Crkve i manastiri 27.04.2024 | 21:52

CRKVA JE BILA TOLIKO VELIČANSTVENA TAKO DA JE SVAKO KOJE VIDEO, MISLIO DA JE TO ZEMALJSKO NEBO: U njoj krunisan Stefan Nemanjić za prvog srpskog kralja

Izvor: SPC
CRKVA JE BILA TOLIKO VELIČANSTVENA TAKO DA JE SVAKO KOJE VIDEO, MISLIO DA JE TO ZEMALJSKO NEBO: U njoj krunisan Stefan Nemanjić za prvog srpskog kralja
Wikimedia/MilenaBal

Pomirivši zavadenu braću Sveti Sava je zajedno sa Stefanom odlučio da sagradi manastir Žiču kao srpsku carsku lavru

Manastir Žiča je manastir Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u blizini grada Kraljeva. Manastir, zajedno sa Crkvom svetog uspenja je sagradio prvi kralj Srbije, Stefan Prvovenčani. Manastir je uništen u 13. veku, ali je ponovo sagradio kralj Stefan Milutin početkom 14. veka.
Istorija manastira Žiče počela je onog trenutka kada je sedamanestogodišnji Rastko Nemanjić odlučio da napusti dvor svog oca Stefana Nemanje i posveti se monaškom životu na Svetoj gori Atoskoj. Kada se početkom XIII veka vratio sa Svete gore u Srbiju sa moštima svetog mu roditelja Simeona Mirotočivog, srpska država je bila potrešena sukobom između Stefana i Vukana.

Wikimedia/Vera Bukvic
MManastir Žiča mesto krunisanja prvog srpskog kralja

Pomirivši zavadenu braću Sveti Sava je zajedno sa Stefanom odlučio da sagradi manastir Žiču kao srpsku carsku lavru. Mesto na kom se gradio manastir bilo je podjednako udaljeno i od Carigrada i od Rima, što je tumačeno tako da je Srbija na raskršcu između pravoslavnog Istoka i rimokatoličkog Zapada. Crkva u manastiru Žiči koja je posvećena Hristovom Vaznesenju (Sveti Spas) građena je oko dvadeset godina. Crkva je kao celina predstavljala ne samo manastirski hram već i katedralu prvog srpskog arhiepiskopa. U građenju crkve uočavaju se novine u odnosu na hramove iz vremena Stefana Nemanje.


Uz priprat su bile dodate kapele sa kupolicama i malim tremovima dok je zapadna fasada oblikovana kao pročelje trobrodne bazilike. Kao arhimandrit manastira Studenice Sveti Sava je krenuo 1219. godine u Nikeju, tadašnju prestonicu vaseljenskog patrijarha i vizantijskog cara. Patrijarh Manojlo Saranten Haritopul i car Teodor I Laskaris dodeljuju arhimandritu Savi "Akt o autokefalnosti srpske crkve", proglasio ga na Cveti 1.219. godine za prvog srpskog arhiepiskopa.

Manastir Žiča postaje sedište srpske arhiepiskopije. U manastiru Žiči je vec 1.220. godine arhiepiskop Sava proglasio osmoricu episkopa, da bi 1.221. godine na Saboru duhovne i svetovne vlastele krunisao svog brata Stefana za prvog srpskog kralja. "Kralj se toga dana neiskazanom radošću radovaše, ne radi venca kraljevskog, već radi toga što se sa svih strana skupilo mnoštvo naroda koji su došli da vide kako je njegova crkva krasna. Crkva je bila veličanstvena tako da je svaki koji ju je video, mislio da je to zemsljsko nebo."
Kada se arhiepiskop Sava 1.220. godine vratio iz Nikeje u Srbiju došlo je i do izvesnih promena u arhitektonskom izgledu crkve u Žiči. Sa zapadne strane je dozidana spoljašnja priprata sa četiri stuba i devet traveja, nad njom ima katihumena, a ispred nje visoko zvonik.
Po svemu sudeći tada je porušen zid između zapadnog traveja crkve i stare priprate, a uz oltar crkve su izgradeni proskomidija i dakonikon. U trećoj deceniji XIII veka crkva je premalterisana i obojena u crveno. Verujući da crkva počiva na krvi mučenika, što je na Svetoj gori bilo oživotvoreno u crveno obojenom licu hramova kao što su Lavra i Vatoped, Sveti Sava je zahtevao od majstora da Crkvu Svetog Spasa oboje na isti način.
Povelje kralja Stefana Prvovencanog (1196-1228) i njegovog sina, kralja Radoslava (1.228.-1.234.), spadaju u najstarije istorijske izvore o manastiru Žiči.