Mati Dominika provela je čitav život u Grnčarici, služeći Bogu i ljudima, ostavljajući za sobom svedočanstvo tihe vere i trajne molitve.
U tišini, onako kako je i živela, na dan kada Crkva proslavlja praznik Začeća Svete Ane, upokojila se igumanija monahinja Dominika, duhovni stub manastira Grnčarica u Eparhiji šumadijskoj. Kraj njenog ovozemaljskog života prilika je za podsećanje na ženu posvećenu molitvi, poslušnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjima, ali i na veru da smrt nije kraj, već otvara put ka večnom životu.
SPC
Mati Dominika, igumanija manastira Grnčarica
Rođena je 1956. godine, a u manastir Grnčarica došla je još kao trogodišnje dete, vođena rukom svoje bake. Već tada se nazirao njen neobičan poziv ka monaškom životu. Kasnije joj se pridružila i njena rođena sestra, koja je dobila monaško ime Hristosija. Decenije koje je mati Dominika provela u ovom svetom mestu bile su ispunjene molitvom, skromnošću i brigom za sestrinstvo, ali i za svakog vernika koji je dolazio u potrazi za utehom i blagoslovom.
Kao igumanija, mati Dominika upravljala je manastirom, ali je bila i duhovna majka svima koji su u hramu tražili mir, a u njenim rečima i delu pouku. Njena tiha i istrajna služba ostavila je neizbrisiv trag u životu manastira i u srcima vernika koji su kroz nju osećali toplinu Božje blagodati.
SPC
Mati Dominika je u manastir došla kao trogodišnja devojčica
Iako je njeno telo sada predato zemlji, duhovna svetlost koju je širila ostaje među sestrinstvom, vernicima i u samim zidovima Grnčarice. U molitvi i sećanju, i dalje će biti prisutna, podsećajući da život u Bogu ne prestaje smrću, već se nastavlja u večnosti.
Manastir Grnčarica, kroz decenije obnove i duhovnog rada, ostaje trajna riznica vere i molitve, a mati Dominika zauvek ostaje simbol predanosti i ljubavi koja prevazilazi prolaznost ovog sveta.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Devedeset i jedna godina nakon atentata u Marseju, verni narod, potomci kraljevske porodice i učenici iz Topole okupili su se pod svodovima svetinje da se pomole za pokoj duše kralja Aleksandra
Rođena u selu Selogražde kod Prizrena, mati Evgenija je ceo život posvetila manastirima i molitvi, ostavljajući neizbrisiv trag u Pokajnici i u srcima vernika.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.