Hrabre devojke iz Pirota, posle šestodnevnog pešačenja došle su u manastirki kompleks nadomak Golupca, s ciljem da daju doprinos pomoći u lečenju Dimitrija Pešića i pruže podršku restauraciji ikonostasa.
Dve hrabre devojke iz Pirota, Sanja Zlatković i Ana Ćirić, trijumfalno su stigle do Manastira Tumane nakon šestodnevnog hodočašća od preko 230 kilometara. Stigle su na dan koji u manastirskom kompleksu u Tumanu predstavlja veliku svetkovinu – presvlačenje moštiju Svetog Zosima Tumanskog.
Njihova misija, započeta ispred Hrama Roždestva Hristovog u Pirotu, imala je dva duboka cilja: pomoći u lečenju mladog sugrađanina Dimitrija Pešića i pružanje podrške restauraciji ikonostasa.
Printscreen/Youtube/Pirotske Vesti
Sanja Zlatković i Ana Ćirić ispred Manastira Tumane
Putovanje nije bilo samo fizički izazovno, već je obilovalo brojnim duhovnim iskušenjima koja su ove izuzetne Piroćanke hrabro savladale. Uspostavljajući veze s ljudima duž puta, Ana i Sanja su apelovale za pomoć i podršku, što je rezultiralo velikodušnim gestovima i gostoprimstvom koje su doživele u mnogim mestima kroz koje su prolazile.
Na svojem cilju u Manastiru Tumane, Anu i Sanju su blagoslovili episkop toplički Petar i iguman Stefan. Njihov dolazak je bio ne samo znak njihove posvećenosti humanitarnom radu, već i simbol zajedništva i vere koji inspiriše mnoge.
Ova priča o hrabrosti, duhovnosti i humanosti Sanje i Ane ostavlja dubok trag u srcima svih koji su pratili njihovo putovanje i pružilo podršku njihovoj misiji.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su doktori gubili nadu, vera i molitva stvorile su trenutak koji nadmašuje ljudsku logiku - sveštenik iz Frankfurta otkriva kako je Minja doživeo isceljenje koje potvrđuje snagu Božjeg milosrđa i savršen tajming Svetih.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Iza poznatih simbola i opštepoznatih činjenica o manastirskom kompleksu u dolini reke Mileševke otvaraju se manje vidljive epizode koje ga otkrivaju u drugačijem svetlu.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.