Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Hodnici dečje bolnice odjekuju tišinom u kojoj se krije svakodnevna borba – strah i nada prožimaju svaki korak, a svaki osmeh deteta postaje mali znak pobede.
Upravo u takvu tišinu, ispunjenu životom, zakoračio je patrijarh srpski Porfirije, koji je zajedno sa protojerejem Đorđem Stojisavljevićem, šefom Kabineta patrijarha, posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Beogradu.
Susret koji donosi utehu najmlađima
Dočekan bez velike pompe, ali sa iskrenom radošću, patrijarh je najpre razgovarao sa lekarima i upravom ove ustanove, čiji rad već decenijama predstavlja oslonac dečjeg zdravstva u Srbiji. Sa istorijom koja počinje još 1924. godine, a zgradom dovršenom 1940. zahvaljujući ličnim sredstvima kraljice Marije Karađorđević i projektu arhitekte Milana Zlokovića, ova klinika nosi i težinu tradicije i odgovornost savremenog lečenja.
Foto: SPC
Direktor ustanove, profesor dr Siniša Dučić, upoznao je patrijarha sa obimom i značajem rada klinike, ističući da je reč o visokospecijalizovanoj državnoj zdravstvenoj ustanovi koja pruža najsavremenije usluge u oblasti pedijatrije i dečje hirurgije. Posebno mesto zauzima činjenica da je to jedina pedijatrijska ustanova tercijarnog tipa u Srbiji koja ima odeljenje hemodijalize i transplantacije bubrega, kao i službu neurohirurgije.
Ali, iza brojki i medicinskih dostignuća, ostaje ono najvažnije – odnos prema detetu. „Uz posvećenost i brigu o obolelom detetu i podršku porodici, naša klinika je i vodeća u uvođenju novih tehnologija“, naglasio je dr Dučić, ukazujući na stalnu težnju da se medicina razvija, ali da čovek ostane u njenom središtu.
Patrijarh Porfirije je, u pratnji direktora i glavne sestre Milice Pavićević, obišao bolnička odeljenja. Zadržavao se kraj kreveta malih pacijenata, darujući ih prigodnim poklonima, ali i onim što se ne može zapakovati – pažnjom, blagim rečima i prisustvom koje umiruje.
Klinika u Tiršovoj gde se svakodnevno vode velike borbe
U takvim susretima, bez mnogo izgovorenih rečenica, otkriva se suština hrišćanske brige za bližnjeg. Poseta nije bila samo čin podrške zdravstvenim radnicima, već i podsećanje da Crkva ostaje uz one koji trpe, naročito kada su u pitanju najmlađi.
Danas ova klinika okuplja gotovo 700 zaposlenih, među kojima je 128 lekara, od kojih su mnogi i nastavnici Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Godišnje se ovde leči oko 15.000 dece, obavi desetine hiljada pregleda i hiljade operacija. Iza svakog tog broja stoji jedno ime, jedna porodica i jedna borba.
U tom prostoru, gde se medicina i nada svakodnevno susreću, poseta patrijarha nije promenila tok lečenja, ali jeste donela nešto što se ne meri aparatima – osećaj da niko nije zaboravljen.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Susret u Patrijaršijskom dvoru u Beogradu otvorio teme pravnog položaja verskih zajednica, zaštite kulturne baštine i unapređenja saradnje Crkve i države.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
Iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da Memorandum ne znači osnivanje univerziteta, već okvir za saradnju, uz upozorenje na pogrešna tumačenja u medijima.
Više od 60 hramova u Beogradu i desetine lokacija u drugim gradovima otvaraju vrata solidarnosti – sav prihod namenjen je podršci višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve posetio Univerzitetsku dečju kliniku u Tiršovoj, razgovarao sa lekarima i zastajao kraj kreveta najmlađih pacijenata, pokazujući koliko pažnja, reč i prisustvo znače tamo gde se vode najteže borbe.
Iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da Memorandum ne znači osnivanje univerziteta, već okvir za saradnju, uz upozorenje na pogrešna tumačenja u medijima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
On je istakao da krštenje označava početak njihovog života u crkvi i da se tom činu raduju ne samo ljudi na zemlji već i nebo, i anđeli, i svetitelji Božji, saopštili su iz SPC.
Više od 160 dece iz Srbije, Republike Srpske i sa Kosova i Metohije odmerilo je snage sa velemajstorima u jedinstvenoj šahovskoj simultanki, a reči patrijarha pretvorile su igru u praznik zajedništva, ljubavi i darovitosti.
U okviru centralnog programa manifestacije „Beogradski dani porodice“, održanog u prisustvu patrijarha srpskog i gradonačelnika Šapića, Kalemegdan je zasijao u znaku večnih vrednosti, podsećajući na snagu doma, ljubavi i odgovornosti.
Iz Srpske pravoslavne crkve poručuju da Memorandum ne znači osnivanje univerziteta, već okvir za saradnju, uz upozorenje na pogrešna tumačenja u medijima.
Parohijani i vernici širom Republike Srpske ujedinjeni u molitvi i sećanju na mladog sveštenika čija je posvećenost okupljala ljude i vraćala veru, dok porodica i deca traže snagu posle nenadoknadivog gubitka.
Od detinjstva daleko od rodnog praga do svešteničke službe među svojim ljudima, njegov put bio je ispunjen verom i tihom snagom, a naglo prekinut u trenutku koji je iza sebe ostavio porodicu, vernike i zajednicu u nemoj boli.
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Dolazak moštiju Svetog Nektarija Eginskog u Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje doneo je poseban mir i sabranost, gde su se medicina i vera susrele u potrazi za utehom, snagom i duhovnim isceljenjem.