KAKVE SPOMENIKE SRBI PODIŽU, A KAKVE BI TREBALO: Sveštenik objasnio kako se, prema pravoslavlju, pravilno obeležava grobno mesto!
U crkvenom poretku ne postoji obred osvećenja spomenika, već postoji obred osvećenja nadgrobnog krsta, naglašeno je.
Nekada su teškoće i gubici s kojima se suočavamo veliki, pa je i naša tuga ogromna. Ipak, svako od nas mora da ide dalje, ma koliki bol da osećamo. U pomoć priskaču psiholozi, ali i sveštenici kako da se nosimo s najtužnijim trenucima. Zajednički savet i jednih i drugih je da tugu treba izdržati. To je i savet patrijarha Pavla.
Voljeni patrijarh Pavle živeo je skromno, baš kako hrišćanska vera propoveda i zahteva, a ostale su zabeležene mnoge priče i primeri njegovog odnosa prema ovozemaljskom. Nikada nije imao automobil, ni mobilni telefon, nije gledao televiziju ni čitao novine.
Ustajao je rano i živeo po svim hrišćanskim pravilima, a nije mu bio problem nijedan fizički posao. Vozio se gradskim prevozom, a ostale su zabeležene mnoge anegdote koje samo potvrđuju da je zaista živeo u skladu sa onim šta je govorio.
Patrijarh Pavle je jednom prilikom rekao da tuga ne traje zauvek i da onaj ko izdrži do kraja, taj će se spasiti:
- Taj put je tesan i uzak i tesna su vrata što vode u život. A kako su široka vrata i širok put što vodi u propast, mnogo je njih koji njim idu. Dakle, to su dve mogućnosti ili što kaže Boža Knežević - čovek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se zastidi - rekao je patrijarh Pavle.

Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
U kratkim poukama blaženopočivšeg patrijarha srpskog sabrana je cela jevanđelska mera života, koja jasno razdvaja istinsko svedočenje od praznog izgovaranja i podseća šta će na kraju zaista biti važno.
Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu.
Na mestu gde se izvor pojavio dogodila su se mnoga isceljenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Zahariju i pravednu Jelisavetu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaja Sveti Evmenije Gortinski. Katolička crkva slavi Svetog Josifa Kupertinskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vavilu po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i majka im Sofija. Katolička crkva obeležava Rane Svetog Franje, dok Jevreji danas obeležavaju šesti dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Sveti Vavila je bio arhijerej Antiohije, koji je u vreme cara Numerijana stradao jer nije hteo da se odrekne Hrista.
U crkvenom poretku ne postoji obred osvećenja spomenika, već postoji obred osvećenja nadgrobnog krsta, naglašeno je.
Na mestu gde se izvor pojavio dogodila su se mnoga isceljenja.
Opasnost ove strasti leži u tome što ona direktno skrnavi ljudsko telo koje je, prema rečima svetog apostola Pavla, hram Duha svetoga.
Njegov život ostao je upamćen po hrabrosti kojom je bodrio svoju pastvu da istraje u veri i to u vreme najžešćih progona hrišćana.
Bez kapi ulja i komplikovanih sastojaka, uz crni luk i nekoliko začina, dobija se topao ručak prikladan za dane posta.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.