Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Hodnici dečje bolnice odjekuju tišinom u kojoj se krije svakodnevna borba – strah i nada prožimaju svaki korak, a svaki osmeh deteta postaje mali znak pobede.
Upravo u takvu tišinu, ispunjenu životom, zakoračio je patrijarh srpski Porfirije, koji je zajedno sa protojerejem Đorđem Stojisavljevićem, šefom Kabineta patrijarha, posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Beogradu.
Susret koji donosi utehu najmlađima
Dočekan bez velike pompe, ali sa iskrenom radošću, patrijarh je najpre razgovarao sa lekarima i upravom ove ustanove, čiji rad već decenijama predstavlja oslonac dečjeg zdravstva u Srbiji. Sa istorijom koja počinje još 1924. godine, a zgradom dovršenom 1940. zahvaljujući ličnim sredstvima kraljice Marije Karađorđević i projektu arhitekte Milana Zlokovića, ova klinika nosi i težinu tradicije i odgovornost savremenog lečenja.
Foto: SPC
Direktor ustanove, profesor dr Siniša Dučić, upoznao je patrijarha sa obimom i značajem rada klinike, ističući da je reč o visokospecijalizovanoj državnoj zdravstvenoj ustanovi koja pruža najsavremenije usluge u oblasti pedijatrije i dečje hirurgije. Posebno mesto zauzima činjenica da je to jedina pedijatrijska ustanova tercijarnog tipa u Srbiji koja ima odeljenje hemodijalize i transplantacije bubrega, kao i službu neurohirurgije.
Ali, iza brojki i medicinskih dostignuća, ostaje ono najvažnije – odnos prema detetu. „Uz posvećenost i brigu o obolelom detetu i podršku porodici, naša klinika je i vodeća u uvođenju novih tehnologija“, naglasio je dr Dučić, ukazujući na stalnu težnju da se medicina razvija, ali da čovek ostane u njenom središtu.
Patrijarh Porfirije je, u pratnji direktora i glavne sestre Milice Pavićević, obišao bolnička odeljenja. Zadržavao se kraj kreveta malih pacijenata, darujući ih prigodnim poklonima, ali i onim što se ne može zapakovati – pažnjom, blagim rečima i prisustvom koje umiruje.
Klinika u Tiršovoj gde se svakodnevno vode velike borbe
U takvim susretima, bez mnogo izgovorenih rečenica, otkriva se suština hrišćanske brige za bližnjeg. Poseta nije bila samo čin podrške zdravstvenim radnicima, već i podsećanje da Crkva ostaje uz one koji trpe, naročito kada su u pitanju najmlađi.
Danas ova klinika okuplja gotovo 700 zaposlenih, među kojima je 128 lekara, od kojih su mnogi i nastavnici Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Godišnje se ovde leči oko 15.000 dece, obavi desetine hiljada pregleda i hiljade operacija. Iza svakog tog broja stoji jedno ime, jedna porodica i jedna borba.
U tom prostoru, gde se medicina i nada svakodnevno susreću, poseta patrijarha nije promenila tok lečenja, ali jeste donela nešto što se ne meri aparatima – osećaj da niko nije zaboravljen.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Susret u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu otvorio teme pravnog položaja verskih zajednica, zaštite kulturne baštine i unapređenja saradnje Crkve i države.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
Iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da Memorandum ne znači osnivanje univerziteta, već okvir za saradnju, uz upozorenje na pogrešna tumačenja u medijima.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Strah roditelja da su zakasnili često izgleda nepodnošljivo, ali reči starca Serafima otkrivaju zašto se put vere ne prekida - čak i kad se čini da je zauvek napušten.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.