Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Hodnici dečje bolnice odjekuju tišinom u kojoj se krije svakodnevna borba – strah i nada prožimaju svaki korak, a svaki osmeh deteta postaje mali znak pobede.
Upravo u takvu tišinu, ispunjenu životom, zakoračio je patrijarh srpski Porfirije, koji je zajedno sa protojerejem Đorđem Stojisavljevićem, šefom Kabineta patrijarha, posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Beogradu.
Susret koji donosi utehu najmlađima
Dočekan bez velike pompe, ali sa iskrenom radošću, patrijarh je najpre razgovarao sa lekarima i upravom ove ustanove, čiji rad već decenijama predstavlja oslonac dečjeg zdravstva u Srbiji. Sa istorijom koja počinje još 1924. godine, a zgradom dovršenom 1940. zahvaljujući ličnim sredstvima kraljice Marije Karađorđević i projektu arhitekte Milana Zlokovića, ova klinika nosi i težinu tradicije i odgovornost savremenog lečenja.
Foto: SPC
Direktor ustanove, profesor dr Siniša Dučić, upoznao je patrijarha sa obimom i značajem rada klinike, ističući da je reč o visokospecijalizovanoj državnoj zdravstvenoj ustanovi koja pruža najsavremenije usluge u oblasti pedijatrije i dečje hirurgije. Posebno mesto zauzima činjenica da je to jedina pedijatrijska ustanova tercijarnog tipa u Srbiji koja ima odeljenje hemodijalize i transplantacije bubrega, kao i službu neurohirurgije.
Ali, iza brojki i medicinskih dostignuća, ostaje ono najvažnije – odnos prema detetu. „Uz posvećenost i brigu o obolelom detetu i podršku porodici, naša klinika je i vodeća u uvođenju novih tehnologija“, naglasio je dr Dučić, ukazujući na stalnu težnju da se medicina razvija, ali da čovek ostane u njenom središtu.
Patrijarh Porfirije je, u pratnji direktora i glavne sestre Milice Pavićević, obišao bolnička odeljenja. Zadržavao se kraj kreveta malih pacijenata, darujući ih prigodnim poklonima, ali i onim što se ne može zapakovati – pažnjom, blagim rečima i prisustvom koje umiruje.
Klinika u Tiršovoj gde se svakodnevno vode velike borbe
U takvim susretima, bez mnogo izgovorenih rečenica, otkriva se suština hrišćanske brige za bližnjeg. Poseta nije bila samo čin podrške zdravstvenim radnicima, već i podsećanje da Crkva ostaje uz one koji trpe, naročito kada su u pitanju najmlađi.
Danas ova klinika okuplja gotovo 700 zaposlenih, među kojima je 128 lekara, od kojih su mnogi i nastavnici Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Godišnje se ovde leči oko 15.000 dece, obavi desetine hiljada pregleda i hiljade operacija. Iza svakog tog broja stoji jedno ime, jedna porodica i jedna borba.
U tom prostoru, gde se medicina i nada svakodnevno susreću, poseta patrijarha nije promenila tok lečenja, ali jeste donela nešto što se ne meri aparatima – osećaj da niko nije zaboravljen.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Susret u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu otvorio teme pravnog položaja verskih zajednica, zaštite kulturne baštine i unapređenja saradnje Crkve i države.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
Iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da Memorandum ne znači osnivanje univerziteta, već okvir za saradnju, uz upozorenje na pogrešna tumačenja u medijima.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
On je istakao da krštenje označava početak njihovog života u crkvi i da se tom činu raduju ne samo ljudi na zemlji već i nebo, i anđeli, i svetitelji Božji, saopštili su iz SPC.
Više od 160 dece iz Srbije, Republike Srpske i sa Kosova i Metohije odmerilo je snage sa velemajstorima u jedinstvenoj šahovskoj simultanki, a reči patrijarha pretvorile su igru u praznik zajedništva, ljubavi i darovitosti.
U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.