Mati Dominika provela je čitav život u Grnčarici, služeći Bogu i ljudima, ostavljajući za sobom svedočanstvo tihe vere i trajne molitve.
U tišini, onako kako je i živela, na dan kada Crkva proslavlja praznik Začeća Svete Ane, upokojila se igumanija monahinja Dominika, duhovni stub manastira Grnčarica u Eparhiji šumadijskoj. Kraj njenog ovozemaljskog života prilika je za podsećanje na ženu posvećenu molitvi, poslušnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima, ali i na veru da smrt nije kraj, već otvara put ka večnom životu.
SPC
Mati Dominika, igumanija manastira Grnčarica
Rođena je 1956. godine, a u manastir Grnčarica došla je još kao trogodišnje dete, vođena rukom svoje bake. Već tada se nazirao njen neobičan poziv ka monaškom životu. Kasnije joj se pridružila i njena rođena sestra, koja je dobila monaško ime Hristosija. Decenije koje je mati Dominika provela u ovom svetom mestu bile su ispunjene molitvom, skromnošću i brigom za sestrinstvo, ali i za svakog vernika koji je dolazio u potrazi za utehom i blagoslovom.
Kao igumanija, mati Dominika upravljala je manastirom, ali je bila i duhovna majka svima koji su u hramu tražili mir, a u njenim rečima i delu pouku. Njena tiha i istrajna služba ostavila je neizbrisiv trag u životu manastira i u srcima vernika koji su kroz nju osećali toplinu Božje blagodati.
SPC
Mati Dominika je u manastir došla kao trogodišnja devojčica
Iako je njeno telo sada predato zemlji, duhovna svetlost koju je širila ostaje među sestrinstvom, vernicima i u samim zidovima Grnčarice. U molitvi i sećanju, i dalje će biti prisutna, podsećajući da život u Bogu ne prestaje smrću, već se nastavlja u večnosti.
Manastir Grnčarica, kroz decenije obnove i duhovnog rada, ostaje trajna riznica vere i molitve, a mati Dominika zauvek ostaje simbol predanosti i ljubavi koja prevazilazi prolaznost ovog sveta.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Kao mudar i duhovan čovek, Sveti Danilo je imao i politički uticaj, a naročito ga je poštovao car Lav koji je naredio da se napravi krov na stubu na kome je obitavao, kako bi ga spasao od smrzavanja.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Dok se srednjovekovni junaci svojataju, život ćerke i unuka Đurađa Kastriotića svedoči o pravoslavnoj veri, srpskoj despotskoj lozi i svetosti koja ne pristaje na savremene interpretacije.