MAJKA MU UMRLA KAD JE BIO BEBA, ODRASTAO SAM U TEŠKOJ USAMLJENOSTI! Sutra slavimo Svetog mučenika Kodrata Korintskog
Kad je napunio dvanaest godina, sišao je u grad, i tamo su ga neki dobri ljudi zavoleli i upisali u školu.
Živimo u vreme kada su strah i anksioznost naša svakodnevnica i kada nam je duša bombardovana sa svih strana mračnim informacijama. Teško je sačuvati mir kada svakodnevno vodimo razne bitke od ličnih do svetskih. Spasenje je u mirovanju i molitvi. Treba ostati sam sa sobom i ćutati dok nam telo i duša ulaze u smiraj.
Smirenje vodi ka dobrim osećajima. Ka dobroti i dobrim delima. Kada smo u miru, naš um može racionalno da razmišlja i da nas podstiče da donosimo dobre odluke.
- Živimo u vremenu kada nam sa svih strana dolaze razne informacije, o ubistvima, mučenjima, stradanjima ljudi u ratovima... U prirodi je čoveka da se golica po najnižim strastima svoga bića, da čuje nešto strašno. Nešto što će ga preneraziti, uplašiti...Zašto smo tome skloni? Zato što nam je duša ranjena, razrovana. Te rane su, što bi naš narod rekao, tumori koji mogu da budu u bilo kom našem organu, pa i na duši. Kako lečiti upravo taj kancer na duši? Te rane, te uboje koji razaraju našu duhovnu strukturu - pita se otac Ljuba na svom Jutjub kanalu i kaže:
- Knjiga Sveto pismo je apoteka duhovnih lekova. Ona ukazuje kako da se čovek vrati sebi i Bogu. Smirenje i ćutanje su početak svega. A onda poštovanje, uslužnost prema bližnjima, pažnja...Treba otići u crkvu, pomoliti se, prisustvovati liturgiji, svetom pričešću, ispovediti se.Sve to potire mržnju, pakost, zlobu, ogovaranje, loše misli... Ako nekada na vas nasrnu ljubomora, pakost i zavist stanite i saberite se. Pomolite se i zahvalite se Bogu za sve što imate.
Molitva je odagnati svu zavist i ljubomoru koje mogu da se jave kod čoveka. Ako ostanu u nama izazvaće ranu na duši, a ona će rasti i postati kancer, kao na bilo kom drugom organu u našem telu.

Milosrđe temelj hrišćanskog života.
Pravoslavna tradicija uči da se Bog otkriva kroz ljubav, milosrđe i nepokolebljivu vernost, kao onaj koji ne napušta svoje stvorenje čak ni onda kada se ono udalji od njega.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Odluka lokalnih islamskih zajednica da proslavu svog praznika prilagode danu žalosti u Gruziji pokazuje međureligijsko poštovanje i solidarnost u zemlji gde muslimani čine značajan deo stanovništva.
Nije čoveku dato da bude sudija bližnjima, niti da meri tuđu veru i padove, već da bdije nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Arhiepiskop sumski Nikodim tvrdi da je telo patrijarha Filareta premešteno protivno njegovoj poslednjoj volji, dok dve crkvene strukture ulaze u otvoren sukob oko opela i mesta sahrane.
Opelo služi patrijarh Vartolomej uz prisustvo brojnih crkvenih delegacija, dok Tbilisi ispraća patrijarha Iliju II ka mestu njegovog večnog počinka
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Ovaj običaj duboko je ukorenjen u narodnoj tradiciji, pa se mladenci daruju, dočekuju prijatelje i porodicu, simbolično pokazujući gostoprimstvo, ljubav i zajedništvo koje tek treba da raste i sazreva.
U besedi za nedelju 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako vera daje smisao stradanju, mučeništvo spaja sa svetiteljima, a trud vodi ka svetlosti koja nadmašuje ljudsku sreću.
Dodatni razlog zašto ovaj praznik ne treba posmatrati kao povod za gozbu i veselje je što on uvek pada u vreme posta, kada Crkva izričito zabranjuje sve skupove ovakve vrste.