Tanjug/PREDRAG MITIC, YT/ BalkanTrip TVFreska Svetog Save
Dušan Milovanović, istoričar i poznavalac Svete gore, ističe da je Sveti Sava, uz pomoć svog oca Svetog Simeona, podigao manastir Hilandar kao obrazovni centar za srpski narod, dok su kelije na Svetoj gori, koje su nekada bile srpske, danas u većem delu u rukama Grka.
Sveta gora je mesto na kom se monasi neprestano mole duže od 1.000 godina i svaki deo ovog poluostrva ispreda priču o određenom istorijskom periodu.
Kako je naveo Dušan Milovanović, istoričar, i vrsni poznavalac Svete gore, na putu do Hilandara nalaze se brojne kelije.
- Na putu ćemo naići na nekoliko grčkih kelija, koje su u starini bile sprske i date su u najam Grcima, za simboličnu sumu od jedne drahme. To je učinjeno zato što je važno da se svetinja sačuva, a ne da se od nje zaradi - istakao je jednom prilikom istoričar.
On primerom iz prošlosti ilustruje razlog postojanja velikog broja kelija na svetom tlu, pojašnjavajući da je samo sprski manastir Hilandar nekada imao daleko brojniju monašku porodicu.
youtube/Задужбина Хиландара
Hilandar
Upoređujući monaški život u 19. veku jasno pokazuje da je interesovanje za odlazak u Bogorodičin vrt, kako još i zovu Svetu goru, opalo.
- U jednom trenutku je na Svetoj gori bilo preko 250 kelija, a bratstvo manastira Hilandara je imao preko 800 monaha, govorim o periodu 18. veka, a danas ih je tek 70-ak - naveo je Milovanović.
Pominje i znanu keliju, koja je starija i od datuma kada je Sveti Sava došao na Svetu Goru, gde je uz pomoć donacija svoga oca - Svetog Simeona podigao sprskom narodu manastir Hilandar.
- Bila je jedna čuvena kelija iz vremena Svetog Save, verovatno i starija, koja se zove kelija Svete Trojice. U toj keliji je živeo čuveni Domentijan, koji je napisao žitije Svetog Save i Svetog Simeona. Takođe, treba reći i da je tu nađena najstarija freska krajem 70-ih godina ovog veka. Freska je konzervisana i prenesena u riznicu manastira Hilandara, a datira od perioda približno 1.230 godine - ispričao je Dušan Milovanović, istoričar.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
Freska Svetog Save
Na jednom mestu je Sveti Sava napisao da ne gradi Hilandar sebe radi, već zbog svoga naroda, jer gde će se sveštenstvo bolje obučiti nego na Svetoj gori i odakle će lepše dogmu u Srbiju preneti nego sa Svete gore. Podignut kao obrazovni centar, Hilandar i danas projektuje duboku predanost molitvi i zrači moćne energije, kako su i zamisli njegovi graditelji, Stefan Nemanja i sin mu Sava, srpski svetitelji.
Poznati istoričar je jednom prilikom ispričao i zašto je sprski narod svoje svetilište dobio van granica države Srbije.
- Vladika Nikolaj prvi je započeo mnoge velike srpske priče, pa je postavio i pitanje zašto su Srbi gradili preko granice svoje zemlje, a pri tome nisu izražavali nikakve teritorijalne pretenzije. Gradili su u Jerusalimu, na Sinajskoj gori, u Solunu i na mnogo drugih mesta, što je bio izraz potrebe da što više i što dalje šire dobru vest o dobrim namerama njihovog naroda. Ostavljali su tako trag u vremenu, upisivali se u Hristovu knjigu vremena. Na Kosovu i Metohiji bilo je više od 2.500 spomenika te vrste, saglasno vizantijskom idealu da čovek na zemlji, kako se okrene u krug, svuda mora da vidi krst na kupoli hrama - rekao je tada Dušan Milovanović, a prenela "Politika".
Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Sveta gora, monaška republika na poluostrvu Atos, ima sve potrebne infrastrukturne objekte za svakodnevni život, uključujući hotel, restoran i prodavnicu. Nedavno je otvoren hotel u luci Dafni, koji nudi masažu i druge usluge, što je izazvalo značajnu diskusiju zbog uvođenja masaže u ovu tradicionalnu zajednicu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Uz crkvene i državne počasti, dopremljene najdragocenije svetinje povezane sa Svetim Savom i Svetim Simeonom Mirotočivim, relikvije iz Hilandara i predmeti koji su vekovima čuvani daleko od očiju javnosti.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.