TAJNA SVETA OKO NAS: Kako Zemlja, nebo i planine otkrivaju nevidljive zakone života
Ajeti 88:17–20 iz sure El Gašija otkrivaju kako svaki element prirode nosi poruku Svemogućeg i poziva na preispitivanje.
Za petak četvrte nedelje posle Vaskrsa, Sveti Teofan Zatvornik nam poručuje da uvek imamo u vidu ko su naši prethodnici i da na taj način nikada nećemo zalutati na krivi put.
- Pitali su Gospoda: Ko si ti? On je odgovorio: Početak. On je napred, a za njim idu sveti apostoli, a za apostolima pastiri i učitelji i sva crkva Hristova. Prosudite sada ko su pravi prethodnici. Zbog toga što za njima tako dugo idu mnogi, i još će ići, oni ne prestaju da su prethodnici jer su još uvek ispred, a svi drugi su u redu za njima.
Prema tome, mi hrišćani imamo prethodnike. Ko, pak, pokušava da postavi nove prethodnike, očigledno namerava da ih predloži kao prethodnike koji vode u suprotnom smeru, na putu koji vodi na dno adovo. Tome se nema šta dodati. Čuvajte se. Jer, ko bi samom sebi bio neprijatelj? Samo se postarajte da na pravi način razumete što vam se govori i čvrsto se držite saznate Hristove istine. Njih, pak, neka, nek tvrde svoje.

Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Sveti Teofan nas poziva da shvatimo da je spasenje naše duše naš najvažniji zadatak, koji ne smemo zanemariti. Ne možemo sebi dozvoliti da budemo ravnodušni prema spasenju, jer to je delatnost koja je neuporedivo važnija od bilo kog drugog sveta oko nas. Ako zanemarimo Božja dela i Njegovu reč, to znači da zanemarujemo najvažniji deo našeg postojanja, koji ima posledice ne samo za naš svakodnevni život, već i za našu večnost. On nam poručuje da, kao što carica južna nije imala opravdanja da ne ode do Solomona, tako ni mi nemamo opravdanja da ne obratimo pažnju na Gospoda i Njegova dela koja su nam jasno data kroz Jevanđelje.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 22. četvrtak po Pedesetnici ukazuje na važnost strpljenja, ljubavi i poštovanja prema onima koji ne veruju i ne prihvataju Gospoda. Njegova poruka podseća nas na način na koji se Gospod postavio prema onima koji ga nisu prihvatili. U Lukinom evanđelju (9,55-56) opisano je kako su učenici želeli da pošalju oganj s neba na selo koje nije primilo Isusa, ali Gospod je rekao: "Ne znate kakvog ste vi duha...“ On nije reagovao osvetnički, već je otišao u drugo selo, ostavljajući neverujuće da idu svojim putem.
Sveti Teofan nas poziva da ne dozvolimo da hladnoća i indiferentnost prema veri prevladaju, naglašavajući da je "srce rado naklonjeno rečima o onome što voli. "Ako je društvo izgubilo ljubav prema Gospodu, to se ogleda u tome što se danas izbegava govoriti o Hristu i spasenju. Mnogi, kaže on, ne poznaju Hrista, dok su drugi prema Njemu hladni, i čak i oni koji imaju toplinu prema njemu često prećutkuju svoja osećanja. Još alarmantniji je njegov poziv upućen sveštenstvu, koje je, prema njegovom mišljenju, postalo previše tiho u pogledu propovedanja vere i podsećanja na važnost spasenja. Tema o Hristu i spasenju više nije uvrštena među prihvaćene teme u društvenim razgovorima.
U trenucima tuge i nemira, osmeh postaje duhovno oruđe koje priziva svetitelje i donosi unutrašnji mir.
Deset godina rada udruženja koje spaja medicinu i duhovnost pokazalo je da je lečenje dar koji nosi svešteničku dimenziju.
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Pravoslavlje tugu ne smatra strašnom, ali pravi razliku između prolazne žalosti i beznadežnog očajanja koje prelazi u uninije, a to jeste greh.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Vernici i ljudi dobre volje sada imaju priliku da učestvuju u izgradnji duhovnog centra koji će okupljati generacije.
Finansijska odluka o pomoći u obnovi manastira u Srpskom Kovinu otvorila je priču o veri, istorijskom pamćenju i odnosu države i Crkve severno od Dunava.
Jednostavno pripremljeno, a bogato aromama, ovaj praznični specijalitet spaja vekovne običaje, miris pečenog luka i maslinovo ulje na trpezama gde se slavi dolazak Božića.