Živimo u vreme kada su strah i anksioznost naša svakodnevnica i kada nam je duša bombardovana sa svih strana mračnim informacijama. Teško je sačuvati mir kada svakodnevno vodimo razne bitke od ličnih do svetskih. Spasenje je u mirovanju i molitvi. Treba ostati sam sa sobom i ćutati dok nam telo i duša ulaze u smiraj.
Smirenje vodi ka dobrim osećajima. Ka dobroti i dobrim delima. Kada smo u miru, naš um može racionalno da razmišlja i da nas podstiče da donosimo dobre odluke.
- Živimo u vremenu kada nam sa svih strana dolaze razne informacije, o ubistvima, mučenjima, stradanjima ljudi u ratovima... U prirodi je čoveka da se golica po najnižim strastima svoga bića, da čuje nešto strašno. Nešto što će ga preneraziti, uplašiti...Zašto smo tome skloni? Zato što nam je duša ranjena, razrovana. Te rane su, što bi naš narod rekao, tumori koji mogu da budu u bilo kom našem organu, pa i na duši. Kako lečiti upravo taj kancer na duši? Te rane, te uboje koji razaraju našu duhovnu strukturu - pita se otac Ljuba na svom Jutjub kanalu i kaže:
Foto Nebojša Mandić
Molitva u crkvi
- Knjiga Sveto pismo je apoteka duhovnih lekova. Ona ukazuje kako da se čovek vrati sebi i Bogu. Smirenje i ćutanje su početak svega. A onda poštovanje, uslužnost prema bližnjima, pažnja...Treba otići u crkvu, pomoliti se, prisustvovati liturgiji, svetom pričešću, ispovediti se.Sve to potire mržnju, pakost, zlobu, ogovaranje, loše misli... Ako nekada na vas nasrnu ljubomora, pakost i zavist stanite i saberite se. Pomolite se i zahvalite se Bogu za sve što imate.
Molitva je odagnati svu zavist i ljubomoru koje mogu da se jave kod čoveka. Ako ostanu u nama izazvaće ranu na duši, a ona će rasti i postati kancer, kao na bilo kom drugom organu u našem telu.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.