Prema istorijskim podacima, oficire Jovana Mišnića, Dmitra Krgovića, Petra Krgovića, Blaža Radenovića, Janka Gaševića i Nikolu Baltića ubili su komunisti, a njihova tela bačena su u Bliškovsku jamu na planini Kovren.
U Mojkovcu, Crna Gora, su izmešteni zemnih ostataka šest oficira Jugoslovenske vojske, koji su ubijeni u decembru 1941, tokom Drugog svetskog rata. Prema istorijskim podacima, oficire Jovana Mišnića, Dmitra Krgovića, Petra Krgovića, Blaža Radenovića, Janka Gaševića i Nikolu Baltića ubili su komunisti, a njihova tela bačena su u Bliškovsku jamu na planini Kovrenn.
Zahtev za izmeštanje posmrtnih ostataka uputile su porodice stradalih, a Opština Mojkovac, na čelu sa predsednikom Veskom Delićem, preduzela je sve neophodne korake kako bi ispunila njihovu volju. Pribavljene su saglasnosti nadležnih državnih organa, a u celi proces uključena je i Eparhija budimljansko-nikšićka, koja je dala blagoslov da se zemni ostaci ovih nevino stradalih ljudi sahrane u zajedničkoj kosturnici u porti Hrama Hristovog Roždestva u Mojkovcu.
Važno je podsetiti da su tela ovih oficira 15. juna 1942. godine bila prenesena i sahranjena na tadašnjem groblju u Mojkovcu. Opelo je tada služio paroh prota Tihomir Balšić. Ipak, izgradnjom magistralnog puta Bijelo Polje – Mojkovac – Kolašin, tadašnje komunističke vlasti odbile su zahteve porodica da posmrtni ostaci budu izmešteni, te je asfaltni put sagrađen direktno preko njihovih grobova.
Prema svedočenjima očevidaca, kao i dokumentaciji Državnog arhiva Crne Gore, mesto gde su oficiri sahranjeni nalazi se u pravcu sadašnjeg ulaza u Hram Hristovog Roždestva. Na samoj sahrani 1963. godine, Teofil Davrov Radenović, otac Blaža Radenovića, okupljenima je uputio reči opomene i pomirenja, kazavši:
- Što se prosu, ne pokupi se. Dajmo da spasavamo što se spasiti može. Ako uđemo u krvavo kolo, utrijećemo se.
Danas, više od osam decenija nakon njihove smrti i šest decenija nakon što su njihovi grobovi prekriveni asfaltom, konačno je ispravljena višedecenijska nepravda prema ovim žrtvama i njihovim potomcima. Izmeštanjem kostiju i dostojanstvenim sahranjivanjem njihovih zemnih ostataka vraćeno im je dostojanstvo koje im je bilo uskraćeno u prethodnim decenijama, javlja aloonline.me.
Dok pravoslavni vernici čine ubedljivu većinu u Crnoj Gori, Eparhija budimljansko-nikšićka dobila je višestruko manje sredstava od verskih organizacija s daleko manjim brojem pripadnika i teritorijalnim obuhvatom.
U prisustvu episkopa Metodija i brojnih vernika, četiri iskušenice dobile su nova monaška imena i postale deo nebeske zajednice, svedočanstvo da Crkva diše punim dahom i u našem vremenu.
Odluka da se 12. maj proslavlja kao dan Svetog Vasilija Ostroškog proglašena je neustavnom, iako je ovaj svetitelj vekovima duhovni stub Nikšića i simbol vere za milione pravoslavnih vernika širom regiona.
Na mestu gde je pre tačno osam decenija Sveti Joanikije Lipovac služio svoju poslednju liturgiju pre mučeničke smrti, podignuta je svetinja u selu Razboj kod Srpca, a srpski narod je, uz arhijereje i sveštenstvo, obnovio pamćenje kroz suze, pesmu i liturgiju – u ime vere koja ne umire.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Pelagiju Tarsijsku po starom i Svetog apostola Andronika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Paskala Bajlonskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.