačkom, a za njihov povratak crkva je morala biti valjano obezbeđena da bi bile zaštićene od lopova.
Svečana liturgija na Ivanjdan, kada su mošti vraćene u crkvu, bila je događaj koji se dugo pamti u Pocerini. Protojerej-stavrofor Dragan Petrović istakao je da su mošti Božija volja, znak vere, nade i ljubavi, sposobne da isceljuju i dušu i telo.
- Verujem da će se i ovde desiti nekakvo čudo, da će se mnogi isceliti od bolesti. Naš narod voli i poštuje svete mošti i ima primera da su mnogima pomogle - kazao je tada otac Dragan.
Wikimedia/Ванилица
Hram Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Nakučanima, koji je sveštenik Slaviša Marković obnovio i u njemu pronašao čudotvorne mošti
Nasleđe koje ostaje
Otac Slaviša Marković završio je svoj ovozemaljski život, ostavljajući iza sebe svetinje obnovljene rukom i srcem, spomen na pronalazak moštiju i na mnoge ljude kojima je bio podrška u trenucima duhovne i životne kušnje. Njegov blagi osmeh, mudrost, požrtvovanost i ljubav prema ljudima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi zauvek ostaju u sećanju onih koji su ga poznavali.
Bio je čovek koji je znao da se molitva i dela vere uvek vrate onome ko iskreno voli. Njegov odlazak je tuga, ali i podsetnik na to kako se živi u službi Bogu i bližnjima - punim srcem i bez rezerve. Protojerej Slaviša Marković upokojio se, ali njegova dela, svetinje i trag u dušama vernika ostaju trajna svetlost Pocerine i šire.
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
Mitropolija Grevene Grčke pravoslavne crkve razrešila ga je dužnosti nakon prijave 43-godišnje žene, dok on negira da je zloupotrebio njene intimne snimke.
Šest jaja, šest kašika šećera i šest kašika brašna dovoljno je za mekan biskvit sa omiljenim voćnim filom, bez komplikovanog merenja i dugog zadržavanja u kuhinji.
Episkop šabački besedio je o snazi zajedništva koje je povezalo žitelje 12 sela u izgradnji hrama Uspenja Presvete Bogorodice i poručio da njihovo delo treba da bude primer i današnjim generacijama.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
Iz manastira odbacuju tvrdnje o lošim uslovima, navode da su osnovne potrebe obezbeđene i objašnjavaju šta se zapravo dešava sa novim priključkom za pumpu i reorganizacijom parohije.
Mitropolit mileševski Atanasije služio je pomen Varnavi Rosiću u Pljevljima, ističući da je ovaj arhijerej i posle svoje smrti nastavio delo započeto za života.
Admiral Džordž M. Vikof i novi komandant KFOR-a Robert Vergori posetili su Gračanicu, gde je mitropolit raško-prizrenski govorio o bezbednosti Srba i zaštiti svetinja.
Tokom praznične liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike da Hrista stave na prvo mesto i upozorio na najveću opasnost za čoveka i narod.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Tumačeći prvi psalam, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se mudrost ne meri samo znanjem i kako nas nesklad sa voljom Božjom može odvesti u greh.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete Kiprijana Justinu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Lukijana Antiohijskog. Katolička crkva proslavlja Svetu Tereziju Avilsku, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.