Više od 60 hramova u Beogradu i desetine lokacija u drugim gradovima otvaraju vrata solidarnosti – sav prihod namenjen je podršci višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji.
Sa blagoslovom patrijarha srpskog Porfirija, Humanitarna organizacija Srbi za Srbe, u saradnji sa Verskim dobrotvornim starateljstvom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, organizuje u subotu, 4. aprila 2026. godine, na Lazarevu subotu, tradicionalnu vaskršnju humanitarnu akciju "Krofne iz bloka".
Nakon svete liturgije, tokom celog dana, u portama više od 60 beogradskih hramova biće deljene krofne, jednu od najomiljenijih posnih poslastica. Cena krofne je dobrovoljni prilog, a sva prikupljena sredstva namenjena su pomoći socijalno ugroženim višedetnim porodicama na Kosovu i Metohiji, kao i podršci radu Verskog dobrotvornog starateljstva.
Srbi za Srbe
Nakon svete liturgije, tokom celog dana na praznik Vrbica, u portama više od 60 beogradskih hramova biće deljene krofne
Akcija će biti organizovana u većini beogradskih hramova, među kojima su Hram Svetog Save na Vračaru, Crkva Svetog Marka na Tašmajdanu, Manastir Rakovica, Hram Svetog Aleksandra Nevskog na Dorćolu, ali i u mnogim drugim crkvama širom grada.
Zašto je važno učestvovati u akciji "Krofne iz bloka"
Pored Beograda, akcija će istog dana biti realizovana u brojnim gradovima Srbije i dijaspore. U nedelju, 5. aprila, na praznik Cveti, nastaviće se na više od 50 lokacija u Republici Srpskoj. Prošle godine, „Krofne iz bloka“ su organizovane na više od 160 lokacija širom Srbije, regiona i dijaspore, pokazujući koliko zajedništvo može da promeni živote onih kojima je pomoć najpotrebnija.
Kako možete pomoći i uključiti se
Ovo je prilika da svako ko želi da pomogne, na jednostavan način ulепša dan drugima i oseti radost zajedništva. Pozivamo sve ljude dobre volje da se priključe akciji, podrže humanitarni rad i učine Vaskrs toplijim za porodice u potrebi.
Srbi za Srbe
Humanitarna organizacija Srbi za Srbe, u saradnji sa Verskim dobrotvornim starateljstvom Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, tradicionalno organizuje vaskršnju humanitarnu akciju „Krofne iz bloka“.
U Parohijskom domu hrama Svetog Save biće otvorena izložba radova studenata Akademije SPC koji kroz ikone i freske podsećaju na stradanje srpskih svetinja na Kosmetu.
Tog 17. marta 2004. nasilje je prekinulo mir, spalilo domove i svetinje, a dok mnogi još nisu mogli da se vrate kući, snaga vere i sećanje opstaju kao jedini svetionik kroz tminu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.