DA LI JE GREH KORISTITI DRUŠTVENE MREŽE U DANIMA VELIKOG POSTA: Velika duhovna borba u digitalnom vremenu
Povlačenje sa internet foruma i društvenih mreža u tišinu nije znak slabosti, već ključ pobede nad strastima i grehom.
Za petak četvrte nedelje posle Vaskrsa, Sveti Teofan Zatvornik nam poručuje da uvek imamo u vidu ko su naši prethodnici i da na taj način nikada nećemo zalutati na krivi put.
- Pitali su Gospoda: Ko si ti? On je odgovorio: Početak. On je napred, a za njim idu sveti apostoli, a za apostolima pastiri i učitelji i sva crkva Hristova. Prosudite sada ko su pravi prethodnici. Zbog toga što za njima tako dugo idu mnogi, i još će ići, oni ne prestaju da su prethodnici jer su još uvek ispred, a svi drugi su u redu za njima.
Prema tome, mi hrišćani imamo prethodnike. Ko, pak, pokušava da postavi nove prethodnike, očigledno namerava da ih predloži kao prethodnike koji vode u suprotnom smeru, na putu koji vodi na dno adovo. Tome se nema šta dodati. Čuvajte se. Jer, ko bi samom sebi bio neprijatelj? Samo se postarajte da na pravi način razumete što vam se govori i čvrsto se držite saznate Hristove istine. Njih, pak, neka, nek tvrde svoje.

Svetac takođe upućuje na ozbiljan problem – postojanje prvorodnog greha. Iako detinjstvo u svom početku može delovati kao čist period života, sveti Teofan nas podseća da greh, iako skriven u početku, postepeno izlazi na površinu i menja našu prirodu. Ovaj proces nije pitanje slučajnosti, već, kako svetac objašnjava, deo naše slobode i odgovornosti. Greh nije nešto što nas neizbežno mora odvesti u propast, već nešto sa čim se moramo boriti.
Sveti Teofan nas poziva da shvatimo da je spasenje naše duše naš najvažniji zadatak, koji ne smemo zanemariti. Ne možemo sebi dozvoliti da budemo ravnodušni prema spasenju, jer to je delatnost koja je neuporedivo važnija od bilo kog drugog sveta oko nas. Ako zanemarimo Božja dela i Njegovu reč, to znači da zanemarujemo najvažniji deo našeg postojanja, koji ima posledice ne samo za naš svakodnevni život, već i za našu večnost. On nam poručuje da, kao što carica južna nije imala opravdanja da ne ode do Solomona, tako ni mi nemamo opravdanja da ne obratimo pažnju na Gospoda i Njegova dela koja su nam jasno data kroz Jevanđelje.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 22. četvrtak po Pedesetnici ukazuje na važnost strpljenja, ljubavi i poštovanja prema onima koji ne veruju i ne prihvataju Gospoda. Njegova poruka podseća nas na način na koji se Gospod postavio prema onima koji ga nisu prihvatili. U Lukinom evanđelju (9,55-56) opisano je kako su učenici želeli da pošalju oganj s neba na selo koje nije primilo Isusa, ali Gospod je rekao: "Ne znate kakvog ste vi duha...“ On nije reagovao osvetnički, već je otišao u drugo selo, ostavljajući neverujuće da idu svojim putem.
Sveti Teofan nas poziva da ne dozvolimo da hladnoća i indiferentnost prema veri prevladaju, naglašavajući da je "srce rado naklonjeno rečima o onome što voli. "Ako je društvo izgubilo ljubav prema Gospodu, to se ogleda u tome što se danas izbegava govoriti o Hristu i spasenju. Mnogi, kaže on, ne poznaju Hrista, dok su drugi prema Njemu hladni, i čak i oni koji imaju toplinu prema njemu često prećutkuju svoja osećanja. Još alarmantniji je njegov poziv upućen sveštenstvu, koje je, prema njegovom mišljenju, postalo previše tiho u pogledu propovedanja vere i podsećanja na važnost spasenja. Tema o Hristu i spasenju više nije uvrštena među prihvaćene teme u društvenim razgovorima.
Povlačenje sa internet foruma i društvenih mreža u tišinu nije znak slabosti, već ključ pobede nad strastima i grehom.
Netaknuta priroda i isposnica Svetog Zosima nalaze se u jedinstvenoj celini koja sada dobija i dodatnu međunarodnu važnost.
Govoreći o ženi uhvaćenoj u preljubi, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava koliko je lako osuditi, a koliko teško zaviriti u sopstvenu savest – i zašto Bog ne presuđuje kao ljudi.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.