Manastir je u svojoj viševekovnoj istoriji nekoliko puta ostajao pust i bivao obnavljan.
Nad ulazom u Bokokotorski zaliv, manastir Savina, između neba, zemlje i mora, postojano, vekovima svedoči o suštini pravoslavlja, koje se u Savinom imenu i delu ogleda.
Pitanje starosti manastira Savine nije sa sigurnošću utvrđeno niti se može pouzdano reći ko ga je osnovao. Po predanju, mala crkva Uspenja Presvete Bogorodice potiče iz 1030. godine a sasvim je izvesno da je ovakva kakva je danas podignuta u 15.veku, kao i crkva Svetog Save za koju predanje govori da je temelje osveštao sam Sveti Sava u 13. veku.
Manastir je u svojoj viševekovnoj istoriji nekoliko puta ostajao pust i bivao obnavljan. Najznačajnija obnova dogodila se krajem 17. veka kada se u Savini nastanjuju monasi iz porušenog hercegovačkog manastira Tvrdoš na čelu sa episkopom Savatijem Ljubibratićem.
Ovom velikom obnovom otpočinje novi manastirski život koji će svoj vrhunac dostići u drugoj polovini 18. veka.
Biblioteka
You tube video printscreen
Pogled na manastir Savine
Manastir Savina sa svojom bogatom bibliotekom zauzima ugledno mesto u srpskoj kulturi. Ovde se, osim štampanih knjiga, čuva prebogata zbirka starih rukopisa iz vremenskog razdoblja od 14. do 18. veka.
Tu su četvorojevanđelja, oktoisi, služebnici, trebnici, akatisnici, kanonici i irmologije, tipik i krmčija, hronograf, egzegetski i omilitički spisi svetih otaca, zbornici, posebno apokrifni zbornici i molitvenici, pomjanici i slično.
Najznačajnija je Savinska krmčija, jedan od prepisa Zakonopravila Svetog Save iz 16. veka. Po svom sadržaju ovaj prepis je potpuniji i bogatiji od ostalih prepisa.
Najznačajniji svešteni predmet koji se čuva u manastirskoj riznici je krst Svetog Save, okovan srebrom i zlatom.
Ovo je, koliko je poznato, jedini krst koji je pripadao Svetom Savi a koji je ostao sačuvan u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi.
Pretpostavlja se da je iz Mileševe prenet u Tvrdoš a zatim u Savinu, mada se ne isključuje ni mogućnost da ga je sam Sveti Sava ostavio ovde onda kada je pohodio ove krajeve i kada je osvetio temelje manastirske crkve Svetog Save koju je posvetio svom nebeskom zaštitniku Svetom Savi Osvećenom, piše na sajtu manastira.
- Sveti Sava bio izmiritelj, prosvetitelj, znači sve su to izvori ljubavi božje. A ljubav božja jeste Hristos, sami Bog. Ovde je osnovao Zetsku episkopiju u Stonu, i po predanju, moguće je da je taj krst, od tada ovde, u Savini, da se čuva. Drugo predanje govori da je moguće da je došao sa doseljavanjem kaluđera iz manastira Tvrdoš, kada su pod pritiskom Turaka 1693-1694. prešli ovde, u manastir Savinu, a do Tvrdoša, moguće da je taj krst došao čak iz Mileševe - ispričao je iguman Makarije.
You tube video printscreen RTS
Iguman Makarije
U velikoj crkvi je i čudesna ikona Majke Božje, a tu se čuva i deo moštiju - ruka carice Jelene, supruge cara Dušana. U manastirskom arhivu su vredne povelje, Krmčija - zakonopravilo Svetog Save, ovde je grob Njegoševog učitelja, jeromonaha Josifa Tropovića...
Posle službe u ovom manastiru, krenuo je, ka Marselju, na svoje poslednje putovanje, kralj Aleksandar Karađorđević, a njegov potpis, poslednji, sačuvan je u manastirskoj knjizi.
I savinska istorija i sva tri manastirska hrama, ne svedoče samo trajanjem o snazi i temeljima Srpske pravoslavne crkve. Njihov zavet živi u narodu.
Zato, Savina, vekovima ugneždena u Savinskoj dubravi, slovi za "pravoslavnu dušu Boke".
Visoki predstavnici Crkve i države svedočili su istorijskoj ceremoniji u Rimu, u kojoj je duhovna pesma posvećena prvom srpskom arhiepiskopu odzvanjala u srcu katoličkog sveta, u prisustvu pape Franje i visokih predstavnika Srbije.
Uz svečanost u Makedonskom narodnom pozorištu obeležen Savindan uz poruke jedinstva, ljubavi i duhovne snage, uz prisustvo patrijarha Porfirija i visokih zvaničnika regiona.
Vernici su se okupili u Sabornom hramu u Novom Sadu na molitvenom slavlju u čast Svetog Save, dok su mitropolit bački Irinej i episkop Tihon govorili o njegovom delu i duhovnoj zaostavštini.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Među onima koji nisu želeli da učestvuju u idolopoklonstvu bilo je i sedam mladih vojnika, sinova uglednih efeskih starešina: Maksimilijan, Jamvlih, Martinijan, Jovan, Dionisije, Ekzakustodijan i Antonin.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Istorijska svetinja vekovima je čuvala tragove vere i kulture Malopoljske, a sada je u velikom požaru nestala zajedno sa dragocenim istorijskim enterijerom.