Tanjug/PREDRAG MITIC, YT/ BalkanTrip TVFreska Svetog Save
Dušan Milovanović, istoričar i poznavalac Svete gore, ističe da je Sveti Sava, uz pomoć svog oca Svetog Simeona, podigao manastir Hilandar kao obrazovni centar za srpski narod, dok su kelije na Svetoj gori, koje su nekada bile srpske, danas u većem delu u rukama Grka.
Sveta gora je mesto na kom se monasi neprestano mole duže od 1.000 godina i svaki deo ovog poluostrva ispreda priču o određenom istorijskom periodu.
Kako je naveo Dušan Milovanović, istoričar, i vrsni poznavalac Svete gore, na putu do Hilandara nalaze se brojne kelije.
- Na putu ćemo naići na nekoliko grčkih kelija, koje su u starini bile sprske i date su u najam Grcima, za simboličnu sumu od jedne drahme. To je učinjeno zato što je važno da se svetinja sačuva, a ne da se od nje zaradi - istakao je jednom prilikom istoričar.
On primerom iz prošlosti ilustruje razlog postojanja velikog broja kelija na svetom tlu, pojašnjavajući da je samo sprski manastir Hilandar nekada imao daleko brojniju monašku porodicu.
youtube/Задужбина Хиландара
Hilandar
Upoređujući monaški život u 19. veku jasno pokazuje da je interesovanje za odlazak u Bogorodičin vrt, kako još i zovu Svetu goru, opalo.
- U jednom trenutku je na Svetoj gori bilo preko 250 kelija, a bratstvo manastira Hilandara je imao preko 800 monaha, govorim o periodu 18. veka, a danas ih je tek 70-ak - naveo je Milovanović.
Pominje i znanu keliju, koja je starija i od datuma kada je Sveti Sava došao na Svetu Goru, gde je uz pomoć donacija svoga oca - Svetog Simeona podigao sprskom narodu manastir Hilandar.
- Bila je jedna čuvena kelija iz vremena Svetog Save, verovatno i starija, koja se zove kelija Svete Trojice. U toj keliji je živeo čuveni Domentijan, koji je napisao žitije Svetog Save i Svetog Simeona. Takođe, treba reći i da je tu nađena najstarija freska krajem 70-ih godina ovog veka. Freska je konzervisana i prenesena u riznicu manastira Hilandara, a datira od perioda približno 1.230 godine - ispričao je Dušan Milovanović, istoričar.
Wikimedia/P.Cikovac/Miskomi. Printscreen
Freska Svetog Save
Na jednom mestu je Sveti Sava napisao da ne gradi Hilandar sebe radi, već zbog svoga naroda, jer gde će se sveštenstvo bolje obučiti nego na Svetoj gori i odakle će lepše dogmu u Srbiju preneti nego sa Svete gore. Podignut kao obrazovni centar, Hilandar i danas projektuje duboku predanost molitvi i zrači moćne energije, kako su i zamisli njegovi graditelji, Stefan Nemanja i sin mu Sava, srpski svetitelji.
Poznati istoričar je jednom prilikom ispričao i zašto je sprski narod svoje svetilište dobio van granica države Srbije.
- Vladika Nikolaj prvi je započeo mnoge velike srpske priče, pa je postavio i pitanje zašto su Srbi gradili preko granice svoje zemlje, a pri tome nisu izražavali nikakve teritorijalne pretenzije. Gradili su u Jerusalimu, na Sinajskoj gori, u Solunu i na mnogo drugih mesta, što je bio izraz potrebe da što više i što dalje šire dobru vest o dobrim namerama njihovog naroda. Ostavljali su tako trag u vremenu, upisivali se u Hristovu knjigu vremena. Na Kosovu i Metohiji bilo je više od 2.500 spomenika te vrste, saglasno vizantijskom idealu da čovek na zemlji, kako se okrene u krug, svuda mora da vidi krst na kupoli hrama - rekao je tada Dušan Milovanović, a prenela "Politika".
Sveto tlo Atosa predstavlja duhovnu kuću pravoslavni narod, ali posebno su interesantne činjenice vezane i za jedinu bolnicu na poluostrvu, koja se nalazi u srpskom manastiru.
Sveta gora, monaška republika na poluostrvu Atos, ima sve potrebne infrastrukturne objekte za svakodnevni život, uključujući hotel, restoran i prodavnicu. Nedavno je otvoren hotel u luci Dafni, koji nudi masažu i druge usluge, što je izazvalo značajnu diskusiju zbog uvođenja masaže u ovu tradicionalnu zajednicu.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Uz crkvene i državne počasti, dopremljene najdragocenije svetinje povezane sa Svetim Savom i Svetim Simeonom Mirotočivim, relikvije iz Hilandara i predmeti koji su vekovima čuvani daleko od očiju javnosti.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.