Više od 60 hramova u Beogradu i desetine lokacija u drugim gradovima otvaraju vrata solidarnosti – sav prihod namenjen je podršci višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji.
Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija, Humanitarna organizacija Srbi za Srbe, u saradnji sa Verskim dobrotvornim starateljstvom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, organizuje u subotu, 4. aprila 2026. godine, na Lazarevu subotu, tradicionalnu vaskršnju humanitarnu akciju "Krofne iz bloka".
Nakon svete liturgije, tokom celog dana, u portama više od 60 beogradskih hramova biće deljene krofne, jednu od najomiljenijih posnih poslastica. Cena krofne je dobrovoljni prilog, a sva prikupljena sredstva namenjena su pomoći socijalno ugroženim višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji, kao i podršci radu Verskog dobrotvornog starateljstva.
Srbi za Srbe
Nakon svete liturgije, tokom celog dana na praznik Vrbica, u portama više od 60 beogradskih hramova biće deljene krofne
Akcija će biti organizovana u većini beogradskih hramova, među kojima su Hram Svetog Save na Vračaru, Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu, Manastir Rakovica, Hram Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu, ali i u mnogim drugim crkvama širom grada.
Zašto je važno učestvovati u akciji "Krofne iz bloka"
Pored Beograda, akcija će istog dana biti realizovana u brojnim gradovima Srbije i dijaspore. U nedelju, 5. aprila, na praznik Cveti, nastaviće se na više od 50 lokacija u Republici Srpskoj. Prošle godine, „Krofne iz bloka“ su organizovane na više od 160 lokacija širom Srbije, regiona i dijaspore, pokazujući koliko zajedništvo može da promeni živote onih kojima je pomoć najpotrebnija.
Kako možete pomoći i uključiti se
Ovo je prilika da svako ko želi da pomogne, na jednostavan način ulепša dan drugima i oseti radost zajedništva. Pozivamo sve ljude dobre volje da se priključe akciji, podrže humanitarni rad i učine Vaskrs toplijim za porodice u potrebi.
Srbi za Srbe
Humanitarna organizacija Srbi za Srbe, u saradnji sa Verskim dobrotvornim starateljstvom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, tradicionalno organizuje vaskršnju humanitarnu akciju „Krofne iz bloka“.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save biće otvorena izložba radova studenata Akademije SPC koji kroz ikone i freske podsećaju na stradanje srpskih svetinja na Kosmetu.
Tog 17. marta 2004. nasilje je prekinulo mir, spalilo domove i svetinje, a dok mnogi još nisu mogli da se vrate kući, snaga vere i sećanje opstaju kao jedini svetionik kroz tminu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
Dok su vernici u tišini prilazili Časnom pojasu i ostavljali priloge, malo ko je slutio da će ti darovi postati pomoć porodicama na Kosovu i Metohiji koje žive u neizvesnosti, ali čuvaju veru i ognjišta.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.