Mati Dominika provela je čitav život u Grnčarici, služeći Bogu i ljudima, ostavljajući za sobom svedočanstvo tihe vere i trajne molitve.
U tišini, onako kako je i živela, na dan kada Crkva proslavlja praznik Začeća Svete Ane, upokojila se igumanija monahinja Dominika, duhovni stub manastira Grnčarica u Eparhiji šumadijskoj. Kraj njenog ovozemaljskog života prilika je za podsećanje na ženu posvećenu molitvi, poslušnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima, ali i na veru da smrt nije kraj, već otvara put ka večnom životu.
SPC
Mati Dominika, igumanija manastira Grnčarica
Rođena je 1956. godine, a u manastir Grnčarica došla je još kao trogodišnje dete, vođena rukom svoje bake. Već tada se nazirao njen neobičan poziv ka monaškom životu. Kasnije joj se pridružila i njena rođena sestra, koja je dobila monaško ime Hristosija. Decenije koje je mati Dominika provela u ovom svetom mestu bile su ispunjene molitvom, skromnošću i brigom za sestrinstvo, ali i za svakog vernika koji je dolazio u potrazi za utehom i blagoslovom.
Kao igumanija, mati Dominika upravljala je manastirom, ali je bila i duhovna majka svima koji su u hramu tražili mir, a u njenim rečima i delu pouku. Njena tiha i istrajna služba ostavila je neizbrisiv trag u životu manastira i u srcima vernika koji su kroz nju osećali toplinu Božje blagodati.
SPC
Mati Dominika je u manastir došla kao trogodišnja devojčica
Iako je njeno telo sada predato zemlji, duhovna svetlost koju je širila ostaje među sestrinstvom, vernicima i u samim zidovima Grnčarice. U molitvi i sećanju, i dalje će biti prisutna, podsećajući da život u Bogu ne prestaje smrću, već se nastavlja u večnosti.
Manastir Grnčarica, kroz decenije obnove i duhovnog rada, ostaje trajna riznica vere i molitve, a mati Dominika zauvek ostaje simbol predanosti i ljubavi koja prevazilazi prolaznost ovog sveta.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
Miris tamjana i tiha molitva ispunili su Saborni hram u Prijepolju dok su sabrani pominjali decu, žene i vojnike čija imena i dalje žive u srcima zajednice.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Simeona Novog Bogoslova po starom i Blagovesti po novom kalendaru. Katolici slave Navještenje (Blagovesti), dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.