Da bi supružnici danas bili u stanju da ostanu srećni i voljeni, neophodno je da sačuvaju svoje odnose kroz lično saosećanje. Da bi bračna zajednica opstala u harmoniji, na tome treba da se radi, da joj se pomogne, jer samo po sebi ništa ne predstavlja objektivnu realnost.
Većina ne shvata da nije isto zabavljati se i živeti u zajednici pod istim krovom, deleći i dobro i loše. Arhimandrit Andrej Konanos iz svoje prakse ima bezbroj primera u kojima se vidi da u braku greške čine i žene i muškarci, vrlo često ne shvataju jedni druge i ne razumeju smisao zajedničkog života. Mnogi se suočavaju sa strahom.
Tako arhimandrit Konanos navodi jedan slučaj iz svoje dugogodišnje svešteničke prakse.
- Neki čovek mi se nakon deset godina braka požalio: "Žena koju sam oženio nekada je bila potpuno drugačija, ne kao što je sada. Nisam se oženio ovom ženom."
- Zašto? Znaš, želeo bih da ti kažem nešto. Samo nemoj njoj ništa reći o tome.
- I ona isto to govori o tebi. I tvoja žena misli da se nije udala za čoveka koji je sada pored nje, jer je na početku njen muž bio drugačiji, a sada se pokazao kao drugi čovek.
Shutterstock
Briga žene
Zašto se to događa? – pitao me je.
Sve je prilično jednostavno. Za vreme zajedničkog života nestaju formalnosti, ljubaznost, dobri maniri odlaze i mi pokazujemo svoje pravo “ja”. To je istina.
U jednoj knjizi mladićima daju sledeći savet: "Ako nakon upoznavanja sa devojkom poželiš da saznaš da li te ona voli, sprovedi jednostavan eksperiment. U kafiću ili restoranu “slučajno” prospi na njenu odeću čašu vode i pogledaj kakva će biti njena reakcija." Jedan mladić je tako i postupio i bio oduševljen rezultatom. Čim se voda iz bokala prosula devojci na haljinu, on je rekao:
- Jao, izvini molim te, upropastio sam ti odeću!
Devojka mu je odgovorila:
- Ne, ljubavi, ne brini se, sve je u redu!
Printscreen / YouTube / Duhovnik biblioteka
Otac Andrej Konanos
Nije je naljutilo što je bacio na nju bokal vode. Nije joj bilo žao haljine. Međutim, uskoro nakon venčanja, ušavši u kuću, već sa praga on čuje:
- Je l’ si se vratio konačno? Gde si se skitao sve vreme?
Kada sedne da ruča, žena ne prestaje:
- Sedi kako treba! Jedi normalno, mrvice lete na sve strane!
Šta mislite, šta je nerviralo ovu ženu? Pitao sam je:
- Šta te toliko nervira u tvom mužu?
Da li znate šta mi je odgovorila:
- Kada čujem kako sve vreme dok jede mljacka, mene to užasno nervira. On mljacka, a ja to slušam.
Onda sam je pitao:
- Šta, zar si to tek sada shvatila?
- Ne, ali sada me to počelo nervirati!
Naravno, to je nervira, jer se već na početku zajedničkog života otkriva karakter, otkrivaju se karakter ljudske duše - i dobre, i loše strane. Dobro je i pravilno pokazivati svoje pravo “ja”.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.