Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o vezi između živih i preminulih i otkrio zašto je važno da se setimo nečega što mnogi zaboravljaju.
Kada izgubimo nekoga koga volimo, ostaje nam pitanje da li još možemo nešto da učinimo za njega. Nedostaju nam razgovori, ostaju neizgovorene reči, a ponekad nas muči i pomisao da nismo učinili dovoljno dok je ta osoba bila živa. Starac Tadej Vitovnički u jednoj svojoj pouci govori o tome zašto je molitva za pokojne važna i podseća da ljubav prema njima ne prestaje smrću.
- Kad god mislimo o pokojnima, mi sa njima stupamo u vezu. Svaka molitva za njih je takva veza. Mi smo povezani s umnim i misaonim svetom, a ne samo sa materijalnim. Mirni i krotki ljudi ponekad u snu razgovaraju sa pokojnima. Biva da se, kad čovek nešto zaželi, to ispuni, kad za nečim mnogo čezne. Energija misli nas veže, ta je veza jača od telefonske. Čovek nešto poželi i to mu bude, naročito krotkima i smirenima.
Kad nekog mnogo žališ u životu, moliš se za njega i želiš mu dobro, ti mu šalješ božansku energiju kojom ste vezani. A mi na to slabo obraćamo pažnju. Treba uvek znati da smo bliski jedni drugima, da nismo daleko. A pokojni od nas traže pomoć, jer čim pređu u večnost, više ništa za sebe ne mogu da učine. Čim dođe kraj, više ne može da se moli za sebe (ako se udostoji, može za bližnje), ne može da se kaje.
Zato smo mi dužni da se molimo za pokojne. Vrlo je važno kako čovek živi pred kraj: bogougodan život poništava prethodne grehe - govorio je starac Tadej Vitovnički.
Molitva za pokojne jedan je od načina da im i posle smrti pokažemo ljubav. Pravoslavna vera poziva nas da ih se ne sećamo samo kroz tugu i uspomene već i kroz molitvu, prepuštajući ih Božjoj milosti. Kada više ne možemo da učinimo nešto za njih u ovom svetu, možemo da se molimo za njihove duše.
Čitanje Jevanđelja za utorak 21. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 262 (1,1-5)
1. Pavle i Silvan i Timotej Crkvi Solunskoj koja je u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Hristu: Blagodat vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Hrista. 2. Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas pominjući vas u molitvama svojim, 3. sećajući se neprestano vašeg dela vere, i truda ljubavi, i postojane nade u Gospoda našega Isusa Hrista pred Bogom i Ocem našim, 4. znajući, braćo ljubljena od Boga, da ste izabrani. 5. Jer jevanđelje naše nije propovedano vama samo rečju, nego i u sili i u Duhu Svetome, i sa punim ubeđenjem, kao što znate kakvi smo bili među vama radi vas.
22. I okrenuvši se učenicima reče: „Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.” 23. I okrenuvši se učenicima nasamo reče: „Blago očima koje vide što vi vidite. 24. Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi želeli videti što vi vidite, i ne videše; i čuti što vi čujete, i ne čuše.”
Reči blaženopočivšeg srpskog patrijarha Pavla otkrivaju zašto sujeta i gordost dovode do nesporazuma i kako da sačuvamo unutrašnji mir čak i kada nas drugi provociraju.
Svetogorski starac objasnio je kakvu ulogu imaju pokajanje i ispovest u borbi sa strahom od magije i šta čovek najpre treba da preispita kada posumnja da je postao žrtva.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetrit u jednoj svojoj pouci nudi drugačiji pogled na bolest i objašnjava kako i najteže iskušenje može postati prilika za duhovni rast.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.