Doktorska disertacija odbranjena u Moskovskoj duhovnoj akademiji donosi istorijsku, kanonsku i bogoslovsku analizu odnosa prvenstva i sabornosti.
U Moskovskoj duhovnoj akademiji održana je odbrana doktorske disertacije igumana Dionisija (Šljonova), nastojatelja Andrejevskog stavropigijalnog manastira u Moskvi i rukovodioca postdiplomskih studija ove ustanove. Tema njegovog naučnog rada bila je „U zaštitu sabornog ustrojstva Pravoslavne crkve: teorija prvenstva Carigradskog patrijarha i njena kritika“.
Disertacija se bavi jednim od najosetljivijih pitanja savremenih međupravoslavnih odnosa: odnosom prvenstva i sabornosti, odnosno pitanjem granica ovlašćenja carigradskog patrijarha u odnosu na druge pomesne pravoslavne crkve.
U radu su analizirani istorijski, kanonski i bogoslovski argumenti koji se koriste u savremenom tumačenju posebnog položaja Carigradske patrijaršije. Iguman Dionisije zastupa stav da savremena teorija prvenstva, prema kojoj Carigradski patrijarh ima posebna ovlašćenja izvan granica svoje pomesne crkve, predstavlja izazov za tradicionalno shvatanje sabornog poretka i nema dovoljno utemeljenja u kanonskom i bogoslovskom predanju Pravoslavne crkve.
Saborni poredak kao temelj crkvenog života
Jedan od centralnih argumenata disertacije jeste da saborni poredak predstavlja temelj pravoslavne eklisiologije. Polazeći od toga da je Hristos jedina Glava Crkve, autor naglašava međusobnu ravnopravnost pomesnih pravoslavnih crkava.
U takvom shvatanju prvenstvo časti ne može se izjednačiti sa prvenstvom vlasti. Drugim rečima, počasni položaj prvog među predstojateljima ne podrazumeva automatski i pravo na vršenje vlasti nad drugim pomesnim crkvama.
Posebna pažnja u radu posvećena je pitanjima koja se odnose na navodnu nadjurisdikcionu vlast Carigradske patrijaršije nad pravoslavnom dijasporom, kao i na pravo razmatranja apelacija klirika koji pripadaju drugim pomesnim crkvama.
Wikimedia/Smosxa
Iguman Dionisije
Šta kaže 28. pravilo Halkidonskog sabora?
Važno mesto u disertaciji zauzima analiza 28. pravila Četvrtog vaseljenskog sabora u Halkidonu, koje se odnosi na prava Carigradske katedre u odnosu na određene crkvene oblasti.
Iguman Dionisije osporava tumačenje prema kojem bi ovo pravilo moglo da predstavlja osnovu za savremenu univerzalnu jurisdikciju Carigradske patrijaršije nad pravoslavnom dijasporom. U radu se zato razmatraju istorijski kontekst nastanka pravila, njegovo kanonsko značenje i način na koji je ono tumačeno kroz različite periode crkvene istorije.
Disertacija se bavi i istorijskim razvojem titule „vaseljenski“ patrijarh, pri čemu se posebno ukazuje na razliku između počasnog prvenstva i stvarne crkvene vlasti. Autor analizira i način na koji su pojedini istorijski događaji i kanonski tekstovi vremenom postali deo savremenih rasprava o mestu i ulozi Carigradske patrijaršije u pravoslavnom svetu.
Ukrajinska crkvena kriza kao važna tačka istraživanja
Posebno poglavlje rada posvećeno je događajima povezanim sa crkvenom krizom u Ukrajini. Autor se osvrće na odluke Carigradske patrijaršije iz 2018. godine i ocenjuje da su koraci preduzeti u odnosu na strukture koje su se prethodno nalazile van kanonskog jedinstva dodatno produbili postojeće podele u pravoslavnom svetu.
Ovo pitanje u radu nije posmatrano izolovano, već u širem kontekstu rasprave o tome kakva su ovlašćenja prvog među predstojateljima i da li ona mogu da se protežu izvan granica njegove pomesne crkve.
Joaquin Ossorio Castillo/Shutterstock
Zastava Carigradske patrijaršije
Rasprava koja prevazilazi jednu disertaciju
Prema zaključcima rada, savremeno tumačenje prvenstva Carigradskog patrijarha predstavlja jedan od ključnih izazova za jedinstvo Pravoslavne crkve. Zbog toga se u disertaciji naglašava značaj očuvanja sabornosti, kanonskog poretka i međusobne ravnopravnosti pomesnih crkava.
Ipak, iguman Dionisije naglašava da njegova disertacija ne predstavlja konačnu obradu svih pitanja koja se odnose na ovu složenu temu. Kao moguće pravce budućih istraživanja navodi detaljniju analizu istorijskih primera autokefalije, proučavanje slovenske crkvene istorije i nastavak bogoslovskog dijaloga o sabornom ustrojstvu Pravoslavne crkve.
Pitanje odnosa između prvenstva i sabornosti poslednjih godina nalazi se u središtu brojnih međupravoslavnih rasprava. U njihovom središtu ostaje pitanje da li prvenstvo časti prvog među predstojateljima može da podrazumeva i posebna prava koja prevazilaze granice njegove pomesne crkve.
Odbrana disertacije igumana Dionisija tako predstavlja doprinos upravo toj široj raspravi, jer kroz istorijsku, kanonsku i bogoslovsku analizu otvara pitanje kako u savremenim okolnostima sačuvati ravnotežu između prvenstva i sabornosti, a time i jedinstvo Pravoslavne crkve.
Tursko tužilaštvo tvrdi da su opštinski funkcioneri od pravoslavne crkvene fondacije, koja je po zakonu bila oslobođena plaćanja opštinskih taksi, tražili i uzeli gotovo tri miliona turskih lira za izdavanje dozvola.
Nova platforma Artos povezuje pravoslavna preduzeća, parohije, manastire i porodične poslove širom sveta, a njen cilj nije samo trgovina već i očuvanje hrišćanskih vrednosti, uz planove za širenje na evropske države.
Više pravoslavnih crkava pozvalo je vernike da precizno navedu poreklo i versku pripadnost, što bi moglo da pruži jasniju sliku o brojnosti pravoslavaca na petom kontinentu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Mark Linč kritikovao je američku spoljnopolitičku pasivnost, najavljujući zakonodavne i ekonomske mere prema Turskoj dok ne dođe do promene statusa Aja Sofije.
Četvorodnevni simpozijum u Vatikanu obeležio 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora: papa Lav XIV pozivao na jedinstvo i sinodalnost svih hrišćana, dok pravoslavni glasovi upozoravaju na opasnosti relativizacije vere i gubitka svetootačkog nasleđa.
Spor između dva klirika pravoslavne crkve, jednog arhijereja i jednog monaha, oko vernosti patrijarhu i upotrebe interneta dodatno raspiruje tenzije koje prete da dovedu do ozbiljnijih podela u eparhiji Sidirikastriji i šire.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.