Mati Dominika provela je čitav život u Grnčarici, služeći Bogu i ljudima, ostavljajući za sobom svedočanstvo tihe vere i trajne molitve.
U tišini, onako kako je i živela, na dan kada Crkva proslavlja praznik Začeća Svete Ane, upokojila se igumanija monahinja Dominika, duhovni stub manastira Grnčarica u Eparhiji šumadijskoj. Kraj njenog ovozemaljskog života prilika je za podsećanje na ženu posvećenu molitvi, poslušnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima, ali i na veru da smrt nije kraj, već otvara put ka večnom životu.
SPC
Mati Dominika, igumanija manastira Grnčarica
Rođena je 1956. godine, a u manastir Grnčarica došla je još kao trogodišnje dete, vođena rukom svoje bake. Već tada se nazirao njen neobičan poziv ka monaškom životu. Kasnije joj se pridružila i njena rođena sestra, koja je dobila monaško ime Hristosija. Decenije koje je mati Dominika provela u ovom svetom mestu bile su ispunjene molitvom, skromnošću i brigom za sestrinstvo, ali i za svakog vernika koji je dolazio u potrazi za utehom i blagoslovom.
Kao igumanija, mati Dominika upravljala je manastirom, ali je bila i duhovna majka svima koji su u hramu tražili mir, a u njenim rečima i delu pouku. Njena tiha i istrajna služba ostavila je neizbrisiv trag u životu manastira i u srcima vernika koji su kroz nju osećali toplinu Božje blagodati.
SPC
Mati Dominika je u manastir došla kao trogodišnja devojčica
Iako je njeno telo sada predato zemlji, duhovna svetlost koju je širila ostaje među sestrinstvom, vernicima i u samim zidovima Grnčarice. U molitvi i sećanju, i dalje će biti prisutna, podsećajući da život u Bogu ne prestaje smrću, već se nastavlja u večnosti.
Manastir Grnčarica, kroz decenije obnove i duhovnog rada, ostaje trajna riznica vere i molitve, a mati Dominika zauvek ostaje simbol predanosti i ljubavi koja prevazilazi prolaznost ovog sveta.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.