Mati Dominika provela je čitav život u Grnčarici, služeći Bogu i ljudima, ostavljajući za sobom svedočanstvo tihe vere i trajne molitve.
U tišini, onako kako je i živela, na dan kada Crkva proslavlja praznik Začeća Svete Ane, upokojila se igumanija monahinja Dominika, duhovni stub manastira Grnčarica u Eparhiji šumadijskoj. Kraj njenog ovozemaljskog života prilika je za podsećanje na ženu posvećenu molitvi, poslušnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima, ali i na veru da smrt nije kraj, već otvara put ka večnom životu.
SPC
Mati Dominika, igumanija manastira Grnčarica
Rođena je 1956. godine, a u manastir Grnčarica došla je još kao trogodišnje dete, vođena rukom svoje bake. Već tada se nazirao njen neobičan poziv ka monaškom životu. Kasnije joj se pridružila i njena rođena sestra, koja je dobila monaško ime Hristosija. Decenije koje je mati Dominika provela u ovom svetom mestu bile su ispunjene molitvom, skromnošću i brigom za sestrinstvo, ali i za svakog vernika koji je dolazio u potrazi za utehom i blagoslovom.
Kao igumanija, mati Dominika upravljala je manastirom, ali je bila i duhovna majka svima koji su u hramu tražili mir, a u njenim rečima i delu pouku. Njena tiha i istrajna služba ostavila je neizbrisiv trag u životu manastira i u srcima vernika koji su kroz nju osećali toplinu Božje blagodati.
SPC
Mati Dominika je u manastir došla kao trogodišnja devojčica
Iako je njeno telo sada predato zemlji, duhovna svetlost koju je širila ostaje među sestrinstvom, vernicima i u samim zidovima Grnčarice. U molitvi i sećanju, i dalje će biti prisutna, podsećajući da život u Bogu ne prestaje smrću, već se nastavlja u večnosti.
Manastir Grnčarica, kroz decenije obnove i duhovnog rada, ostaje trajna riznica vere i molitve, a mati Dominika zauvek ostaje simbol predanosti i ljubavi koja prevazilazi prolaznost ovog sveta.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.
Kroz lik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najtežem koraku u duhovnom životu: trenutku kada čovek prestaje da upravlja svojim putem i usudi se da ga poveri Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Veliki pravoslavni duhovnik 20. veka podseća nas da tuga nije prirodna za one koji veruju i otkriva put ka unutrašnjem miru kroz nadu, radost i Božiju ljubav.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
Praznik Krštenja Hristovog u hramu Svetog Save protekao je u znaku snažne poruke poglavara Srpske pravoslavne crkve o veri koja ne beži od sveta, već ga preobražava.
Doček prepisa Bogorodice Trojeručice pretvorio je običnu večernju službu u događaj koji su vernici doživeli kao lični susret, a ne kao crkveni protokol.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Stefan Popović zaplivao je sa društvom na plaži u Australiji i, u hladnim talasima kod Geelonga, pokazao da se praznik i tradicija ne vezuju za geografiju, već za veru koja putuje zajedno sa čovekom.